Drame Radunovića treba da uđu u lektiru
Štampane su tri drame Aleksandra Radunovića: ”Leptir”, ”Istraga” i ”Noć”. Ne zna se koja od koje je bolja! ”Istragu” dok čitate morate se smijati i plakati. Budući reditelji ovih komada morali bi svaku riječ pisca Aleksandra Radunovića da ispoštuju; na svaku riječ pisca da obrate pažnju jer on je svaku riječ pažljivo birao. Bitna je i interpunkcija koju glumci, kad budu učili tekst napamet, treba da primijete jer bitno je, najbitnije, ono što je pisac htio da kaže. A svaki dramski pisac, ako je pravi, mora biti izvanredan glumac kao što je pisac ovih drama i kao takav zna kako glumcu treba pomoći, da razumije tekst. Pisca Radunovića pamtimo po, zaista, izvanrednim glumačkim ostvarenjima!
Dakle, drame preporučujem talentovanim glumcima i rediteljima. Oni drugi ne treba da se primiču ovim tekstovima jer će, ako budu intervenisali na tekstu, sve upropastiti. To se već desilo i ne bi smjelo da se ponovi.
Sve tri drame govore o porodici – mjestu đe se najviše laže i krade. A kad nema morala onda društvo u kojem živimo mora da propadne, po zakonu Prirode – kažu poštovaoci moralnih zakona. („Moralni zakon u nama, zvjezdano nebo iznad nas“ – kategorički imperativ!)
Veoma je važno, za ozdravljenje jednog društva, tačnije osnovne ćelije jednog društva – porodice, govoriti istinu, suočiti se, analitički, s bezosjećajnim i pokvarenim karakterima. Zašto imamo mnogo nesoja, malo dobrih ljudi? Taj odgovor se može tražiti u dramama Aleksandra Radunovića ako bi ove drame ušle u školsku lektiru. Mladi ljudi treba da shvate kakvo društvo su pravili njihovi đedovi i babe, očevi i majke. Susret sa istinom učiniće ih odgovornim za svoj život.
Dok čitamo ”Letptira” upoznajemo sebične, nevaspitane roditelje koji prave nesrećnog sina; on mora da pobjegne u svijet droge jer je nevaspitanim i nezrelim roditeljima potpuno nebitan. U drami imamo muško-ženske odnosne – promiskuitetne i laž u osnovi svega. Nema ljubavi.
Ne mora Popaj ništa više da napiše – ako ne mora. Njegova drama ”Istraga” ostaće u istoriji crnogorske književnosti iako ni ”Leptir”’ i ”Noć” ne zaostaju puno za ”Istragom”. Sve je tu, u „Istrazi“: religija, filozofija, umjetnost, Knjiga postanja, praroditeljski grijeh, ubistvo Avelja… Moram napraviti upoređenje sa poemom „Veliki inkvizitor“, iz Braće Karamazovih. Dostojevski je tu sve rekao o životu, smrti, slobodi koju čovjek ima ili nema; sva univerzalna pitanja ljudskog roda su otvorena i nikad zatvorena. Tako nekako je A. Radunović u drami ”Istraga” otvorio sva pitanja ljudskog roda i ostavio generacijama mladih ljudi da, uz pomoć profesora književnosti, naglas razmišljaju o smislu ljudskog života koji postoji ako volimo istinu i pravdu.
”Noć” je porodična priča o snahi koja služi nesoja od svekra jer ima muža alkoholičara i đevera homoseksualca. Nataša je neostvarena „ljubav“ svekra Draga Levatića i zavodnica, u pokušaju, đetića, đevera Stefana koji je morao da pobjegne od kuće i vrati se s partnerom Udom. Ona preži trenutak smrti svekra Draga kako bi se dočepala njegovih para i pobjegla iz tog porodičnog gnijezda zla.
Likovi s kojima nas je upoznao dramski pisac Aleksandar Radunović su članovi ne samo crnogorskih porodica. U ovo vrijeme tzv. globalizacije to su svjetski likovi. Eto, svjetski a naši! Knjiga treba da uđe u škole. Preporučujem je svim profesorima književnosti i predlažem da pronađu način da ovi teksovi budu čitani u školama.
Bosiljka Kankaraš
Kratki URL: https://zrcalo.me/?p=8993
Objavio