Hladno

Na željezničkoj stanici policajac kaž svom kolegi: – Tebi kao da nesto nije dobro? – Da, hladno mi je. – Nije ni čudo kad si stao ispod zimskog reda vožnje!
Na željezničkoj stanici policajac kaž svom kolegi: – Tebi kao da nesto nije dobro? – Da, hladno mi je. – Nije ni čudo kad si stao ispod zimskog reda vožnje!
Razgovaraju dva preko mjere topla brata: – Izgleda da sam trudan, reče jedan zabrinut – Ma daj nemoj da zezaš, ti nemaš ni matericu! – Pa, toga se i plašim. Da nije vanmaterično!
Neko kuca na vrata policajčeve kancelarije. A on pita – Ko je? – Ja! – odgovori neko. – Jaa!!??
Zaustavlja policajac automobil koji je prošao na crveno svjetlo, ali ispostavlja se da je vozač njegov pretpostavljeni – Šefe, molim Vas, nemojte više da prolazite na crveno. Može neka budala da prođe na zeleno.
Profesor pita pitomca Policijske akademije: – Ko je napisao „Gorski vijenac“? – Nisam ja! Profesor postavi pitanje drugom pitomcu i dobije isto odgovor. Iznerviran ode do dekana i požali mu se: – Gospodine generale, ja ih pitam ko je napisao „Gorski vijenac“ a oni „nisam ja“ pa „nisam ja“. – A, na koga sumnjaš? , upita general
Poslije šetnje po brdima učitelj se sa grupom učenika spuštao se u ravnicu i približavao zidinama velikog grada pred čijim se kapijama skupila velika grupa ljudi. Kad su došli bliže viđeli su krvnika zaokupljenog svojim poslom i čovjeka iscrpljenog od mučenja i zatvora kako se trza na volujskim kolima. Rulja se tiskala oko prizora, pljuvala […]
Plava luna vedrim zrakom u prelesti divno teče ispod polja zvjezdanije u proljećnu tihu veče, siplje zrake magičeske, čuvstva tajna neka budi, te smrtnika žedni pogled u dražesti slatkoj bludi. Nad njom zv’jezde rojevima brilijantna kola vode, pod njom kaplje rojevima zažižu se rojne vode; na grm slavuj usamljeni armoničku pjesnu poje, mušice se ognjevite […]
Veliko je zadovoljstvo kad u pravniku pronađete pjesničku dušu. Iz dvije objavljene zbirke redakcija je odabrala pet pjesama. Ostavljamo link za ostale pjesme iz zbirki. DA JE BAR ZA TREN Steglo se srce u grudima nad svakim dragim likom po jedna sjena nestaje sve ljudsko u ljudima rasplinjava se kao pjena Licem u lice […]
– Braćo i drugovi, saslušao sam sve govore pa vas molim da i vi mene čujete. Svi nam dogovori i razgovori ne vrede dokle god smo mi u ovom neplodnom kraju. Na ovoj prljuši i kamenu nije moglo rađati ni kad su bile kišne godine, a kamoli na ovakvu sušu kakvu valjda niko nikad […]
Ko to jezdi tako pozno kroz noć i vetar taj? To otac sa čedom svojim kroz pusti jaše kraj Dok vije vihor besni i strašna seče stud, On dete svoje grli, o toplu greje grud. Što sine skrivaš tako lice i pogled svoj? Bauka zar ne vidiš, oče, u noći toj? Bauka, krunu onu i […]