Savremeni ,,Romeo i Julija”

Premijera opere ,,Romeo i Julija” održana je u subotu, 13. septembra, u Pozorištu Porto Montenegra. Idejni tvorac  je Operosa, festival opere i klasične muzike, čiji je umjetnički direktor i osnivač mecosopran Katherine Haataja. S obzirom na ciljeve sa kojima je osnovana, Operosa predstavlja unikatan internacionalni festival na našim prostorina. Naime, tokom jednog od svojih gostovanja u Bugarskoj Katherine je uočila velike teškoće sa kojima se susrijeću mladi talenti. Velika ljubav prema muzici kao i potreba da pomogne mladim talentima vodili su ka osnivanju Operose, 2006. godine. Nakon brojnih uspjeha postignutih u Bugarskoj, Operosa se od 2011. proširila na Srbiju, zatim i Crnu Goru. ,,Romeo i Julija” predstavlja prvi međunarodni operski projekat realizovan u Crnoj Gori.

Univerzalnost Šekspirovih ideja je vjekovima nalazila svoj autentični izraz kroz mnoge predstave, opere i druge umjetničke forme. Između prvog izdanja ove Šekspirove drame pa do njene transformacije u opersko djelo, od strane francuskog kompozitora Šarla Gunoa, prošlo je gotovo 270 godina. Novi sloj Šekspirove univerzalnosti kristalizovan je u pristupu Martina Lloyda Evansa, reditelja, koji se prvi put predstavio crnogorskoj javnosti prošle subote. Evans je uspio stvoriti atmosferu i likove koji u potpunosti odgovaraju kontekstu sadašnjeg vremena. Dok  su mnogi mladi režiseri u pokušaju kreiranja ovakvog ugođaja iskliznuli u banalizaciju, Evans je sa lakoćom premostio vremenski jaz ne samo između Šekspira i današnjeg doba, već je i muziku francuskog romantizma učinio veoma bliskom današnjoj publici. Dragocjeni saradnici u tome su bili Simon Corder, scenograf, Jamie Vartan, dizajener kostima, kao i Stoyan Stoyanov, menadžer produkcije.

operosa

S obzirom na činjenicu da Crna Gora nažalost ne posjeduje opersku kuću a samim tim ni uslove za angažovanje većeg ansambla, rukovodioci Operose su predložili orkestarsku redukciju koju potpisuje Jonathan Lyness. Pod dirigentskom palicom maestra Eralda Salmierija Crnogorski simfonijski orkestar je i u smanjenom sastavu zvučao kao veliki orkestar. Maestro Salmieri je vrlo samouvjereno i brižljivo vodio orkestar i soliste. Bravuroznost Nenada Čiče i Jovane Čurović, u ulogama Romea i Julije, je došla do punog sjaja, što su potvrdile i ovacije. Pavle Žarkov se svojom energičnom pojavom i glasovnim mogućnostima pokazao kao idealan tumač Merkucija, dok su se Stevan Karanac i Nemanja Nikolić pokazali kao izvrsno uigrani partneri u likovima Tibalta i Parisa. Jovana Jovićević je uspjela pokazati sve nivoe Gertrudine ličnosti čime je dokazala da posjeduje, pored talenta za muziku, izuzetan talenat za glumu. Uspješnu transformaciju je uspio izvesti i Miloš Đuričić. Staloženost karakteristična za Kapulea, Julijinog oca, je nehotice ostavila utisak da se radi o solisti koji je i po godinama mnogo stariji od Jovane Čurović. Očinsku toplinu je prenio i Miloš Gašić tumačeći oca Lorena. Pored toga, Gašić je uspio vrlo dobro pocrtiti Šekspirovu ideju o licemjernosti sveštenstva. Naime, dok sveštenik u jednom trenutku govori o Bogu i obavlja obred vjenčanja nešto kasnije on krši Božije zapovijesti nagovorivši mladu Juliju kako da prevari. Laž zaodjenuta u dobročinstvo i dalje ostaje laž što čini oca Lorena negativnim junakom. Glumački najzahtjevnija uloga je pripala Ivi Profaca. Virtuoznost njenog glasa je tvorila zapanjujući kontrast dok je igrala vragolastog Stefana, mladog prijatelja Romea.

Kao i u mnogim drugim životnim situacijama, pokazala se ponovo kao velika istina da mladosti i iskustvo kada sarađuju mogu dati izuzetne rezultate. O tome sam se uvjerila i na svojoj koži jer sam učestvovala kao harfistkinja. Posvećenost sa kojom je maestro Salmieri pristupio radu sa nama me je podstakla da ga pitam kako je on zapravo došao u dodir sa projektom Operose. Tada mi je on pričao o njegovom prijatelju i kolegi, baritonu iz Srbije, sa kojim je radio u Njemačkoj. Kada je počelo bombardovanje Jugoslavije ’99 taj čovjek je napustio posao soliste i otišao u Beograd. Na pitanje Salmierija zašto odlazi, odgovorio je da mora biti uz svoje prijatelje. Bio je jedan od onih koji su otišli da prkose bombardovanju time što su branili mostove. Ta snažna emocija je je ostavila takav utisak na maestra da je i nakon svih ovih  godina od bombardovanja poželio sarađivati sa ljudima sa ovih prostora. Prije nego što je držao probe sa nama u Podgorici i Tivtu, radio je sa solistima u Beogradu i, kako sam kaže, jako su mu se dopali ljudi i njihova energičnost.

Mjesecima su trajale pripreme i realizacija ovog projekta. Tokom tog perioda Katherine Haataja je uspjela izgraditi veliki broj mostova prijateljstva i profesionalne saradnje među ljudima iz različitih zemalja.

Naš veliki južnoslovenski pisac i nobelovac, Ivo Andrić, je rekao: ,,Od svega što čovjek u životnom nagonu podiže i gradi ništa nije u mojim očima bolje i uređenije od mostova. Oni su važniji od kuća, svetiji od hramova.”

 

Milica Kankaraš

Kratki URL: http://zrcalo.me/?p=2813

Objavio dana Sep 19 2014. u kategoriji Muzička kritika. Možete pratiti sve u vezi ovog teksta putem RSS 2.0. Ako želite, prokomentarišite ovaj tekst

Ostavi svoj komentar

Photo Gallery

Log in | Administrator SPETROV