Brđanski bluz – Grogirani turizam

Žabljački turizam je doživio težak nokaut. Sudija je odbrojao do deset – 10 godina gubljenja svijesti vrhuške o značaju najelitnijeg planinskog centra bivše Jugoslavije. Žabljački turizam su odnijeli na nosilima u turističku bolnicu đe se sa turističkom socijalom bori da preživi. Žabljački turizam je prije imao i nekoliko nokdauna tj uništenje velikih i luksuznih hotela, uništenje NP Durmitor, apokaliptička divlja gradnja, uništenje pejzaža i vizura, destrukcija voda i životinjskog svijeta, urbanistički haos, slom sistema skijaške infrastrukture, raspad svakolike infrastrukture, ezgodus ljudi i slom nekad uigranih upravljačkih mehanizama funkcionisanja. Grogirani žabljački turizam je obeznanjen poslat u carstvo snova uništenjem hotela Jezera, hotel Planinka je pao u prašinu a strahovitim direktom smrvljen je hotel Durmitor. Turizam u Žabljaku je otpremljen u carstvo snova i završio je svoju turističku borbenu karijeru. Preživljavanje je moguće na aparatima ali posljedice su neotklonjive i nikad više se ovaj bokser neće vratiti u turistički ring. Premijer Marković i lokalni glavari su ustvrdili kako je prošla sezona bila vrhunska iako je u zimskoj sezoni 2019 bilo ukupno oko 4000 noćenja a u ljetnjoj u julu 4200. Ne iznose cifre o broju noćenja ili finansijskim rezultatima jer su porazne. Tvrde još kako je smještaj loš a razorili su luksuzne hotele i usput uništili turističku infrastrukturu svake vrste (žičare, pejzaž, vode, šume, nac. park). Kud smo prispjeli sa bircuzima, brljom, burecima, ćepencima, čatrnjama, svratištima, urvinama, zastiđem, šklopocijama, gungulom, krparenjem, betonom, čengelama…

Aerodrom na Žabljaku 1961

Premijer Mraković i dalje optimistički najavljuje 2019/20 kao najbolju od svijeh sezona. Kako će to ostvariti u Žabljaku đe je sve u razoreno do prašine? Pravljenje one svekolike infrastrukture hotela i svega ostalog pratećeg što je činilo nekadašnji planinski turistički centar Žabljak mora da traje ne godinama već decenijama. U razvoj Žabljaka su generacije ulagale decenijama. Nije elitni jugoslovenski planinski centar Žabljak stvorio čarobnjak Merlin dodirom čarobnog štapa već se gradilo od 1946 kad je podignut potpuno novi grad na mjestu potpuno sagorelog u ratu. Za par godina ondašnja beskrajno siromašna država napravila je potpuno novi grad i 2 hotela pa su već pedesetih funkcionisali hoteli što je za to vrijeme (velike gladi, beskrajnog siromaštva i političkih lomova) neobično i nestvarno. 1954 godine je otvoren aerodrom na Njegovuđi i uspostavljena linija JAT-a sa Beogradom, Tivtom i Zagrebom. 1971 su stigle prve žičare. 1975 godine je otvoren najluksuzniji planinski hotel SFRJ-a – hotel Jezera. Itd… Praktično 45 godina je građeno ono što su 1990 godine dobili đukanovići, vukotići i njihove karakondžule. Slijedećih decenija su ovi karakondžulosi sve ovo sravnjivali sa zemljom. Biti optimista ovđe znači vjerovati u đavole i mađije.

Danas, 2019 godine, poju nam njihove tevabije njihov omiljenu narodnjački hit: Sad je vremeeee za nooooovi počeeeetak. Potrebne su ogromne pare, vizija i entuzijazam a ne investicije u smjehotresne hostele i ćepenačku trgovinu. Za 30 godina od rata u Žabljaku je sve stvoreno od nule do elitnog planinskog centra a za 30 godina ove nove đuko-vuko elite vratiše nas na nulu.

Gradnja hotela Durmitor sa 5 zvjezdica je ponovo odložena, evo četvrta godina, a srušeno kulturno dobro je pokopano u selu Njegovuđi, u grobnicu naše prošlosti i sjećanja, našijeh uspjeha, naše kulture i civilizovanosti. Hotel Durmitor, spomenik civilizacijski i kulturni, srušio je Marković Mojkovčanin a Radulović se zvao ministar MORT-a. Za śećanje. Ni izgradnja fatamorgane, najavljena uz talambase TV Bastilje, na lokaciji Kužni do kod Crnog jezera nije na horizontu. Završava se samo sramotni gvozdenzubov hotel Kiklop koji se gradi 28 godina. Taj hotel kao kancer guta prostor oko sebe tj već je progutao dvije susjedne kuće i stvara nepodnošljivu crnu rupu u prostoru. Na 100 metara od njega dahijaška vrhuška završava stambenu zgradu dinosaurusa sa 8 etaža koja se kao Godzila gnijezdi pored puta. Dva hotela na ekskluzivnim lokacijama, Jezera i Planinka, stoje kao vampiri i u njih se ne ulaže niti se raskidaju ugovori sa tranzicionim hoštaplerima, niti im se oduzimaju hoteli. TV Bastilja ne pominje više privatizovane hotele ali se javljaju iz durmitorske bestragije i nedođije i izvještavaju nas o sirotim ovcama i čobanima.

Kroz vladine rabote ipak se prepoznaje bekrijska vizija i dahijsko čitanje iz staklene tepsije. Jer u centru betoniranog Žabljaka stoji 5 ćepenaka kao najava vizije MORT-ovaca kako treba razvijati turizam: kroz ćepenke i ponudu na basamacima – Prošle Nove staviše ih na gradske trotoare da bi turiste naćerali na hodanje kolovozom. Sve gradske trotoare su, zajedno sa žandarima koji služe kao batinaška podrška sivoj ekonomiji, i nepoštovanju svih mogućih propisa o saobraćaju i civilizovanom životu, pretvorili u parking prostore. Trotoari za parkinge a kolovozi za kretanje pješaka. Odakle izvire ovaj tmurni atavizam dahija, žandarmerije, ruralnih glođaja i zlokrpa i čudnovato shvatanje saobraćaja? To su pravila koja su nekada postojala po sokacima i mahalama đe se konjče primakne ćepenku i istovari robu i đe i prevozno sredstvo i mušterija dijele isti prostor. U to vrijeme se kanalizacija slijevala kroz kanale pored trgovinskih radnjica. Ali to je bilo tada redovno stanje a danas je zaostalost i zastiđe.

Hotel Kiklop na trideseti rođendan

Živi fosili i živi mrtvaci, živa prošlost, atavizmi, vampiri, karakondžulosi ne postoje? Žabljakom upravljaju zabiti za koje smo vjerovali da su nestali u vremenima kad se naselje zvalo Anovi ili Varezina voda. Vratismo se u vakat tamnog vilajeta bez vremeplova. U vrijeme panađura i buvljaka, ćurčija, rabadžija, kiridžija, krdžalija, kujundžija, terzija, meraklija i bekrija. Ali nema begova i kadija da reda na džadama i u mahalama bude.

Darko Stijepović

Centar za razvoj Durmitora