Džank art u Crnoj Gori: Branko Kovačević

Kovačević je sa tog skladišta birao određene elemente koji su mu poslužili da realizuje svoje zamisli u željene objekte preinačavajući njihovu prvobitnu namjenu u umjetnička djela.

Kao amater, Kovačević je ostvario nekoliko veoma uspjelih djela,a na prvom mjestu je skulptura Smrt smrti koja je urađena od vojničkih šlemova zaostalih iz drugog svjetskog rata, polomljenjih zupčanika, bodljikave žice, puščanih čaura.

Kolektiv u kome je radio (GSP Podgorica) omogućio je Kovačeviću da stvara, kako u materijalu i radnom prostoru tako i u angažovanju stručnih radnika koji su van radnog vremena, volonterski, pod njegovim rukovodstvom izveli veoma teske i složene zadatke na sedam skulptura monumentalnih dimenzija.

Skulpture o kojima je riječ izložene su na nekoliko lokacija u Podgorici.

Ikar i Ples su urađeni od lisnatih gibnjeva autobusa, a obije skulpture su postavljene ispred bivše upravne zgrade GSP-a, na Trgu Golootočkih žrtava u Podgorici.

Don Kihot je urađen od više vrsta metalnih elemenata. Skulptura je poklon Momišićima i postavljena je u ulici Mila Radunovića u sklopu dječijeg igrališta. Razgranata forma sastavljena je od više izduvnih grana autobuskih motora postavljena je pored ulaza u KIC „Budo Tomović.

Skakač je napravljen od dizalica i ta je skulptura prvobitno bila postavljena na obali rijeke Morače (Momišićka plaža),ali je poslije izvjesnog vremena oborena. Nakon toga premještena je na teško dostupnu stijenu iznad bukova rijeke Morače odakle je oborena i bačena na dno rijeke. Skulptura Flaute urađene su od više usisnih grana autobuskih motora nalazi se ispred Doma revolucije u Vilusima, a poklon je tradicionalnoj manifestaciji „Viluško kulturno ljeto“.

Skulptura Materinstvo je izrađena od raznih djelova kućišta diferencijala nalazi se u ulici 4.jul u Podgorici.

Iako amater, Kovačević stvara u maniru začetnika umjetnosti nastale od odbačenih djelova i materijala. On ne interveniše u smislu da nađeni materijal dodatno obrađuje ali to što odabere vješto sklapa u figure koje jasno pokazuju njegovu ideju. Bez obzira na to da li se radi o oblicima koji asociraju na neke ptice i životinje ili na ljudske oblike. Kreacije poput Skakača, koji samo što nije skočio u vodu ili skulpture poput Ikar i Ples, izvanredno tretiraju pokret i energiju koja je čitljiva iako je nastala od krutih čeličnih formi.

Mladen Karišik je samouki umjetnik koji je došao do zanimljivih rješenja od drveća i granja koje je skupljao iz korita rijeke Tare.

Drvostvori su skulpture velikih dimenzija, koji su nastali kao spona umjetnosti i ekologije, osnovna ideja je bila da se taj, prirodni otpad, iskoristi kako bi se ukazalo na potrebu zaštite životne sredine.

Drvostvori su bili dio projekta „Umjetnost reciklaže“ koji je realizovala nevladina organizacija TNT, a finansirala kompanija Trebjesa.

Karišik kaže da je svuda oko nas beton, a ostajemo bez zelenila. On smatra da bi trebali da se posvetimo prirodi, da smanjimo sječu drveća, uništavanje rijeka, generalno prestanemo sa uništavanjem prirode jer ona uzvraća udarac.

Iako neodoljivo podsjećaju na neka rješenja viđena u filmovima poput trilogije „Gospodar prstenova“, „Čarobnjak iz Oza“ ili filmova o Hariju Poteru, rješenja Mladena Karišika su ipak originalna . Poseban značaj im daje to što su tipičan predstavnik ekološke umjetnosti, sve više prisutnoj kako poseban vid umjetničkog reagovanja na potrebu zaštite životne sredine.

M.Zadrima / RTV Cetinje

[Prenešeno sa: www.cetinjskilist.com]