Zorica Radonjić – Putanje
SAMOTESTIRANJE
Malo je mudrosti
na tom putu bilo
kao da je život
tražio heroja
Tekli su bezbojni
dani bez crte
izgubljeni
u vremenu snova
A onda
Odjednom
Skočiti
poput tigra
Podnijeti
teret
snagom
Atlasa
Napraviti
svijet
za malo dana
Izazov
Boga
nedostižnog
Ili samo igra
sa sobom
kao ulogom
u preobražaju
podsmijeha
u osmijeh.
MOŽDA MORA BITI
Kažu da kruži
po jednoj putanji
uvijek istoj
uvijek na jednakom
Odstojanju
Zemlja oko Sunca
I još kažu
kad bi se približila
da bi se istopila
Kao Ikarova krila
A da se udalji
hladna bi postala
i tamna bi bila
poput smrti
Tako je valjda
i sa ljudima
Ni predaleko
Ni previše blizu
Vječna razdaljina
koja život znači.
LUNARNA PJESMA
okolini
U njoj su juče
padale kiše
i satima su lile
sve dok se u suzu
pretvorile nisu
što ni kapnula nije.
NEPOZNATI IZ DŽEZ KLUBA
Između tajne moje
I tajni ovih ljudi
postoji nježna spona
što lebdi u polumraku
i zvuku alt-saksofona
Dok se tonovi
pretvaraju u boje
i u duginom luku
vezuju nam duše
osjećam dok bubnjevi
i bas tuku
kako nestaju
granice moje
Mjesta bez sjenke
ičijeg trona
Sa blagosti sjajem
nepoznatih lica
dok se tanana
svjetlost struna
izvija nad nama
dahom alt-saksofona
***
Kad na neki od puteva krećem
svratim da vidim
lica sasvim drukčija
od lica obasjanih
lomačom Đordana Bruna
koja i dalje
ja po svijetu srećem.
Kratki URL: https://zrcalo.me/?p=7313
Objavio