Rektorka u svojoj ulozi

Za ljude koji se bave pozorištem i filmom živjeti u Crnoj Gori je jednom riječju – privilegija. Izbor životnih predstava je toliko bogat da je često nemoguće ostati samo gledalac.

Poodavno je započela predstava ,,Rektorat bez rektora”. Glavnu ulogu tumači, paradoksalno, rediteljka. Inače, ona nije reditelj pomenute predstave, nego je u ”stvarnosti” reditelj (šta god bila ta stvarnost zapakovana u CNP-u i sličnim zdanjima) dok je u našoj predstavi – glavna glumica. Njeno ime je Radmila Vojvodić.

Radnja počinje tako što g-đa Vojvodić konkuriše za mjesto rektora. Iako je bez doktorata – gospođa postaje rektorka. Sekretarica se nije nasmijala i bacila u smeće Vojvodićkin zahtjev da bude rektor. Pravnoj službi to takođe nije bilo smiješno. Nije se našla čak ni neka ozbiljna starija teta iz pravne službe koju bi tako nešto naljutilo. Naprotiv, sve se odvijalo savršeno protiv pravila nekog evropskog grada. U tom maniru su reagovali profesori i studenti. Nastava na Univerzitetu Crne Gore se mirno odvija sa tom razlikom što sada studenti i profesori nose jakne tokom nastave jer grijanja skoro nema, za studente.

Uporedo sa razvojem radnje u Rektoratu tekla je „sjednica“ studenata u Nikšiću. Svečano su poručili g-đi Vojvodić da za nedelju dana treba da se sastane sa njima. Uz parole: ,, Rektorka ima sedam dana, do sledeće srijede, do 12 sati, da nam kaže da li će ona ili mi ćemo da režiramo predstavu.”, ,, Ako su nama oteli naše vrijeme i zauvijek nas naučili da ne talasamo, vi talasajte tako da dobiju morsku bolest i izbljuju sve što su halapljivo proždirali – naše vrijeme, dostojanstvo, sunce iznad Domovine” – održan je javni čas studenata i profesora, uz podršku nekoliko novinara.

Toliko ljudi se okupilo da riješi problem koji je mogla riješiti jedna moralna sekretarica bacanjem u smeće prijave koju dostavlja osoba bez doktorske titule.

Ono šta u cijelom tom komadu nisam uspjela da dokučim je: da li svi ti studenti, profesori i novinari vide šta rade? Da li vide da su od skidanja nekompetentne osobe sa mjesta rektora napravili problem? Nekoliko ljudi se angažovalo da podigne slamku sa poda?!

S druge strane ono šta kao „pozorišni kritičar“ mogu da rasvijetlim je detalj našeg scenariste koji određuje dalji tok radnje.

Ove godine je osnovan Fakultet za crnogorski jezik na Cetinju. Nije se desila nikakva reforma obrazovnog sistema i sada paralelno rade taj fakultet na Cetinju i katedra za crnogorski jezik u Nikšiću. Mnogi su se pitali kako je to moguće a odgovor na to pitanje će stići najvjerovatnije još prije Nove godine. Nezadovoljni studenti, i profesori koji strahuju za posao, u Nikšiću koncentrišu snage otpora. Neovisno od toga da li će izazvati protest ili neki javni razgovor sa g-đom Vojvodić ona će odlučiti da se ukida katedra za crnogorski jezik u Nikšiću jer je suvišna spram Fakulteta za crnogorski jezik. Kada ovo bude uradila glavna poenta njene uloge će biti završena i onda će je reditelj ,,Rektorata bez rektora” prepustiti na milost i nemilost studenata.

Dakle, štos je u tome da g-đa Vojvodić isprovocira otpor na Filozofskom, zatim da ih punopravnom odlukom rasturi. Nezadovoljni studenti su uglavnom sa katedre za crnogorski i sociologiju a zatvaranjem katedre za crnogorski otpor bi se prepolovio, mladi bi dodatno izgubili sve nade a novi rektor ne bi mogao ništa po tom pitanju da riješi. Uostalom, šta znači novi rektor u ovoj izrežiranoj igri kada katedra za crnogorski u Nikšiću bude ukinula? Ništa. On će samo potvrditi da je to u duhu štednje koju Vlada sprovodi na svim nivoima.

Sada, kada znamo zbog čega je namjerno izbjegnuta reforma obrazovnog sistema, vrijeme je da scenaristu ,,Rektorata bez rektora” trajno zaboli glava jer su ga oštećeni provalili.

Milica Kankaraš