Zorica Radonjić – Putanje

SAMOTESTIRANJE

Malo je mudrosti
na tom putu bilo
kao da je život
tražio heroja

Tekli su bezbojni
dani bez crte
izgubljeni
u vremenu snova

A onda
Odjednom
Skočiti
poput tigra

Podnijeti
teret
snagom
Atlasa

Napraviti
svijet
za malo dana
Izazov
Boga
nedostižnog

Ili samo igra
sa sobom
kao ulogom
u preobražaju
podsmijeha
u osmijeh.

 

 

MOŽDA MORA BITI

Kažu da kruži
po jednoj putanji
uvijek istoj
uvijek na jednakom
Odstojanju

Zemlja oko Sunca

I još kažu
kad bi se približila
da bi se istopila
Kao Ikarova krila

A da se udalji
hladna bi postala
i tamna bi bila
poput smrti

Tako je valjda
i sa ljudima
Ni predaleko
Ni previše blizu
Vječna razdaljina
koja život znači.

 

 

LUNARNA PJESMA

okolini

 

U njoj su juče
padale kiše
i satima su lile
sve dok se u suzu
pretvorile nisu
što ni kapnula nije.

 

 

NEPOZNATI IZ DŽEZ KLUBA

Između tajne moje
I tajni ovih ljudi
postoji nježna spona
što lebdi u polumraku
i zvuku alt-saksofona

Dok se tonovi
pretvaraju u boje
i u duginom luku
vezuju nam duše
osjećam dok bubnjevi
i bas tuku
kako nestaju
granice moje

Mjesta bez sjenke
ičijeg trona
Sa blagosti sjajem
nepoznatih lica
dok se tanana
svjetlost struna
izvija nad nama
dahom alt-saksofona

***

Kad na neki od puteva krećem
svratim da vidim
lica sasvim drukčija
od lica obasjanih
lomačom Đordana Bruna
koja i dalje
ja po svijetu srećem.

Naredna stranica

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12

Kratki URL: http://zrcalo.me/?p=7313

Objavio dana jul 5 2019. u kategoriji Poezija. Možete pratiti sve u vezi ovog teksta putem RSS 2.0. Ako želite, prokomentarišite ovaj tekst

Ostavi svoj komentar

Prijava | Administrator SPETROV