Živko Andrijašević: Njegoš je politički diletant

1. U koju knjigu ste najviše energije uložili?

 

– Knjige koje sam pisao razlikuju se po vremenu koje je na njih potrošeno, što zavisi od toga da li je riječ o istraživačkoj monografiji, sintezi ili zbirci eseja. Postoje neke moje knjige za koje ne bi bila nikakva šteta da nijesu objavljene, iako su mi u trenutku objavljivanja bile potrebne. Svojim najvrijednijim djelima smatram “Istoriju Crne Gore od najranijih vremena do 2003. godine” i “Crnogorsku crkvu 1852-1918”, a čitaoci, čini mi se, najviše cijene knjigu “Nacija s greškom”.

 

 

2. Kada je počelo Vaše interesovanje za istoriju?

 

– Imao sam trinaest godina kada sam pročitao knjigu Vladimira Dedijera “Izgubljena bitka J. V. Staljina”. Od tada nijesam prestao da čitam istorijske knjige. Možda s mojim interesovanjem za istoriju ima neke veze i činjenica da su prvi stihovi koje sam u najranijem djetinjstvu naučio, bili iz Bećirovićeve deseteračke pjesme “Pogibija Blaža Boškovića”. Za one mlađe, Radovan Bećirović je pisao pjesme koje su pjevali guslari. U vrijeme mog djetinjstva, očevi su često djecu uspavljivali baš takvim pjesmama, jer su ih i njima u djetinjstvu pjevali.

 

 

3. Profesor ste, pisac, otac, optuženi… Koja Vam je uloga najteža?

 

– Da odmah kažem koja mi je uloga najlakša: uloga profesora. Za taj posao sam se dvije decenije ozbiljno pripremao, i nakon takvih priprema nije teško obavljati ovaj posao. Uloga oca je najveće zadovoljstvo i daje najpotpuniji smisao postojanju jednog čovjeka. Uloga pisca istorijskih knjiga najblža je mom intelektualnom senzibilitetu, i kada bi trebalo da biram: istoričar ili profesor, bez razmišljanja bih se opredijelio za ovo prvo. Uloga optuženog dodijeljena mi je davno. Optuživali su me zbog manjka patriotizma i ideološke nepostojanosti, čim sam počeo da pišem za novine, negdje krajem devedesetih godina prošlog vijeka, a 2009. i formalno sam optužen i kažnjen za uvredu jednog akademika. Uloga optuženog je zaista nezaboravno iskustvo. Kada me je sud novčano kaznio za uvredu akademika, osjećao sam se zadovoljan, jer vjerujem da će pravedna kazna koju mi je sud izrekao, vaspitno djelovati na jadniju stranu u ovom sporu.

 

 

4. A studenti Vaši, kakvi su? Imali li izuzetnih talenata među njima?

 

– Svi profesori hvale svoje studente, to se nekako podrazumijeva. Priznaćete da bi neobično bilo da je drugačije. A studenti su kao i njihovi profesori: neki su izuzetno dobri, izuzetno talentovani, kvalitetni, prosječno dobri, prosječno loši, izrazito loši.

 

5. Na kom projektu ste sada angažovani?

 

– Pišem knjigu o knjazu Danilu, a objaviću i njegove odabrane političke spise. Treba dosta napora da se objasni kako je ovaj, elementarno pismeni Njeguš, tako brzo ovladao političkom vještinom i kako je za kratko vrijeme ušao u samo središte politike velikih sila na Balkanu. U poređenju s njim, pisac “Gorskog vijenca” je potpuni politički diletant.

 

 

 

Kratki URL: http://zrcalo.me/?p=1228

Objavio dana Oct 26 2010. u kategoriji Razgovor. Možete pratiti sve u vezi ovog teksta putem RSS 2.0. Ako želite, prokomentarišite ovaj tekst

Ostavi svoj komentar

Log in | Administrator SPETROV