Pregled svih tekstova u kategoriji: Proza

Vođa

   – Braćo i drugovi, saslušao sam sve govore pa vas molim da i vi mene čujete. Svi nam dogovori i razgovori ne vrede dokle god smo mi u ovom neplodnom kraju. Na ovoj prljuši i kamenu nije moglo rađati ni kad su bile kišne godine, a kamoli na ovakvu sušu kakvu valjda niko nikad […]

Želja nadmudri majku prirodu

Moj sin je došao na svijet bez fizičkog obilježja ušiju i doktor je priznao, kada je davao mišljenje, da dijete može biti gluvo i nijemo cio život. Osporio sam doktorovo mišljenje. Imao sam pravo na to; ja sam djetetov otac. I ja sam, takođe, došao do odluke i dao svoje mišljenje, ali sam izrazio to […]

Besudna zemlja

Slom crnogorske države nije zatulio junačke i čovječne sile, ali kao da podjario one druge – nasilničke i ničim neopitomljene i neobuzdane. S nesrećom čitavnog naroda kao da su došli i one druge nedaće. Ili sam ih ja tek tada opazio? Ljudi su se prozlili i propoganili – jedan drugom ne da vazduh da diše. […]

Suđenje zbog klavirske škole

Na zakazano ročište došla je Jovana bez advokata. Pored nje sjela je zastupnica muzičke škole. Fluid između sudije i zastupnice muzičke Jovana je odmah registrovala. Šesto čulo je alarmiralo: dogovorile su se da me izbace iz igre. Jaka u sebi, potpuno uravnotežene energije osjetila se nadmoćno jer se bori za više ciljeve. Muzička drama koju […]

Kupili su i moj problem

Juni mjesec. Tek svanulo. U dnevnoj sobi sveta tišina. Školski raspust. Djeca duže spavaju i zato je Jasna sa sobom duže. Mora da odluči da li da ostane u Telekomu ili da ode. Otišla bi da piše za neke novine ali joj ne može biti. Ne daju joj. ”U međunarodno rasprodatoj zemlji izgubila sam rodoljublje. […]

Prodali su zemlju koju su preci krvlju zaradili

Milena je obično čas zapisivala kad se oglasi zvono za kraj časa. Čim bi ulazili učenici u njen kabinet ona bi svakog pogledala pojedinačno i odmah počinjala sa pričom. Danas je to izgledalo ovako: – Crnogorci su nekad voljeli svoju zemlju kao Etiopljani. Crnogorci nekad – Etiopljani uvijek. U afričkoj državi Etiopiji postoji više od […]

Svjetlost

Noć je. Zvijezde sijaju istim onim sjajem kojim su mi obasjavale put prethodnih noći. Gradske ulice su već odavno ostale puste, a sada se sa njih kišom spiralo ono blato, ona tuga i zlo. Šetam tim ulicama, bez kišobrana i bosa. Zapravo ne znam kako sam dospjela tu, jedino šta u ovom trenutku znam je […]

Opet tvoja j***** priča

Milena je Pavlov najbolji drug i prijatelj. On neće u sebi ništa da promijeni. Zato strah, koji je usađen u njemu, u ranom djetinjstvu, blokira njegovu energiju u samom korijenu. Mileni je poklanjao trenutke iskrenosti i ona mu je pokušavala da pomogne. Nije imao strpljenja ili hrabrosti za spuštanje u dno sebe samog. Radije je […]

Rasadnik poltrona i kukavica

Još sa vrata Marija je protestvovala: ”Kakvi su to debili! Sve djevojčice pobjegle a svi dječaci ostali.” – Čekaj, polako, po redu pričaj, smirivala je majka. I Petar je uskočio sa njegovim komentarem: ”Reko sam joj što će bit. Još je ona imala društvo a ja sam bio sam i nazvali me švercerom.” – Znam […]

Štap Nikole Pašića

Čujem da Brico opet šeće Podgoricom u društvu svog slavnog štapa. Što mi je osvježilo jednu uspomenu. Bili Oktobarski dani kulture u Beogradu i ja zalutao na spisateljsku seansu s mnogo teatra koji se sam sebi divio. Kad sam htio izići iz sale jer mi je bilo dosadno ritualno iskazivanje vjernosti idealima društva najhumanijeg, za […]

Prijava | Administrator MATOKAN