DA SE KRENE U RAŠĆIŠĆAVANJE KOROVA

U toku i poslije čitanja knjige Bosiljke Kankaraš „Đe ste crnogorci ne bilo ve“ nametale su mi se mnoge misli i pitanja, na koja vjerovatno mogu da postoje i dvoznačni odgovori. A pravo pitanje, čini mi se, jeste: Je li ovo što se kazuje u djelu „Đe ste crnogorci ne bilo ve“ objektivna, neuljepšana slika sadašnjeg trenutka našeg razvoja ili prilično zatamnjeniji vizir kroz koji se posmatraju ovovremena zbivanja? Moj odgovor je nedvosmoslen: autorka opravdano beskompromisno, hrabro, oštro i britko iznosi svoj sud o društvu u kome prave vrijednosti ne mogu doći do izražaja, najčešće zbog oportunizma malodušnih ljudi, linije nezamjeranja i pomanjkanja snage da se narastajućim negativnostima stane na put. Knjiga Bosiljke Kankaraš je ubitačna kritika izopačenosti raznih vrsta, koje ne postoje samo u sadašnjem društvu nego imaju duboke korijene i sežu u dalju prošlost našeg naroda.
Dok se čita ovo djelo nameće se snažan utisak da je autorka književni poslenik koji ima veliko iskustvo u pisanju. Knjiga je, ustvari, svojevrstan kolaž i lijep primjer kako se različiti faktografski (neliterarni, dakle) materijali mogu vješto ukomponovati u tkivo djela i koristiti u literarno svrhe. Namjera književnice Kankaraš je, po svoj prilici, da edukuje i odrasle čitaoce, koji malo ili nimalo znaju o opštoj i svojoj, crnogorskoj istoriji i zbivanjima na ovim prostorima, o istoriji religije, o geografiji, etnografiji, ekologiji.
Posebna vrijednost knjige „Đe ste Crnogorci ne bilo ve“ jeste korišćenje crnogorskog jezičkog izraza, prvenstveno najnovijeg jotovanja, ali i riječi svojstvenih našem govoru. „Zašto Crnogorci zbore, a ne pišu crnogorskim jezikom?“ Pita se junjakinja Bosiljke Kankaraš i nešto dalje nastavlja „Kada Crnogorci shvate da je istina, svijest o sebi, napisaće školske udžbenike na crnogorskom jeziku iz kojih će njihova đeca sve viđeti… Kad budu roditelji svojoj đeci znali da ispričaju sve o Dukljanoskom periodu, mnogo prije dolaska okupatora Nemanjića, oslobodićemo se Njegoševe zablude koja je u stvari nacionalna zabluda, izvor crnogorske propasti.“ Uzgred: u jednom dijelu knjige ismijan je stil i vještački konfuzni nejasni jezik sudstva, „sudaranje praznih i šupljih riječi.“
U osnovi djela su sudbine tri prijateljice iz različitih crnogorskoh sredina koje ne mogu da se izbore za svoja prava u društvu u kome vladaju osrednjost, neznanje i primitivizam; u društvu koje sputava kreativnost i izuzetno nadarene osobe. Otuda vapaj Bosiljke Kankaraš: „Đe ste Crnogorci ne bilo ve?“. To je poziv da se konačno razluči dobro od zla, da se u slobodnoj, nezavisnoj Crnoj Gori krene odlučnije u raščišćavanje nagomilanog korova.