Akcija i reakcija

U skorom, prekomjerno dugačkom obraćanju direktorima škola, predsjednik Vlade Crne Gore Zdravko Krivokapić izbačio je nekoliko čudnih stavova dok je lupao šakom od sto nemotivisanom žestinom. Najveće iznenađenje je što od svih ljudi na koje se mogao stuštit on se, pored sve svoje žive profesure, baš navelami na prosvjetare. I da ne bude da napamet priča, pozitivistički je obrazložio svoju nastavu zakonom akcije i reakcije.

Lijepo je čuti da se Krivokapić protivi partijskom zapošljavanju ali je licemjerno to poručivat kad se kuso i repato partijskih vojnika i njihovih rođaka pozapošljavalo u Vladi – a time i u dotičnom ministarstvu prosvjete &co. Nije srž problema to što su direktori partijski službenici već je to posljedica. Trulež je zaśela u školske odbore koji efektivno vode školu dok direktor manje-više paradira. U svakom od ovih odbora su po tri ili četiri džabalebaroša iz ministarstva jer je to propisano zakonom dok prosvjetni radnici i roditelji imaju po jednog predstavnika. Problemi prosvjete sežu i dublje i ovakvi površni istupi radi publike ništa neće promijenit. Neka prokameni o konkretnim projektima kao reformi prosvjetnog sistema, izmjeni procedure izbora direktora i članova upravnih odbora škola, izgradnji novih škola ili jačem uključenju stručnih aktiva u rad Zavoda za školstvo. Prosvjetar je u svojoj djelatnosti ponižen sistemom zbog čega mu je teško da zavede autoritet u učionici i nikako nije u centru prosvjetnog sistema kao što Krivokapić uporno tvrdi. Reklo bi se da čovjek i dalje živi u vrijeme kad je on pohađao osnovnu ili srednju školu.

Pobrkao je i pojmove dopunskih i privatnih časova. Naime, dopunska kao i dodatna nastava je zakonom definisana i pedagoški je opravdana time što jedni učenici slabije a drugi lakše usvajaju gradivo. Privatni časovi su već druga stvar. Tradicionalno to smatraju vrstom sive ekonomije čiji je udio toliko zanemarljiv da se toleriše. Ipak, ima slučajeva đe nastavnici navode svoje đake na privatne časove ili izrade šemu sa kolegama đe jedni drugima namještaju časove štelujući ocjene učenika – ali oni ne predstavljaju opštu sliku već su izgrednici. Većinu privatnih časova drže studenti i oni su ti koji lijepe „oglase“ oko škola a ne sami profesori.

Pravo na štrajk se ustavom jemči i preduhitravati ga prijetnjom smanjenja plata vrijeđa inteligenciju svakog prosvjetara. Nijesu svi nastavnici radili dvije smjene ali oni koji jesu su se opučali. Prošao sam i kroz to iskustvo kao zamjena u OŠ ‘Štampar Makarije’. Držiš dvaput iste časove jer ti odjeljenja prepolove i kad se dan završi efektivno si nizašta – a premijer ti se još sprda u stilu ‘pa ne pripremaš se ta oba časa’. Stvarno? Da neće još neko smanjivat normu kad se predaje odjeljenjima istog razreda? Da licemjerje bude veće – baš u vrijeme kad je Sindikat pokrenuo priču o povećanju zarade usljed preopterećenja dobiše penzionisani poslanici milion iz budžeta da primaju platu još godinu. Plate dužnosnika u Vladi, obim administracije i finansiranje političkih stranaka je ostalo đe je i bilo, ne zasmetaše skučene ekonomske prilike. Pa onda ima obraza da pita „Ko je povlašćen u Crnoj Gori“. A mak’se!

Kao da nije dovoljno žalosan prizor univerzitetskog profesora koji podignutim prstom prijeti kolegama iz osnovnih i srednjih škola – kad ono dođe opšte klicanje javnosti na ovaj istup, uz psovanje do juče hvaljenog sindikata. Javno mnjenje kao da se potpuno otuđilo od sadržaja na koji reaguje. Ovakvu atmosferu su pomogli direktori ovih ustanova koji su došli kao loši đaci da saslušaju pridiku glave porodice a da kukavički nijednom riječju ne uzmu u zaštitu prosvjetare koje predstavljaju.

Mato Kankaraš