Evgenije Onjegin (odlomci)
Povodom 212 godina od rođenja slavnog ruskog pjesnika Aleksandra Sergejeviča Puškina mi objavljujemo odlomak iz njegovog najpoznatijeg djela “Evgenije Onjegin”
VII
Što čovjek manje voli ženu,
Tim lakše on se svidi njoj.
I prije zaplete dušu njenu
U sablazni i lažni roj.
Razvrat je hladan i naduven
Nekad bio jako čuven
Zbog ljubavne vještine svoje:
Bez ljubavi uživao je.
Al’ zabava pristoji ova
Majmunskom soju ljudi slavnih
Iz djedovskih vremena davnih.
Sad blijedi slava lovlasova
Sa slavom žutih potpetica
I vlasuljom iz gordih lica
VIII
Jer ko na svijetu sada mari
Da uvijek glumi jedno isto,
Da uvjerava u te stvari
Sa kojima su svi načisto,
Da iste priče sluša svuda
I ruši bezbroj predrasuda,
Al’ predrasuda takvih koje
Čak ni kod djece ne postoje!
Kome sad neće da dosade
Zakletve, molbe svakog dana,
„Pisamca“ na deset strana,
Prstenje, lažni strah i nade,
Obmane, suze, prijetnje, spletke,
Moževi matere i tetke?
IX
Tako je junak moj mislio.
Zabluda burnih predan vlasti,
U mladosti je i on bio
Žrtva žestokih, divljih strasti.
Al’ razmažen životom sjajnim
I navikama svojim trajnim,
Očaran jednim ne za dugo,
Razočaran u nešto drugo,
Mučen i željom i uspjehom, –
Moro je vječno on da guši
Roptanje glasa u svojoj duši
I zijevanje da davi smijehom.
Tako je prošo ljeta mnoga
Straćivši cvijet života svoga.
X
U lijepe žene što zanose
Više se nije zaljubljivo;
Iznvjere – odmarao se,
Odbiju – njemu nije krivo.
Napušto ih je sve bez tuge
I tražio bez želje druge.
Mržnju u ljubav njinu nije
Ni pamtio moj Evgenije.
I gost se tako kreće kasni
Na vist – i kada igra prođe,
On ravnodušno natrag pođe
Da kod kuće na miru zasni,
A sjutra ni sam ne zna šta reći
Đe će ga nova noć zateći.
A. S. Puškin
Kratki URL: https://zrcalo.me/?p=1581
Objavio