Brđanski bluz – Kalife na skijama

Tokom stečajne lakrdije nad Ski centrom Durmitor dahije „svojinski transformisaše“ velike hotele koji sada trunu i ugošćavaju ptice a već petnaest godina rđaju i „svojinski transformisane“ žičare Štulac i Pitomine, dužine od preko 3 kilometra. Prije 25 godina, baš kad je g. Đukanović postao Premijer, bile su potpuno nove. Poslije prodaje premijerovom prijatelju nikada nijesu ni pokrenute i zakatančene su od momenta prodaje tom premijerovom „stranom investitoru“. Kupac, HM Durmitor, je dužan bio da ih obnovi i stavi u funkciju u roku od dvije godine. Taj dasa nije izvršio svoje obaveze i umjesto raskida ugovora je Premijer postao njegov jatak. Nesavjesnom kupcu je, na štetu ove partije za koju se tuku u junačka prsa, pružena protivzakonita zaštita. Žice žičara sablasno vise, gomile skupog i za razvoj neophodnog gvožđa leže u barama a prostori za ski staze se naseljavaju divljim objektima. Sada telali najavljuju beduine koji će da naprave „ski rizort“ u Žabljaku. Paśalučne šeprtlje i šarlatani su razorili već uspješan i razrađen ski centar a sad drugi prave uz pomoć pajtaša iz Azerbejdžana. Ovakvi „razvojni“ ciklusi pokazuju u pravoj boji zbrku, smušenost i neznanje u upravljanju razvojem. Rezultati su porazi u razvojnim bitkama i opšte siromaštvo. Vrhunski skijaški i planinski centar je uništen, najbolji ski tereni devastirani i sada će ih iz mrtvih dići Karadagejdžanci; malo śurta.

Skijališta u Žabljaku upropastio je upravo Premijer tranzicionih elita jatačenjem hajduka, omogućavanjem i forsiranjem koruptivne divlje gradnje koja je zauzela i obogaljila prostor. Naravno, ovo je bilo potpomognuto nezajažljivom pohlepom veselih Premijerovih drugara kao i kočopernim diletantima. Skijalište Štulac i Pitomine ne funkcionišu, i to bez ikakvog ozbiljnog razloga. Sada je te, nekada najmodernije žičare, pregazilo vrijeme i višedecenijsko neodržavanje. Time je upropaštena skijaška infrastruktura, razoreni su temelji bijele industrije i izazvan egzodus stanovništva. No, Premijer obećava brđanima investicije svojih azijatskih ortaka, blaziranih naftnih mrlja i zakavkaskih ski majstora. Jasno da ne mogu građani upravljati sistemima od kojih im zavisi egzistencija već su meštri od ski industrije (i patriotizma) mrlje od nafte iz nekog azijatskog bezistana i neke podgoričke dahije.

Uništavanje skijaške infrastrukture uzrokuje ogromne probleme strategiji razvoja prostora i bilo kakvom planiranju. Naši patrioti i njihovi sirovi pajtaši i lihvari definišu prostor saobrazno svojoj neutoljivoj pohlepi. Projektovanje razvoja je nemoguće jer se jedan čovjek stavio iznad zakona, a poražavajuća razvojna apokalipsa djelo je planera sa vrha. Na najboljim ski stazama koje prate žičare prave se hoteli i vikendice a sve to omogućava Uprava za inspekcijske poslove, Ministar Gvozdenović i politička vrhuška koja komanduje lokalnim pionima. Korupcija u svom sistemskom, najdubljem sloju. Nikakvo ozbiljno razmišljanje niti posao u ski industriji neće moći da se razvije kad su ski staze zaposjednute prostorom za stanovanje prijatelja vrhuške.

Skijaški tereni skijališta Štulac su zamrznuti u vremenu iako su pogodne konfiguracije, manje opasni od malenog skijališta Savin Kuk i na njima nema previše smrzavanja. Troškovi održavanja, sigurnosti i bezbijednosti su neuporedivi. Sječa grane na kojoj se sjedi je uobičajena kod ekonomija koje su zasnovani na konceptu: “udri pa bježi”. Nije ništa važno osim da ortaci napune svoje džepove. Nije važno da li će kao posljedice toga biti privredna apokalipsa i egzodus stanovnika. Po planinama brđani stalno guslaju o borbi sa sultanima, Turcima i Austrougarima ali nikada ovi prostori, pored svih bitaka, ratova i pohara, nijesu ovako opušćeli kao za zemana brđanskih turbo serdara.

Darko Stijepović
Centar za razvoj Durmitora