Eko-footprint nove vlade – šume (1)

Kao i prije četiri godine pravimo i ove godine eko-footprint još jedne nove vlade. Šta nam može pomoći footprint? Pokazaće nam koliko možemo ekološki računati na nove vlastodršce, kakva im je duhovna profilacija i dokle im sežu vidici. Iz svega možemo detektovati i mjeru modernosti njhove, njihovu civilizovanost te šta će uraditi sa ekološkim potencijalima zemlje koje prethodne dahije nijesu shvatale. Možemo viđeti i hoćemo li se mrdnuti unaprijed za milimetar i koliko ćemo izgubiti. Prije neđelju dana Svjetski dan šuma je bio – i prošao. Ministarstvo šumarstva čak ni taj simbolični datum nije opazilo kao mogućnost da se podśeti građanstvo na vitalni značaj šuma za čovjeka. Ili su šume marginalne u agendi Ministarstva šumarstva. Dakle, očekivali smo novi senzibilitet novih ljudi u najnovijoj vladi Crne Gore. Novi ministar je iz šumarske branše i očekivali smo da će odmah po dolasku najaviti novu šumsku agendu, predložiti bar neke ideje za održivo korišćenje šuma i zaustavljanje šumskih zulumćara.

Novi establišment šumski niti se solidarisao na simboličkom nivou sa globalnim idejama održivog korišćenja šuma, niti je novi ministar izašao sa bilo kakvim novim idejama eksploatacije šumskog bogatstva, niti je pokazao želju da prekine sa destruktivnim trendovima koje su slijedile prošle šumarske dahije. Čak i ono pozitivno što je predlagala prošla šumarska nomenklatura nije novi gospodin šumski prihvatio. A prošle šumske dahije su završile projekat prelaska sa šićardžijskog sistema koncesija na sistem državnog gazdovanja šumama do izvoza sirovine na šumski lager. Prihvaćena je u tom projektu savremena i održiva tehnologija eksploatacije šuma kakva se primjenjuje i u regionu i cijeloj Evropi.

Naravno da prošle dahije nijesu primijenile novi sistem ali zašto nove dahije ne pominju napuštanje sistema koncesione pljačke zelenog resursa? To dalje znači da ostaju dominantni svi destruktivni oblici šumskog mafijašenja i od zaštite šuma nema ništa. A zaštita šuma jeste i zaštita čovjeka.

Novi ministar se nikada prije u svojoj karijeri šumskoj nije izjašnjavao o katastrofalnim rezultatima šumarske strategije koja je dovela do nestanka drvoprerade u Crnoj Gori i do divljačke eksploatacije ove sirovine po uzoru na kolonijalne pljačke u Africi. Nikada nije ni pomenuo da se kroz šumske marifetluke po sistemu „udri i bježi“ razvojno uništava državna ekonomija i područja na kojima se nalaze zeleni resursi. Nikada nije ni pomenuo potrebu ravnomjernog regionalnog razvoja Crne Gore pri čemu bi dio ekstraprofita od zelenog zlata bio iskorišćen i za razvoj prerađivačke infrastrukture u mjestima đe živi ovaj prokleti šumskih narod. Kako to nije nikada javno pisnuo ne treba ni očekivati da će ovaj apostol šumski nešto učinjeti u korist regionalnog razvoja, na zaustavljanje šumske mafije i promjeni strukture proizvodnje ka višim stepenima prerade. Iliti, promjena hoće biti – ali će se samo promijeniti šićardžije.

Premijer je promovisao novog ministra u eksperte a ovaj je do sada vukao samo pacerske poteze. U političkom aranžmanu svaki premijer će svoje saradnike predstaviti kao eksperte ali ako oni oru istom brazdom kao i prethodni meraklija onda su ove nove bekrije duplo gore od prethodnih.

Prva izjava g. Stijovića, kad je zasio na mjesto ministra, je bila da mu kabinetski namještaj nije po volji, da mu kompjuteri stoje na parketu, da su prazni itd. Da je radio kuhinje u Namosu te da mu je kao esteti zasmetala organizacija enterijera u kabinetu i da hoće pokazati ovim opaskama svoje prefinjeno lice inžinjera šumarstva, smjer uređenje enterijera, ni po jada, prihvatamo. Ali, javno naduvavanje položenija kompjuterske gvožđurije i rasporeda namještaja može samo vaspostaviti ministra kao čelebiju sa nekom bubom u uhu. Umjesto da izloži nove ideje i zaigra konja novim putem ovaj vitez započeo o svom namještaju, izderanom mebl štofu, nenapunjenom kompjuteru i nekakvim dnevnicama bivšeg ministra.

Činovnički moljac i jeftina ulična lirika umjesto zasukanih rukava i graški znoja. Minijatura ali dovoljno groteskna. Krediti iz Abu dabi fonda su bile druga tema šumskog ministra. Međutim i kod Abu dabi fonda izmiče mu sa radarske kontrole jedan gilipterski projekat a to je izgradnja šegare, peletare i tzv durmitorskih kuća u selu Njegovuđa kod Žabljaka, od 1.350.000 eura. Koja slučajnost! Đe su durmitorske kuće, peletara i šegara i državne subvencije za projekat? Na osnovu toga projekta jedan čelebija koji je došao na konjčetu iz Bosne već 5 godina je ekskluzivni eksploatator šumskog bogatstva u Opštini Žabljak i najveći drvośeča u Crnoj Gori koji je zadnje dvije godine dobijao preko 50% cjelokupnog crnogorskog koncesionog drveta.

Novi ministar šumarstva započe karijeru kao pravi aganlija, banalnom i jeftinom svađom sa bivšim ministrom o nekakvim dnevnicama ali o šumarstvu kao potencijalu crnogorske privrede ne čusmo ništa a i zašto bi neko očekivao da će se zamučali ministar trgnuti iz letargije kad je letargija njegovo duhovno stanje. G Stijović nije ostavio nikakav eko-footprint ali ostaviće trag destrukcije šumskog bogatstva i besciljnog lutanja državne regulative koje nije objašnjivo osim kao podrška šumskoj mafiji i neodrživom, ekstraprofiterskom i kolonijalnom uništenju naših šuma.

Nekada su crnogorski drvoprerađivbači zapošljavali 12.500 radnika i prodavali namještaj Luj XIV potomcima Luja XIV-og. Bivši vlastodršci su potopili naš drveni brodić a ovaj novi šumski krmaroš i ovu malu preostalu barku usmjerava na hridine i ne namjerava graditi veći brod već nastavlja sa gusarskom privredom kroz koncesione pljačke crnogorskih šuma i regionalnu privrednu destrukciju te prelivanje ekstraprofita u džepove voljnih mangupa, parazita i pirana.

Darko Stijepović
Centar za razvoj Durmitora