Živa legenda

Zrcalo:

Dragi Mihailo, Vi ste autentičan čovjek i vjerujemo da ćete na naša pitanja odgovoriti autentično.Vi ste pisac, novinar, glumac. Kad i kako ste počeli da se ostvarujete?

 

Mihailo: Nikad u Crnoj Gori a više nemam kad da idem đe drugo

 

Zrcalo: Koja ličnost je najviše uticala na Vaše životno stvaralaštvo?

 

Mihailo: Oskarovac Dušan Vukotić. Bez obzira što sam uvijek imao smisla za red i uporni rad od njega sam naučio najtežu lekciju, režim javne scene. Sa njim sam imao porodičnu vezu pa samim tim i mogućnost da često budemo zajedno. Bio sam dopisnik zagrebačkog ’Danasa’ pa sam često boravio u Zagrebu a tamo sam igrao i dvije pozorišne sezone ’Šoka’ pa smo imali dovoljno vremena za lične surete. Kad bi došao u Crnu Goru, đe je imao familiju, nastavljali smo ranije uobičajene susrete.

Zrcalo: Šta o sebi mislite? Ko ste vi?

 

Mihailo: Čovjeku je najteže definisati sebe i odrediti se lično. Crnogorcima je dato da se lično prestimavaju ja nemam taj smisao. Radim šta znam i kako najbolje umijem pa neka stoji.

 

Zrcalo: Koga vaši prijatelji vide u Vama?

 

Mihailo: Pitanje je sa smislom ali ga nikad nijesam provjeravao kod prijatelja. Mislim da pravi prijatelji postaju upravo oni koji o ličnim i zajedničkim vrijednostima ćute a upravo te vrline  ih čine prijateljima.

 

Zrcalo: Poštujete li svoje neprijatelje?

 

Mihailo: To je prevelik korpus.Teško ih je evidentirati a kamoli poštovati.

Zrcalo: Koji događaj iz profesionalnog života dobro pamtite?

Mihailo: Makar jedan promil sam doprinio nezavisnosti Crne Gore kroz profesiju. Ali kako to nije bilo naprečac ne mogu ga tretirati kao događaj već kao događanje. Mislim da je moj propagandni plakat u finišu za Referendum sa Ljubom Čupićem pojačao crnogorski ponos bez obzira što je taj ponos bio potaknut još od Liberala i svih snaga koje su tu ideju štovale i nasljeđivale.

Zrcalo: Šta mislite o današnjoj crnogorskoj književnosti? Ko je na sceni?

 

Mihailo: Za moga studentskog vremena, sa mnom i oko mene, studiralo je devet pisaca iz Crne Gore. Nijedan nije završio studije književnosti. Postali su srpski književnici. To me je utješilo samo da nijesu naši. No mi smo dobili takođe svoje po ugledu na njih. Za književnika se ne može završiti škola ali je nevjerovatno padati iz književnih predmeta a proglasiti se njihovim imenom… Ti su na sceni.

Zrcalo: Inače, mi želimo da u rubrici vizelne umjetnosti prenosimo vaše subotnje komentare. Dozvoljavate li?

 

Mihailo: Možete objavljivati moje komentare i sa TV i tv kritike ’Quo vadis’ iz Pobjede poneđenikom.

 

Mato Kankaraš

 

Kratki URL: http://zrcalo.me/?p=1237

Objavio dana Oct 26 2010. u kategoriji Razgovor. Možete pratiti sve u vezi ovog teksta putem RSS 2.0. Ako želite, prokomentarišite ovaj tekst

Ostavi svoj komentar

Log in | Administrator SPETROV