Blic krig u Kraljevom parku

Parking i kontejneri u šumi tokom izgradnje

Imaju jedne novine koje ne propuštaju da se grana đe posiječe a da oni to ne pribilježe i protektuju. Nema murve u Bjelopavliće da je ne odbrane. U svom zanosu za odbranu zelenila napadoše i hotel Podgoricu jer su čistili naplavine od rijeke i trnje i korov oko hotela. Revnosni zaljubljenici u prirodu, Ljubović i čemprese. Ne bez neke. Sve viđeše moguće ali nešto im izmače sa nišana. Ali nije izmaklo samo njima nego i drugim medijima montenigerskim i zelenom evropskom političkom budžak ešalonu pa čak i zvaničnim državnim ekobraniteljima (npr. Agencija za zaštitu prirode, neki Gazdić, eko inspketorice, eko ministarstvo sa čelnikom divljim graditeljem, itd).

Svaka šuma imađaše svoju zaštitu, i čempresi, i murve, i čkalja i kupina, i čamovina ali niko ne primijeti da je šuma od stotinjak borova ispod dvorca kralja Nikole, između Ambasade i Morače sfrkana za dana. Niko da stane i zastavi drvośeče. Koliko je stabala starijeh borova skončalo? Sto, dvjesta – nećemo znati. Vidimo da su na jednom mjestu ostala tri bora i dva čempresa pa upoređujući površinu vidimo da je stotinjak stabala zbrisano. Ovaj blic krig je pravo uputstvo kako treba raditi sa šumama. Hoće li ovako biti i sa ostalom borovom šumom kralja Nikole kod dvorca na Kruševcu? Da su šegači u Baru skočili da sijeku čemprese kao ovi kauboji śekači kraljeve borove u Podgorici ne bi bilo ni eko ustanka ni bune, da su na Ljubović koristili druga sredstva a ne bagere već blic krig kaubojski i to bi završili. Mogli su zbombati Ljubović kakvijem eksplozivom i mirna Bosna.

Parking šuma

Dakle, Ameri su sprcali cijelu šumu borova koji su tu posađeni u vrijeme kralja Nikole da bi napravili jedan j***enii parking. Kad smo ih pitali zašto to uradiste zar vam hlad vjekovne borovine nije bolji za zaštitu auta od sunca oni vele da će posaditi kasnije još ljepše i bolje borove nego ove koji su bili tu 150 godina.

Sličan graditeljski poduhvat je htio da preduzme onaj šofer, gdin Vučurović, gradonačelnik Trebinja, kad je vojštio na Raguzu i UNESCO-ovu baštinu, pa je razmišljao šta da uradi sa prostorom poslije njegove dekonstrukcije grada – da ga napravi još ljepšim i starijim. Jezovito da ali bradailo američki koji nam je to rekao sigurno nije znao za Trebinjca i njegovu maštu. Ali je imao istu dušu.

Gospoda kauboji nijesu ni obaveznu tablu sa natpisom postavili na gradilište niti bilo ko zna šta se tu gradi a kamo li da neko zna zašto otfikariše kraljeve borove. Izvođač radova na fikanju borova nas je uputio na Američku ambasadu. Tamo tek ni sa kim ne možete razgovarati o pustošenju šume. U gradskom sekretarijatu kažu da kauboji imaju sve papire o vlasništvu ali da kauboji nemaju dozvolu da okinu stotinjak borovih stabala. Pobogu gospodo kaubojska, nije to bezvrijedni lišćar koji sadi podgoričko komunalno već drvored starijeh borova iz vremena kraljevine. Oni su skoro nacionalni spomenik.

Imadoše li iđe kauboji praviti parking a da to ne bude šuma kraljevih borova. Jok, hoće u kraljevoj šumi i hoće da sijeku borove. U ovoj zemlji se pokrade svake godine na hiljade kubika šume pa zašto ne bi kauboji pofrkali sto-dvjesta stabala. A možda je u pitanju sanitarna śeča?

Lijepa ograda šumskog parkinga

Šta je posljedica ovog delijanja? Đe će udariti śutra? Drže nam bukvicu o ljudskim pravima, pa o ovim pravima, pa o onim pravima, pa religija, pa mediji, pa o klimatskim promjenama, pa o CO2, pa o Amazonskim šumama, pa kako trgujemo ženama, pa dijele grantove za ne znam kakvu ekologiju – i na kraju dovedu revolveraše pa macare, macare. A mediji? Oni se prišute da ih istraživački zaštite kad šumu macare. Nemojte da mi se ko namrdio na novinara koga – veli Kalamiti Džejn. Vinčesterka će da radi. Kolaš će da zumba.

Šumarska inspekcija, komunalna policija, žandarija, komšije, i sve moguće represivne institucije uprle su da otkriju dva đetića koja su vukla nekakvo stablo u parku iza Simpa, u Podgorici. I eto, uz pomoć revnosnih pasa čuvara i pasioniranih špijuna i ljubitelja zakona otkriše male zloće. Tolika dreka kao da od njih raste general iz Srebrnice. Ali ni žandarija, ni inspekcija ni revnosni čuvari zeleniša, ni zelenopartijci, ne viđeše kako stotine stabala kraljevske šume omacariše u parku preko puta ambasade SAD. Ali kada đetići snagu isprobavaju – e to ih kolje. Gospodo zelenopartijci samo je 200 metara od Ljubovića do kraljevog dvorca na Kruševcu i kraljevskih borova.

I niko ne vidi kada kauboji i Kalamiti Džejn obijesno pregone i lukave u Montenegrobudžaku. Umalo se ne uvatismo za vratove sa tri američka bradaila koji nas spopadoše što snimamo njin plac i pośečene borove. Ne hoćahu reći ni ime ni prezime, ni šta rabotaju, već nas pokušaše oćerati sa našeg trotoara, sa naše javne površine, sa naše zemlje jer ih pitasmo što ste protivzakonito pośekli kraljeve borove.

Parking šuma danas

Na kraju kauboji uglaviše na tom mjestu nekakav hangar i dvadeset golemih kontejnera i podigoše ogradu, ko oko spuškog zatvora, sa bodljikavom žicom. I zamračiše sve da se ne može viđeti parking. Otkad se parkinzi zamračuju? Na nekoliko mjesta ima i ona jezovita žilet žica. Pola trotoara su zauzeli golemim betonskim blokovima valjda preprekama za tenkove. Možda smo u ratu a da to ne znamo.

Naravno da ćemo se davijati i pisati. A možda pripremiti i kakvo protestno roštiljanje ili eko dernek pred trafikom žandarskom kod ambasijade. Pa i tužakati ih Stejt departmentu i žalbu Preśedniku Bajdenu uturiti. Tako se ne može divljati u Americi. A Kalamiti Džejn – putuj što prije i ne brini za manastir. Nikad te naše oči više ne viđele.

Darko Stijepović

Centar za razvoj Durmitora