Ekocid na Crnom jezeru

Najnovija vijest u pohari crnogorskih resursa jeste izgradnja nekoliko mehana i 30 bungalova na obali Crnog jezera. Eko kasaba. Graditelj je neki Bulatović ali zli jezici kažu da se iza svega krije sadašnji premijer Marković. Ovo je vizija podbišćanskog mešetara poznatog po krivolovu iz vremena kada se stravio pomisli na lovočuvare Šonja i Miša. Sada vraća mržnjom i uništenjem.

Izgradnja kasabe sa 30 objekata na Crnom jezeru je ekocid i najveći mogući ekološki kriminal i duhovni sunovrat. Metalni vojni čamci su lagerovani na Crnom jezeru da bi vozili mase njihovih turista. Unijeli su brodske motore na Crno jezero. Jasna posljedica su uljane mrlje, nafta i otpad u zenici gorskog oka. Nezamisliva skarednost. U jedan  pontonski čamac, koji koriste okupatorske soldateske, staju putnici jednog turističkog autobusa. Crno jezero je biser koji se ne smije taći. Ekosistemi glečerskih jezera su najośetljiviji eko sistemi na planeti. Na glečerskim jezerima se ne smije dozvoliti ovakva anarhija, prljanje i divljanje koje je i duhovna nečist. U Crno jezero se smije staviti samo par isključivo drvenih čamaca – ako se hoće očuvati atrakcija prostora i prirodnost mjesta.

To je sveto mjesto đe se vraćamo našoj pravoj ljudskoj prirodi. Crno jezero je mjesto tišine a ne mjesto gungule i vreve đe je čak i zakonom propisan nivo buke koji se ne smije preći. Ali što je za modernog čovjeka skarednost i neopisivo svetogrđe to je žandaru bogougodnost.

Crno jezero je naša kapija nebeskog mira i to žandarija nikada ne može prepoznati. Na Crnom jezeru se ova zemlja dijeli na zemlju reakcije, nazadnjaštva i Azije i Crnu Goru progresa i Evrope. Čuvanje glacijalnih jezera je naša duhovna mjera kao što je okretanje kanalizacije u glečersko jezero njihova duhovna mjera.

Njihova duhovna mjera je i da im isto jezero u koje su okrenuli kanalizaciju bude vodovod za cio Žabljak. Sa Markovićima se pokazuje da nijesmo u zakašnjenju za Evropom 100 godina već 300.

Crno jezero nije moguće unovčiti kako njihova prljava duhovnost misli ono je ili to – gorsko oko – ili je bara i eko apokalipsa. Pokušaj da se tezgaroški unovče gorske oči je najjadniji pokušaj šićara koji smo ikada imali u Crnoj Gori. To je  duhovno posrtanje bez premca, šibicarenje i kaišarenje ljudskog taloga.

Duhovna sodomija. Nije ovo razvoj turizma ovo je unovčenje patriotizma, unovčenje svoje političke pozicije za zgodnog vremena dok ih starost ne pomete. Šta se drugo moglo očekivati od đukanovićevih izanđalih kaplara?

Ministar šuma i vode g.Simović, ministar dućandžija, već dugo forsira svoju viziju ćepenačke privrede uturanjem desetina tezgi sa frižiderima, pivom i opasnom i sanitarno nekontrolisanom hranom od ulazne rampe do Crnog jezera. Hrana bez ikakve kontrole higijenske, bez ikakve kontrole porijekla i bez ikakve kontrole kvaliteta valja se naivnim namjernicima. Nesrećni tezgaroši nemaju ni nužnika, ni đe ruke oprati, pa sa onakim galatnim rukama promiješaju jagode i borovnice koje uvaljuju jadnicima željnim vašarskog ugođaja.

Barabe iz službi za sanitarni nadzor hrane koja se divlje distribuira nijesu uradili niti jednu inspekcijsku kontrolu. Stotine metara kablova za struju se vuče kroz šumu i ilegalno priključuju škrinje i frižideri na ćepencima. Panađurski turizam u svom najgorem izdanju.

Na vašarištu do Crnog jezera niti jedan proizvod nije sa Durmitora.

Šećerni sirup pomiješan sa bobičastim voćem ubranim pored prašnjavog i upišanog puta u nekom Podbišću prodaje se kao durmitorski specijalitet. Jasno je da niti jedan od tezgaroša-krdžalija nema ni fiskalnu kasu niti se kontroliše prodaja.

Siva ekonomija i bezakonje koju forsira upravo vladajuća vrhuška, otvoreno i bez zazora. Trgovina na basamacima u srcu prirodnog rezervata.

Nivo priprostosti naših elita odlučivanja je beskrajan, oni su fascinirani gungulom i pljacarskom atmosferom i zato je nameću tamo đe ona ne pripada, tamo đe je besmislena i kontraproduktivna. Tv bastiljaši i pobjedonosci su fascinirani brojem automobila koji šlajfuju na obalama Crnog i Biogradskog jezera. Vrh doživljaja i zabave na glacijalnom jezeru i jedinstvenom reliktu prirodne istorije im je miris roštilja, ispiranje crijeva kafom i po mogućnosti da se što jeftinije natovare. Ministar Radulović je više betonirac i građevinski radnik kamoli ministar ekologije. Mini.

Radulović i Simović umjesto da se bave sofisticiranim poslovima na ministarskom nivou protivzakonito na Crnom jezeru malterišu, volujare i olcaju drva te su kontejner sanitarci i vodoinstalateri. Cijelo Crno jezero smrdi na pljeskavice i roštilj, masni dim kulja po šumi a neoprane meraklije ispiraju svoja crijeva. Čarolija Crnog jezera više ne postoji, niti razlog za posjetu ovoj atrakciji, ona to više nije – pretvorila se u mojkovačko jalovište.

Kako će ovi vladini kotlokrpi riješiti problem kanalizacije za čitavu Crnojezersku mahalu? Neće je ni rješavati! Za izgradnju cijelog naselja tamo đe je to najstrožije zabranjeno nema niti plana niti bilo kakve studije ekološke opravdanosti koja se inače traži i za kiosk brze hrane u Budvi. Nema mišljenja Zavoda, nema Agencije za zaštitu prirode, nema nacionalnog parka, samo mišljenje nesretnog premijera-dahije i njegovih čauša. Ni javne rasprave o projektu nije bilo i sve je urađeno suprotno mišljenjima nauke i suprotno elementarnoj civilizovanosti.

O protivpravnim postupcima kojima se krše međunarodne obaveze i uništava životna sredina u NP Durmitor kršenjem konvencije potpisane sa UNESCO-om i destrukcijom ekološkog dragulja međunarodnog značaja, obavještavamo UNESCO,  Delegaciju EU u Podgorici, za poglavlje 27 – zbog ekocidnih radnji, Evropski Environmental Biro u Briselu, strana predstavništva u Podgorici kao i druge međunarodne organizacije a pitanje destrukcije NP Durmitor biće izneseno na slijedećem zaśedanju IUCN-a i kongresu UNESCO-a.

Destrukcija NP Durmitor je već dio najbliže agende UNESCO-a a organi i članice UNESCO-a trebaju biti informisane o najnovijoj destrukciji kojoj je izložen NP Durmitor. EU u svojim ocjenama Crne Gore za poglavlje 27 mora imati u vidu destruktivnu i ekocidnu praksu uništenja životne sredine u NP Durmitor i sramotni, dvolični i prevarantski pristup koji se pokušava plasirati Evropi.

Darko Stijepović   

Centar za razvoj Durmitora

Kratki URL: https://zrcalo.me/?p=6302

Objavio Urednik dana kol 5 2018. u kategoriji Novinarstvo, Stav. Možete pratiti sve u vezi ovog teksta putem RSS 2.0. Ako želite, prokomentarišite ovaj tekst