Eko država na Tari

Najnovijim dešavanjima na ruiniranju i obezličenju kanjona Tare i uništenju pejzažnih vrijednosti Svjetskog prirodnog dobra UNESCO-a, kanjona rijeke Tare, kod sela Đurđevića Tara i sela Rasova, a u blizini arhitektonskog bisera Mosta na Budečevici i landmark pozicije cijele Crne Gore, na viđelo se iznosi napuštanje koncepta ekološke države i promjene ustavnog poretka Crne Gore. Vidljiva je i konfrontacija sa UNESCO-om na podmukao i jeftin populistički način. Novi vlastodržci nijednom nijesu pomenuli u svojim govorancijama ideju ekološke države a kamoli da su se založili za njeno ostvarenje. Otvoreno ne smiju da se suprotstave superiornoj ideji koju baštini crnogorski građanin ali pokušavaju da je kroz svoje medijske tevabije sakriju pod tepih, obezvrijede i ponize i svojim pajtašima iz lihvarskih institucija obezbijede goleme novce. Zlorađenja je bilo još kod gdina Krivokapića, a plaz se nastavio sa zelenom bubašvabom, mlinarem Rakčevićem i gđom zelembaćicom tako da je novi režim nastavak licemjera, demagoga, muljatora i pokvarenjaka.

Ovo je sve vidljivo iz nastupa Ministra Mujovića koji jeftino demagoški sastanči sa građanima a u stvari, iza leđa, gladi rep energetske hobotnice. Isto je vidljivo i kroz ignorisanje događanja koje vode građani Đurđevića Tare od strane medijske falange koja je korumpirana i samo je trbuhozborac pojedinih partijskuh interesa. Međunarodne organizacije tobožnjih eko zaštitara nijesu uspjele da se umetnu u proteste na Tari pa izostaje i interes ambasadorčadi i EU prišipetlja. Očekujemo uskoro jedno gromovito saopštenije veličajše neke dobro podmazane i podbodene nvo u vidu bar dvije listine u žutoj štampi podgoričkoj. U svom jeftinom monologu na TV Bastilji gdin Mujović pored svog skromnog političkog obrazovanja ustvrdi da bi bilo preskupo voditi podzemno kroz UNESCO-ovu Svjetsko naslijeđe par kilometara dalekovoda. Nije skupo bilo da se kroz bezvrijedno Mrčevo polje kod Tivta vodi podzemno ali kad je u pitanju nacionalna i Svjetska baština i brđani zabolje ga srce za žutim dukatima bjelosvjetskih lihvara i energetske mafije. A u njihovim takulinima cijena za ovo je kusur konobaru. Vječito pitanje čovječnosti i interesa. Kaže ministar da sudbina zemlje zavisi od jednog kabla. Neka propane zemlja koja je pala da zavisi od energetske mafije i jednoga kabla talijanskog. Šta je ovaj gilipter rekao kad su Crnogorci na nos pobili njega i režim Đukanovićev na Buk Bijeloj. Mora da je ridao, ječao i jaukao bar mjesec dana.

Konačno, kriminalni i protivzakoniti i veoma štetni radovi te duhovna sunovrat odvijaju se i na teritoriji opštine Žabljak i na teritoriji opštine Pljevlja. Predstavnici opštine Pljevlja su reagovali u skladu sa visokim očekivanjima koje je građanstvo imalo i osudili su ovu destrukciju Svjetskog naslijeđa od strane energetskih pirana. Iako su prezentovani u medijima kao nosioci konzervativnih ideologija pljevaljski izbornici stadoše na branik najprogresivnije ideje crnogorske i u odbranu svojih građana. A šta reći o žabljačkim indijancima? Hic Rodus, hic salta! Kad bi neko od njih znava bar riječ latinskog. Ne znaju to ni njihovi sovjetnici iz PG, NK, a ima ih i iz bijelog svijeta. Poglavica žabljački ima čak i sovjetnicu iz Svrljiga, gđu koja im piše internacionalne projekte. Kompatibilnost duhovna predvodnika žabljačkih i situacije u Svrljigu je očigledna. I to vidimo sad, na Tari.

Niti jedna politička peruška žabljačka, niti jedan poglavica pigmejski, nije reagovao na destrukciju Svjetske baštine i štete koje se nanose mamutskim žičanim monstrumom. Očigledan je nedostatak kulture, obrazovanja i svijesti o prostoru na kojem su se našli slučajno, voljom jedne društvene poplave. U Srbiji ih zovu politički balavci, mi ne bismo tako rekli već samo nesretne junoše, možda paceri, budžak efendije, petparačka elita. Obični narod preko nekoliko nvo pokazuje i ovđe da velike ideje imaju svoje mjesto i među gorštacima a njihove čelovođe da su slučajni, lakomisleni, sujevjerni, nekompetentni i neprosvećeni prolaznici.

U Žabljaku ima čak i preduzeće Nacionalni park Durmitor, koje vodi bivši vodoinstalater. Očekivali smo da čovjek koji je bio specijalista za vode razumije značaj ove prirodne dragocjenosti i bar da ima malo njuha za geološki fenomen i vizuelnu vrijednost životvorne vode UNESCO-ove Svjetske baštine te da će reagovati bar gunđanjem. Znamo da je vještiji kliještima za vodovod nego olovci ali je mogao pitati nekog pa da samo stavi otisak prsta na saopštenje. Nacionalni park, kao institucija zaštite najdragocijenijeg crnogorskog prostora, pretvorio se tako u grobara tog istog prostora i opasnu hijenu koja raskuba i duhovne vrijednosti na kojima je zasnovano i samo postojanje te institucije.

Javno preduzeće za nacionalne parkove Crne Gore koje je režim Đukanovića htio pretvoriti u privatno partnerstvo sada je pretvoreno u politički rezervoar pijavica koje pohlepno sisaju resurs dok sisa ne ostane potpuno bez mlijeka. Ovo kanibal preduzeće koje jede i samo sebe a zapošljava preko 500 besposličara i uhljeba, žena političara, murtatina i raznih musafira, čauša, kerefeka i kurajbera, sisa i otima sa Durmitora sve životvorne sokove kao paraziti na žitu ili krpelji na ovci ili čovjeku. Preduzeće koje šklapa i pljačka milione na Durmitoru ne vrši funkciju zbog koje je osnovano već u saglasju je najboljem sa kim – sa Ministrom energetike i Elektroprivredom CG koji su upravo najveći neprijatelji prirode i životne sredine. Milione otimaju ove krvopije sa Durmitora a lokalni indijanci i njihovi čelosvodnici saslužuju u otvorenoj i drskoj pljačci resursa zajednice. I ne samo to već najopasniju i najgoru kancerogenu infrastrukturu, infrastrukturu mamutskih dalekovoda kanibalski uguravaju u svete i najzaštićenije prostore.

Darko Stijepović
Centar za razvoj Durmitora