Devora – izrailjska Jovanka Orleanka

Devora ispod palminog drveta; Džejms Tisot

Teška je bila sudbina Izrailjaca koji su se naselili južno od doline Jezrael. Car asorski Javin i njegov vojvoda Sisara, držali su na brdima lanac tvrđava koje su dominirale dolinama i putevima. Svoje ključne položaje iskorišćavali su za to da izrailjskim naseljenicima presijeku veze, da ih iscrpe gladovanjem i najzad podjarme. Plemena: Jefremovo, Venijaminovo, Zavulonovo, Isaharovo, Neftalimovo i polovina plemena Manasijinog morala su teško kulučiti i plaćati harač. Dvadeset godina proteklo im je tako u ropstvu i poniženju. Bez oružja i vjere u svoje snage, već su izgubili nadu da će im ikad svanuti sloboda.

A u to vrijeme uživala je veliko poštovanje Devora, proročica, pjesnikinja i vjerna službenica Jehovina. Śeđela je obično pod palmom kraj puta, između Rame i Vetilja. Tamo je primala poslanike iz svega Izrailja, dijelila mudre savjete, predskazivala budućnost i rješavala sporove između plemena, porodica i pojedinaca. Svi su vjerovali da kroz usta proročice govori Jehova, pa su njeni savjeti i nalozi primani kao presuda. Niko u Hananu nije uvažavan kao ona. U patriotskom oduševljenju, Devora odluči jednoga dana da povede narod u borbu za slobodu. Ośećala je da je za to određena, da će njen glas, nadahnut duhom božijim, povratiti hrabrost zaplašenim srcima njene braće i dići ih na ustanak. U Kedesu, u zemlji plemena Neftalimovog, živio je Varak, čovjek poznat po svojoj hrabrosti i iskustvu u oružanim okršajima s Hanancima. Devora ga je izabrala za svog vojskovođu i pozvala ga. Ali Varak nije vjerovao u pobjedu, nije vjerovao da će narod izrailjski u sumnji i strahu, moći pobiediti neprijatelja, sem, možda, ako ga povede neko ko će probuditi u njemu borbenosti i pouzdanje u zaštitu Jehovinu. Samo Devora, slavljena proročica, mogla je to izvršiti. Pod njenim vođstvom borba s ugnjetačem dobila je vjerski karakter i tako postala sveti rat. Sve to u mislima odmjerivši, Varak joj odlučno reče: ,,Ako ćeš ti ići sa mnom, ići ću; ako li nećeš ići sa mnom, neću ići.” Postavljeni uslov nije se svidio Devori i ona ga je prihvatila rekavši: ,,Ja ću ići s tobom, ali nećeš imati slave na putu kojim ćeš ići; jer će ženi u ruku dati Gospod Sisaru.” Na poziv proročice nisu se sva plemena odazvala. Ali i bez toga se okupilo deset hiljada ratnika, slabo naoružanih, ali na sve spremnih. Prisustvo ”majke Izrailja”, kako je prozvana Devora, izazvalo je neopisivo oduševljenje.

Izrailjska vojska postrojila se na padini gore Tavor a u dolini Jezrael pojavila se hananska vojska sa Sisarom na čelu. Pred njom je išlo devet stotina bojnih kola. Gvožđem oklopljena kola bila su naročito strašna zbog oštrih kosa po stranama, kojima su u napadu prosto kosila neprijateljsku pješadiju. Ali, Izrailjcima se osmjehnula sreća. Zbog velikih kiša izlila se rijeka Kison koja je tekla kroz dolinu, i bojište se pretvorilo u močvaru. Varak povede svoju vojsku u napad. Kad stiže u dolinu, krenuše na njega hananska bojna kola. Zapadala su u raskvašenu zemlju, a konji se izvrtali u blato izazivajući ogromnu pometnju u hananskim redovima. Iskoristivši zabunu Izrailjci se bijesno bačiše na neprijatelja i ubrzo mu nanesoše strahovit poraz. Na bojištu i u bjekstvu pogiboše skoro svi hananski ratnici; velika vojska cara Javina nije više postojala. A Sisara iskoči iz kola i umače sa bojišta u Kedes, đe šćede da se skloni kod Evera, starješine kenitskog klana s kojim je bio u dobrim odnosima. Ali, ne zateče ga.

Jailja, žena Everova, pozva ga u šator da se odmori i pokri ga plaštom. A kad on tvrdo zaspa, stavi mu na sljepočnicu kolac od šatora i saćera ga maljem u zemlju kroz glavu njegovu. Kad stiže Varak, viđe da je zakasnio. Ispunilo se Devorino predskazanje. Nije on ubio Sisaru već žena Jailja. I Javin, car asorski, ugnjetač Izrailjaca, pogibe u borbama sa njima. Poslije pobjede, Devora nadahnutom pjesmom oglasi trijumf Izrailja nad Hanancima. Ne zaboravi ni junačko djelo Jailjino. Opjeva kako je leš Sisarin ležao u prahu pred njenim nogama, dok je majka brižno očekivala povratak svoga sina:

,,S prozora gledaše majka Sisarina, i kroz rešetku vikaše: Što se tako dugo ne vraćaju kola njegova? Što se tako polako miču točkovi kola njegovijeh?

Najmudrije između dvorkinja njezinijeh odgovarahu joj, a i sama odgovaraše sebi:

Nijesu li našli? Ne dijele li plijen? Po jednu đevojku, po dvije đevojke na svakoga. Plijen šaren Sisari, plijen šaren, vezen; šaren, vezen s obje strane, oko vrata onima koji zaplijeniše.”

Od toga vremena plemena izrailjska živjela su u miru četrdeset godina. Sudila im je proročica Devora okružena ljubavlju zahvalnog naroda.

[Prenešeno iz knjige Biblijske legende Zenona Kosidovskog]

Kratki URL: https://zrcalo.me/?p=8631

Objavio Urednik dana sij 7 2021. u kategoriji Mitovi i legende. Možete pratiti sve u vezi ovog teksta putem RSS 2.0. Ako želite, prokomentarišite ovaj tekst