Bobana Dabović: Vjerna crnogorskoj publici i muzičkom folkloru

Kakvi su tvoji utisci poslije autorske večeri održane u Podgorici?

Na autorskoj večeri dogodila se čarolija protkana energijom od strane svih prisutnih u velikoj sali KIC-a „Budo Tomović“. Publika je sve vrijeme aplauzom podržavala opus kompozicija koji je bio predviđen programskim sadržajem, a izvođači su bili most komunikacije između publike i mene, koji su svojim talentom, iskustvom i ogromnom trudom udahnuli život kompozicijama. Te večeri sam bila više nego srećna, sudeći po brojnosti publike, shvatila sam da klasična i filmska muzika postaju pretežni predmet interesovanja šireg auditorijuma Crne Gore. Svakako da me to ohrabruje kada su u pitanju moji motivi i napredovanje u daljem radu, a ja ću ostati vjerna crnogorskoj publici i muzičkom folkloru Crne Gore.

Da li si svjesna činjenice da je tvoj glas, sudeći po utiscima i kasnijim komentarima publike, zvučao prelijepo kada si izvodila kompoziciju Ederlezi? Da li planiraš da razvijaš i taj talenat?

Matično obrazovanje koje sam stekla na Akademiji umetnosti u Novom Sadu je u oblasti kompozicije. Isto tako, uz predmet komponovanja, imala sam i zahtjevne programe na svim predmetima kao što su klavir, dirigovanje, sviranje orkestarskih partitura. Jedino nisam imala predmet solo pjevanja, što je od presudnog značaja za one koji žele da se bave vokalnim izvođenjem. Pjevanje je nešto što je stvar mog unutrašnjeg nemira i pokušaja da iskažem ličnu impresiju onoga što se ne može iskazati instrumentom. Veliki broj prijatelja mi sugeriše da bih mogla razviti talenat i u ovoj oblasti, međutim, moja prva ljubav je komponovanje i njoj ću ostati vjerna.

Viđeli smo te i kao dirigenticu, sto je izgledalo veoma lijepo jer si ostavila utisak kompletne muzičke ličnosti. S obzirom da radiš kao muzički saradnik u KIC-u u poziciji si da otvoriš i vodiš omladinski orkestar, koji nedostaje našem gradu. Da li si razmišljala o tom projektu?

Omladinski orkestar je zahtjevan projekat koji podrazumijeva odgovarajuće resurse u vidu novca, prostora i opreme, kao i jake organizacione sposobnosti. Svakako da bi to bila dobra ideja koja bi omogućila mladim umjetnicima da pokažu svoj talenat i da im to bude odskočna daska za studije i dalje usavršavanje. Za sada ću se skoncetrisati na komponovanje još nekih djela koje imam u planu, a iskreno se nadam da će se takav jedan projekat realizovati u skorije vrijeme. Dirigovanjem je moj nastup bio upotpunjen umjetničkom slikom emocije koju sam htjela prenijeti na publiku. Nadam se da će kultura, kao što je otvorila vrata meni, otvoriti vrata i drugim mladim stvaraocima što će učiniti kulturnu umjetničku scenu značajno bogatijom. Imala sam sreću da radim u KIC-u “Budo Tomović” kojim rukovodi kreativna osoba, direktorica Snežana Burzan, omogućujući širok spektar programskih sadržaja među kojima se našao i ciklus “Mlade crnogorske kompozitorke”.

Ostvarila si niz projekata za koje si komponovala programsku muziku. Da li je to slučajno ili imaš afiniteta za taj umjetnički izraz?

Oduvijek me je privlačila programska muzika, jer veoma snažno djeluje na svijest i osjećanja publike. Filmska muzika ima estetsku vrijednost, jer može da spaja i razdvaja cjeline, da vraća u prošlost, dočara neku ulogu, kao i to da dodijeli dramskim situacijama tragično, komično ili bilo kakvo drugo usmjerenje. Muzika ima ogromnu ulogu u filmu i pozorištu, jer je ona ta koja svojom nenametljivošću i jednostavnošću može izazvati onu istinsku emociju kod publike.