Bizarni Šekspir na sceni za đecu
„Da da Šekspir“ je predstava koju je kolektiv namijenio đeci. To je i predstava kojom je, uz pomoć Crnogorskog narodnog pozorišta i Kotorskog festivala pozorišta za djecu i u saradnji sa Gradskim pozorištem Podgorica, otvorena Scena za đecu.
Pretpremijera je u Podgorici bila 21.oktobra a premijera śutri dan. Novinarima je rečeno da se predstavom obilježavaju i dvije godišnjice: 400 godina od Šekspirove smrti odnosno trajanja i 100 godina od pojave dadaizma. Zašto je bitan književni pokret koji je nastao 8-og februara 1916., u Cirihu, u kavani „Volter“ i njegovi roditelji, tri emigranta: Rumun – Tristan Cara, Njemac R.Hulzenbek i Hans Arp –Alzašanin? U kakvoj je vezi Šekspir i pokret koji je nastao besmisleno i bio nosilac besmisla? Ko je tvorac kazane ideje? Kolektiv, kažu glumci i reditelj ove predstave.
Zašto se kolektiv nije śetio da spoji npr. Servantesa i Šekspira kad su ova dva velikana živjela u isto vrijeme i fizički su otišli skoro istoga dana – Šekspir 23.aprila 1616. a Servantes nekoliko sati prije njega 22.aprila 1616? Da je u kolektivu bilo istinskog ośećanja za vrijednost umjetničkog djela i pedagoškog dara, neophodnog za kreativan razvoj, đeca bi na sceni viđela Don Kihota i Hamleta, dva veličanstvena lika svjetske književnosti.
„Bio sam dijete i nijesam znao za ironiju koju je bog stvorio u svijetu i koju je veliki pjesnik podražavao u svome štampanom malom svijetu, pa mi se dešavalo da lijem gorke suze kad bi plemeniti vitez za svu svoju plemenitost dobijao samo nezahvalnost i batine“, pisao je Hajnrih Hajne, veliki njemački pjesnik iz doba prelaska romantizma u realizam. Šta bi tom vitezu mogao reći Hamlet, nesrećni mladi kraljević, čistog srca i plemenite duše? Zašto takve junake đeca ne mogu da vide na sceni?
Umjesto kvaliteta autor projekta – kolektiv, ispunjavajući uslove nekog EU fonda – konkursa, bavio se formom te diktaturom manjine nad većinom, nasiljem adolescenata i sličnim uvozom iz bolesne Evrope. Šekspira nije bilo, u suštini, osim u sceni sa stolicama. Istrgnute rečenice koje su izgovarali likovi iz drama učinile su da predstava ovog kolektiva ostane na najplićem, bizarnom nivou. Velika nekreativnost i nepoštovanje Šekspira, u suštini.
Dadaizam je trajao nekoliko godina i neshvatljiva je veza na kojoj insistira tvorac predstave „Da da Šekspir“ kada znamo da su se roditelji dadaizma ośećali nemoćno pred strahovitim uništavanjima koja je nosio Prvi svjetski rat. Nesposobni da se takvom stanju suprotstave nekim uvjerenjem oni su gazili po materijalnim i duhovnim tekovinama. Po shvatanju dadaista sve je otišlo u prah i pepeo. Ostalo je jedno veliko NIŠTA pa se ovi mladi ljudi nijesu ničim bavili. Grijeh je takvu hranu davati đeci.
Ako oprostimo greške mladom kolektivu koji je spajao Šekspirov smisao sa besmislom dadaizma i obratimo pažnju na glumačke kvalitete i transformacije, vidljivo je nešto veoma važno za svijet teatra: Slaviša Grubiša postaje veliki glumac. Ova predstava najavljuje njegov veliki glumački potencijal. Takođe Kristina Stevović najavljuje svoju dominaciju na crnogorskoj glumačkoj pozornici.
Bosiljka Kankaraš
Kratki URL: https://zrcalo.me/?p=5208
Objavio