Završen je Lejk Fest

6. dan

Uzimajući u obzir koliko je doždot ili bolje reći pljusak i blato otežalo održavanje koncerta i dolaženje publike, potonji dan Lejk Festa bio je nevjerovatan. Kašnjenje je i u početku bilo primjetno, a vremenom se povećavalo. Neki su se bendovi zadržavali i preko utvrđenog roka. Od prvog do posljednjeg benda svaki je  izvođač bio valjan. Ono što je slabo ko očekivao jeste da će prvi bend napraviti takvu svirku. Bend pod nazivom Kolja i grobovlasnici, je ostavio snažan utisak i slobodno se može reći se da su nas vratili četrdeset godina u prošlost. Oni su bluz bend koji je, u nekom smislu, debelo okasnio – što nikome krivo nije. Muzika koja je šezdesetih i sedamdesetih hodila kulturom je dodila pravo iz srca njenih stvaralaca što je pravilo neku čudnu paralelu alternative i klasične kulture. Te su se veze dobrim dijelom pokidale vremenom pošto se ono već jednom izgovoreno nadahnjenje svelo kod mlađih, u velikom broju, na imitaciju. Neki su prestali da mare za te veze dok su se drugi dali u skoro bezizlaznu borbu. Pojava ovog benda ovđe na Lejk Festu je neka vrsta vraćanja na stare putokaze i vraćanje da sami početak alternative i upravo je zbog toga ovaj bend značajan prevashodno za mlade. Treba naglasiti da je klavijaturista doktor Ivan Aksentijević Pančevac možda i najjači udio imao, ali ne treba nikako zaboraviti značaj preostalih članova. Nažalost, odziv nije bio neki. Elemental, koji je potom uslijedio, je napravio svirku u svojem stilu. Oni donekle nijesu sreće imali, skoro cijelu im je svirku obilježila kiša koja ipak nije spriječila vjerne njihove ljubitelje da prisustvuju. Kao što je to običaj kod pojedinih sastava, na samom kraju su, što narod veli, nagarili. Narodna poslovica je i ovdje našla adekvatnu primjenu te je konac i ovu svirku krasio.

Mora se priznati da ma koji sastav ponaosob čekali gledatelji veliki većina je došlo ili zbog Rundeka ili zbog Orthodox Celts-a, zbog čega su i ovi koncert bili najbolje pośećeni. Ipak, Rundekov koncert, koji je obilježen pljuskovima  i kratkotrajnim nestankom struje nije bio na očekivanom nivou. Narodu su vjetili (obećali) spektakl iz Rundek Cargo Trija, što nije ni u kom smislu uslijedilo. Već svi dobro znamo kakve je svirke Rundek znao da pravi, i ova nije bila previše u poređenju sa njima. Naravno, ne treba misliti da je svirka loša bila – ona je po sebi odlična bila ali nedotovna (falična). Nešto je falilo, osjećala se neka mlitavost i malaksalost osobito kad je Rundek izvodio novije pjesne sa posljednjeg albuma, koji je katastrofa u poređenju sa njegovim najvećim ostvarenjima. U njemu se Rundek pokazao kao izmoren čovjek koji je radi albuma napravio album. Imao je ideju e treba da izvodi jednu novu i jednu staru pjesnu naizmjenično što je izazvalo pomiješane reakcije publike. Čak je jedan dio publike počeo sa sricanjem rečenice “Nećemo Mostove”(Mostovi su Rundekov posljednji album). Kako je svako svjestan onoga što je uradio Rundek za sve ove godine, ne iznenađuje da je bio zvan za bis. On se međutim pokazao nevješt te je izveo jednu pjesnu koju slabo ko znao. Nije bio zvan za još poslije ovoga.

Koncert Celta je ostavio nevjerovatan utisak. Čudno je kako ovaj bend djeluje na crnogorsku publiku, prosto bi se reklo da Crnogorci nešto  keltsko u sebi imaju kad se vidi koja ih strast obuzme tokom koncerta ove grupe.  Kada je svirka došla do određenog stepena usijanja, publika je  prosto pobožno napravila napravila krug  đe narednih minuta niko nije zalazio. Nakon tog muklog vremena počele su šutke koje su se pretvarale čas u kolo, čas, na neki način, u irski a čas u crnogorski narodni ples. Zanimljivo je kako je šutka, koja je organizovana bila na uobičajenom mjestu, u neku ruku, i kulturna bila. Guranje je bilo neminovno i, zbog klizavog terena, bivalo je da i poneko padne tokom šutki. Činilo se kao da postoji neka vrsta prećutnog dogovora po kojem se šutka načas zaustavi do trenutka kad se onom koji je pao ukaže pomoć pri ustajanju. Poslije određenog vremena, ovaj se događaj pretvorio u grupni zagrljaj svih učesnika šutke uz klicanje. Nikšić je podneblje za koje se čini da je dušu dalo za ovakvu vrstu manifestacije.

Dejan Petrović Big Band se nevjerovatno dobro uklopio kao nastavak svirke koju su Celti počeli. Obrade svjetskih hitova u maniru Guče je gledatelje istovremeno vratilo na domaći teren i donijelo inostrane zvijezde na Krupac. Publika, za koju se činilo da je iscrpljena žestokim nastupom Celta, je pokazala da ima još snage. Koncert Dejan Petrović Big Banda bio je vrlo zahtjevan i vrijedan utrošene energije. Ostaje misterija odakle su vjerni ispratioci šestog dana Lejka našli  snage za koncert Who see-ja. Tada je kašnjenje već bilo pretjerano – Who see je trebalo da nastupi u 1 poslije ponoći a nastupio je u 3. Njihova svirka je posebna i ima nešto lokalno u sebi što i nefanovima repa djeluje privlačno. Vladali su masom i izvukli iz nje energiju koju bi bilo ko drugi kami (zalud) tražio. Nakon ovog koncerta, veliki broj ljudi se konačno predao umoru, poslije silnih pljuskova i isrpljujućih koncerata. Kozu Mostru, nažalost, nije premnogo ljudi ispratilo te su i zato, a i zbog kašnjenja, morali skratiti koncert. Autobusi za Podgoricu ovaj put i nijesu kasnili, publika je čekala svega do 4 i 40.

Treba reći i kako je mjesto  đe publika stoji bilo ostavljeno poslije petog Lejk Festa: sve je bilo u žalosnom stanju. Ljude su, izgleda, presmorile maice koje dobiju na poklon kad sakupe 20 čaša te su ih svukud sijali. Takođe, zanimljivo je da je svuđe mnoštvo uništenih kišobrana. Izgleda da organizatori moraju smisliti nešto novo kako bi privoljeli publiku da ne ponavlja ovakav postupak.

*Spisak bendova/izvođača: Kolja i grobovlasnici (Beograd, Srbija), Elemental (Zagreb, Hrvatska), Rundek Cargo Trio (Zagreb, Hrvatska/Pariz, Francuska), Orthodox Celts (Beograd, Srbija), Dejan Petrović Big Bend (Užice, Srbija), Who see (Škaljari/Pljevlja, Crna Gora), Koza Mostra (Tesaloniki, Grčka)

5. dan

Svirka koja je predviđena za peti dan Lejka je kasnila oko dva sata zbog nevremena. Organizacija festivala je imala sreće u nesreći, pošto se nevrijeme povuklo do 19 h. Sve u svemu bilo je dva sata  kašnjenje. Svirka započela koncertom grupe Ničim izazvan, koja je morala da se pomiri sa činjenicom da će imati kratak i nedovoljno pośećen koncert. Bio je to koncert na nivou, ali se ne bi moglo reći da je i zadovoljavajući zbog datog vremena. Stanje se pomalo izmijenilo nastupom Pankrta, koji su uložili veliki napor da vrate izgubljeni korak. Nažalost su se i oni, kao i svi ostali, morali susresti sa kraćim vremenom za nastupanje. Naravno, ova bi otežica i lako padne ako bi se na sve ravnomjerno rasporedila – ali to nije slučaj. Uvijek prvonastupajući bendovi najviše podnesu kad dođe do većeg kašnjenja na početku svirke. DST, u skladu sa tradicijom, ne može omanuti sa dizanjem atmosfere. Ma koliko svakome bile poznate njihove pjesme, uvijek ponesu gomilu. Goblini, koji su uslijedili su nas sa dijelom koncerta koji je predstavljao pravu pank svirku. Poslije njih je nastupila Riblja Čorba, tokom čijeg koncerta se slučio incident. Naime, neko se napravio pametan te je bacio suzavac na samom početku svirke. Gomila je histerično odregovala. Ogroman broj ljudi je nahrupio na izlaz, dok nije bila rijetka ni vrtoglavica i presnijećivanje mnogih. Nije jasan razlog ovakvog postupka, da se naslutiti da je u pitanju antipatija prema Ribljoj Čorbi što će reći antipatiju spram njihovog dugogodišnjeg vođe Bore Đorđevića. Njegovi istupi u javnosti, nacionalizam, “bavljenje” politikom i saradnja sa Pinkovim zvezdama je svima poznata. Nije taina da je on u cjelosti izgubio onaj buntovnički i izazovni karakter koji je krasio njegovi karijeru prvih deset godina. Svirka je ometena bila, i samo je ostala ona navjernija publika da isprati koncert do kraja. Za kraj su uslijedili koncerti benda Babe i dj-ja Zaher Sultana. Babe su održale veoma dobar koncert večeri dok je koncert Zahed Sultana bio više u službi after party-ja.

*spisak bendova/izvođača: Ničim izazvan (Vrbas, Srbija), Pankrti (Ljubljana, Slovenija), Društvo Skrivenih Talenata (Nikšić, Crna Gora), Goblini (Šabac, Srbija), Riblja Čorba (Beograd, Srbija), Babe (Beograd, Srbija), Zahed Sultan (Kuvajt, Kuvajt).

4. dan

Koncertom nikšićke grupe Podroom je počela druga faza Lejk festa, kojoj se najvjerovatnije svako i najviše radovao. Podroom je počeo svirku bez većeg kašnjenja oko 18 i 30; kao što je i očekivano –  nije značajnije pokrenuo publiku. Sastav Zaa, koji je slijedio poslije Podrooma, je ostao nedovoljno zapažen. Bend je izvršio svoj zadatak – napravio je atmosferu koja je na zavidnom nivou bila. Nažalost, tradicija zanemarivanja prvonastupajućih bendova na Lejku je i ove godine ostala ispoštovana. Mortal Kombat je, na njima svojstven i vrlo duhovit način, prvi privukao publiku u većoj mjeri. Oni su  po prirodi, kako i sami vele, kafanski bend koji nije „navik’o na ovako lepe festivale“ ali se mora istaći da su uprkos te zamjerke, bili u potpunosti na visini zadatka. Upravo su oni, kao kafanski bend, napravili kafanski zrak u kojem su oni domaćini. Ovo je značajna osobina – nije se znalo više ko je koga ugostio, čak je vođa Mortal Kombata doveo publiku dotle da sama  sebi aplaudira. Oni su jednostavno dobar koji je u potpunosti iskoristio škrto dato vrijeme – nije im bila važna publika kao neka vrsta zadovoljenja sujete. Oni su, prenesenom smislu, izveli svu publiku na binu.  Vrlo skladno je što je svirku poslije njih preuzeo Iskaz. Ovaj bend se pokazao u punom smislu, sve su pokazali što imaju. Čudna se simbioza desila između Iskaza i Kombata.  Tokom svake svirke, koja uključuje veći broj bendova – uvijek postoji onaj tren kad se svirke nanoži. To se ovđe izvelo u dva koraka koji su ovi bednovi izasobice izveli – Kombat je dovukao i probudio narod dok je Iskaz zapalio gomilu. Nažalost, oni su uveliko bili shvaćeni a možda i namjereni kao zagrijavanje za Guano Apes i u skladu ni jednima ni drugima nije bilo adekvatno vrijeme, kao što se već desilu bendu Iskaz na trećem Lejk Festu.

Ma kako se čovjek ośećao povodom muzike Guano Apesa, mora se reći da su većim dijelom opravdali očekivanja. Zrak koji su odavali  bio je sjajan, i posljedično je privkao veliki broj ljudi. Jedino što je predstavljalo problem jeste da su ostali bendovi bili nepravedno zanemareni i „gurnuti u kut“ zbog inostrane zvijezde. Koncert Guano Apesa jeste bio najduži što nije pravedno prema onim bendovima koji su imali šta da reču. Bend koji je, uprkos nepojavljivanja u medijima, ostavio nevjerovatan utisak jeste Bjesovi. To je bio daleko najbolji sinoćni nastup, koji bi bio idealna završnica – ali se śetio neko pametan da poslije njih natenta Prti Bee Gee koji je u pogrešnom trenutku preusmjerio tok svirke. Od prve do potonje pjesne se atmosfera nije spuštala, svukud i svuđe se mogla nazrijet i osjetiti neka vrsta pobožne jeze koja je na mahove hvatala svaki pogledi i svaki glas. Jedno apsolutno iznenađenje je završna pjesma: obrada pjesme Od druga do druga Miladina Šobića. Šobić i Bjesovi su do te mjere raznorodni da se teško moglo pretpostaviti da će se Marinković i ekipa odlučiti na ovako nešto. Da bi iznenađenje bilo jače: obrada je bila vrhunska. Publika nije bila zadovoljna samo zbog jednog – malo joj je bilo; ogromna većina je šćela još ali joj nije moglo biti. Najbolji pokazatelj za to jeste: kad su Bjesovi završili sa svirkom, publika je nastavila sa pjevanjem pjesme „Bolje ti“.

Velika neprijatnost koja je uslijedila poslije koncerta bilo je kašnjenje prevoza. Autobus za Podgoricu bio je namjeren da krene u 2 i 30 poslije ponoći, ali je tek na put krenuo u 4 sata izjutra. Problem je nastao usljed nedostatka vozača koji je naminuo „već“ nešto poslije tri, što nažalost nije bio kraj čekanja.. Takođe, velika su smetnja autobusi jedni drugima bili, kako su jedno drugom priječili ulicu. Iz nekog razloga je svaki autobus koji ide za Nikšić morao da ode prije negoli onaj za Podgoricu. Putnicima je bilo obećano da će se krenuti „odmah kad se ovaj sljedeći napuni i krene“. Ovo je bila očigledna neistina e ne samo da je morao proći taj jedan već su za njim moralo otići još tri-četiri autobusa za Nikšić. Publika koja ima stalno prebivalište u Podgorici je kućama došla tek u osvit.

*spisak bendova/izvođača: Podroom (Nikšić, Crna Gora), Zaa (Kruševac, Srbija), Mortal Kombatu (Beograd, Srbija), Iskaz (Pančevo, Srbija), Guano Apes (Göttingen, Njemačka), Bjesovi (Donji Milanovac, Srbija), Prti Bee Gee (Beograd, Srbija).

GetInline.aspxhghg

3. dan

Sinoćna svirka kod Doma revolucije bila je jako raznolika. Organizacija je ovaj put, kao i preksinoć, bila pod konac – praznog hoda nije bilo kao ni neprijatnih situacija. Ono što ovu svirku razlikuje od prethodne dvije jeste to što se veći broj publike pojavio relativno kasno – tek su su u većoj mjeri počeli doditi kad su nastupili Manitou. Prvi bend (Bad Seasons iz Tuzle) je bio potpuno razočaranje, i u skladu sa valjanošću njinih pjesama bilo je i publike. Poslije njih je uslijedio koncert grupe Strah od Džeki Čena, koji su, uprkos slaboj pośećenosti, održali fantastičnu svirku. Nejasan je razlog slabog dolaženja ljudi, ali se Strah od Džeki Čena pokazao kao pravi bend, pošto se snašao i u ovakvoj situaciji. Ni koncertom jako dobrog sastava Vizija iz Makedonije, nije se znatnije popravila pośećenost. Ovo je prvi nastup ove grupe ovdje u Crnoj Gori, i oni su se na najbolji način predstavili ovdašnjoj publici. Za nastup grupe Manitou nije potrebno trošiti riječi. Ma čovjek ne slušao muziku koju oni zastupaju, agresivni i butnovni način na koji je iznose čini da se svako ośeća uključenim u nju. Rijetko đe se može naći bend koji je u svojoj srži toliko blizak triju Cream kao što je to Manitou. Bend Igra Duhova i reperi Tuhhtš i Episkuer su znatno spustili raspoloženje osrednjom izvedbom i osrednjim  značajem. Bend Samostalni referenti došli su kao neka vrsta osvježenja i promjene toka svirke, što je bila skladna završnica prve faze Lejk Festa.

*spisak bendova/izvođača:Bad Seasons (Tuzla,BiH), Strah od Džeki Čena (Gornji Milanovac, Srbija), Vizija (Skoplje, BJR Makedonija), Manitou (Nikšić, Crna Gora), Igra Duhova (Beograd, Srbija), Tuhhtš i Episkuer (Nikšić, Crna Gora), Samostalni Referenti (Beograd, Srbija).

2. dan

Sinoćna svirka kod Doma revolucije je umnogome odstupila od prethodne. Nije bilo nikakvog kašnjenja i tehnički problemi su bili svedeni na minimum, a i bolji su bendovi svirali. Početak je slutio na slabu pośećenost, tokom svirki Antivirusa Prepelica i Uzemljenja, nije bilo ni šezdeset ljudi sa sve obezbjeđenjem ali počev od svirke Holographic Human Elementa, koji su imali određenu neprijatnost poslije svog koncerta, je dolazilo sve više ljudi. Moglo bi se reći da je prava svirka sa njima tek i počela. Jedino što o njima pomalo i kvari utisak jeste što pred samu pjesmu, ili kako oni neopravdano vele – kompoziciju, prave prevelik uvod. Vjerovatno su sa tim šćeli dati utisak o nekoj dubini samog djela.

Neprijatnost koja ih je zadesila jeste da im jedan plešavi gospodin govorio da bi im razbio noge kako zna đe žive ali neće „jer su djeca“. U posljednjoj pjesmi/kompoziciji jedan od članova je napravio  malo smotan uvod đe je nagovijestio da je slanjem Sputnjika počela neka vrsta opšte prismotre koja predstavlja svima pritisak te je poručio da treba da takvim pojavama kažemo „Fuck off“. Plešavi gospodin je ovo shvatio kao vrijeđanje Rusije i žalio se što nijesu pomenuli Ameriku i „ono što oni rade“. Neprijateljski stav prema Rusiji je protumačio kao ponižavanje pravoslavlja što ga je konačno do bijesa dovelo.

Atmosferu svirke su ponajviše podigli Shejdi Kruu i Sivilo, koji su priredili užitak kako fanovima hip-hopa tako i onima koji to nijesu. Malo je reći da su se oni pokazali na visini zadatka, za tili čas su ovladali publikom. I jedni i dugi su pokazali određenu duhovitost koja je njihov nastup načinila izuzetno zabavnim.

Zadnja dva benda su bili Josip A Lisac i Deca apokalipse. Josip A Lisac je promijenio tok i zrak koji je svirka odavala, što je bila neka vrsta veoma prijatnog opuštanja. Svi preostali bendovi, liše Holographic Human Elementa, koji su ipak priča za sebe, su bili „tvrđeg zvuka“. Josip A Lisac je reggae bend koji je blagotvorno djelovao na ono u čovjeku  što je izranjavano bilo socijalnim tekstovima Sivila i vriskom Shejdi Kruua.  Deca apokalipse su nas vratila na „taj zvuk“ koji nas je ispratio do kraja svirke.

* spisak bendova: Anivirus prepelica(Nikšić, Crna Gora), Uzemljenje (Beograd, Srbija), Holographic Human element (Travnik, BiH), Shejdi Kruu (Sremska Mitrovica, Srbija),  Sivilo (Podgorica, Crna Gora), Josip A Lisac (Novi Sad, Srbija), Deca Apokalipse (Valjevo, Srbija).

 

1. dan

Sinoć je,  uprkos tehničkim poblemima koji su izvođače o jadu zabavili, počeo peti Lejk Fest u Nikšiću.

Svirka ispred Doma Revolucije je konačno počela oko 19 i  30, iako je početak bio zakazan u  18h. Ovo znatno kašnjenje je svakog prisutnog koštalo živaca. Bilo je iznevjereno očekivanje da će ova svirka biti obilježena onom  nesmetanošću i lakoćom koja prati  srčane mlade bendove, koji nijesu ogrezli u pretjerno korišćenje tehnologije. Uz to je nedovoljan kvalitet prvih bendova bio usljed kašnjenja jako razdražujući, što je dalo utisak da nije imalo šta da se čeka. Ozvučenje je dobrim dijelom bilo neizdržljivo, a  poneki bend nije našao za shodno da  instrumente treba valjano naštimovati. Na svu sreću, kašnjenje početka svirke nije bilo jedino – naime, pojedini bendovi nijesu ni održali tonsku probu na vrijeme te su od nje napravili neku vrstu uvoda u svoj koncert! Svirka se isuviše otegla. Kakvoća bendova je raznolika, što je neposredno uticalo na raspoloženje publike.  Nažalost nijedan bend nije izrazio nešto novo. Pośećenost nije bila izažena, bilo je svega od sto do dvjesta ljudi. Treba naglasiti da su sva imena sa koncerta još od ranije bila poznata te nije došlo do predstavljanja nekih novih  muzičara.

*spisak najavljenih bendova/izvođača: Masturbeator(Bar, Crna Gora), Pogrešna odluka(Beograd, Srbija), Alexandria(Banja Luka, BiH), Mangrov (Nikšić, Crna Gora), Sassja(Tuzla, BiH), Stereo banana (Niš, Srbija), Willie and the groundskeeper (Nikšić, crna Gora)

** bendovi: Stereo banana i Willie ad the groundskeeper nijesu održali koncerte

 lakefest2015_binaugradu

Mato Kankaraš

Kratki URL: http://zrcalo.me/?p=4147

Objavio dana Aug 17 2015. u kategoriji Alternativa, Izvještaj, Komentar. Možete pratiti sve u vezi ovog teksta putem RSS 2.0. Ako želite, prokomentarišite ovaj tekst

Ostavi svoj komentar

Photo Gallery

Log in | Administrator SPETROV