Aždaja

Iguman nekog zenovskog manastira zaželje da ukrasi aždajom tavanicu darma-dvorane. Jedan znameniti slikar zamoljen je da obavi taj posao. Prihvatio je, ali se tužio da nikad nije vidio aždaju, ako takva postoji. Iguman rece: “Ne mari što nijesi vidio tog stvora. Postani on sam, pretvori se u živu aždaju, pa je naslikaj. Ne pokušavaj da slijediš ustaljene uzore.”
Umjetnik upita: “Kako da postanem aždaja?” Iguman odvrati: “Povuci se u svoju odaju i usredsrijedi svoj um na to. Doći će čas kad ćeš osjetiti kako moraš da je naslikaš. To je trenutak tvog preobražaja u aždaju i aždaja te nagoni da joj daš oblik.”
Umjetnik je poslušao igumanov savjet i poslije nekoliko napornih mjeseci stekao je samopouzdanje, jer je sebe sagledao kao aždaju izašlu iz sopstvene nesvjesnosti.