Zbjeg samotnjaka

Na nacionalističkom skupu „Kod Konja“ u BG prije nekoliko godina na N. Kandić je kidisa podivljali fosil u vidu i liku živog četnika. Sinuo je da joj smjesti jezik za zube, zbog njene mirotvoračke NVO misije. Ova ga je sačekala na biljegu i zveknula ga tako da mu je začepila gubicu na opšte zaprepašćenje punomasnih gibaničara od Topole do Ravne Gore. Nije majka rodila junaka u Srbiji da to izvede javno liše ove žene i jedva je skapulala glavu. Marko Vešović, koji je na svojoj čapri otrpio sva neljudska prava, izjasnio se u tekstu „Neposredna književnost“. Poruku iz tog štiva navodim po śećanju i otprilike glasi da je Kandićka udarila na podivljalog Srbina koji je nogama u grobu a glavom u Dušanovom carstvu. Zbog toga je dobila nepodijeljenu podršku mirotvoračke javnosti. Nataša Superstar! Tako je onda odjeknulo i doprlo ne samo do Sarajeva. Sada je iz tog grada odjeknulo (viđeno na TV) kako Kandićka isprača sa skupa REKOM (Inicijativa za osnivanje regionalne komisije za utvrđivanje ratnih zločina) najvišeg crnogorskog sveštenika. Mitropolita Mihaila je uredno pozvala da da doprinos, a onda ga neuredno ispratila i pobrkala osnovnu ideju pomirenja. U informaciji sa tog skupa se navodi kako je N. K. ocijenila da je stav SPC i Katoličke crkve „isključiv“, a potom isključila onoga koji nije isključiv. Od takvog nalaza teško je isključiti razum, pa ostati na skupu sa isključivima. Valjda je razumno isključiti isključive a ostati s razumnima jer isključivost je bliska suludosti. Ali kao u svakom kavangulu, nikakva igra riječi ne može pobijediti glupost iako je N.K. „kod Konja“ jedva izvukla glavu, ovoga puta je, ovim činom, poljubila užeglu bradu ustajalih četnika kod njihove omiljene mete Baš čaršije. Lakše je spasiti glavu nego obraz!

<“>Sve se ovo dešava paralelno sa jubilejima na Cetinju. Događaji se preplijeću i zaplijeću. Bez obzira što je značajan datum tih svetkovina, osnivanje „Zetskog doma“, krov prijestonice je Cetinjski manastir. Pod njim se obilježava veći datum od „Zetskog“. Sto osamdeset godina od smrti Svetog Petra, utemeljitelja moderne Crne Gore. Tamo su njihove mošti i moći uzurpirali otmičari crnogorskih svetinja. Ovamo pod šljemenom mlađanog „Zetskog doma“, vrh crnogorske države pokušava da nadomijesti identitet iako je Manastir bio dvor i prijesto, parlament i vlada. Bez obzira na Krivokapićevu prozivku „nepomenika“ i usporedbu sveca sa grdnim nasljednicima, teško se oteti utisku da Crnogorci na Cetinju ne slave. No se grebu o vlastita znamenja i znamenite ličnosti pod tučom jurisdikcijom. Pridvorice na svom dvoru. Nije velika utjeha ni to što su se nepomenici prepoznali i nakon tri dana ovjerili stav predsjednika parlamenta preko događaja u Sarajevu. Srpski „Vatikan“ na Cetinju. Država u državi. Razlika je na štetu Cetinja. Vatikan je rimsko utočište vjere, čitave Italije i svega katoličkoga svijeta. Cetinjski manastir je samo tuđinski.

Povodom 100 godina „Zetskog doma“ pred njim i u njemu je izveden pozorišni performans u nekoliko scena, kroz koje je izražen istorijat teatra. Najbolju ulogu je odigrao ministar B. Mićunović. U kratkom obraćanju visokim uzvanicama iskazao je suštinu jubileja. Kako se TV umiješala u posredovanje TV gledalištu, prijenosom uživo, mi ni u jednom kadru nijesmo viđeli visoke uzvanice kojima se ministar obraća. Za naredni jubilej to će biti istorija a ispalo je da nema nijednog kadra. Potom je počeo program s predstavljanjem protagonista repertoara Kraljevskog pozorišta. Uz blagi naklon povlačio se svaki pozvani u dubinu scene a da nijednoga nijesmo upoznali u krupnom planu. Televizijskog reditelja zaveo je pozorišni format slike, total, u kome je sve u istom planu, na sceni i gledalištu. Ponašao se kao gledalac koji sve vidi široko a ne kao TV realizator, čije je oko moralo biti u objektivu svake kamere. Kad kamera uđe u pozorište mora se ponašati televizijski a ne pozorišno. Tako se sa povećanjem pozvanih na scenu „total“ uvećavao, pa je u jednom trenutku ličio na zbjeg. Koliko je bila usklađena režija performansa sa TV režijom, onda svaka čast. Poruka je uspjela. Crnogorci su u prijestonici u nekoj vrsti zbjega. I još jedan dojam. Dugotrajno predstavljanje protagonista ličilo je na TV špici koja se stalno vrti a predstava nikako da krene. Na kraju je spuštena zavjesa na predstavljanje, a preko nje odjava emisije, a predstava se nije odigrala… Ili je predstava samo predstavljanje!? Među poklonicima prepoznat je i sapuničar koji je u Beogradu proveo mnogo vremena predstavljajući kralja Nikolu kao neznalicu i primitivca kroz „Dugo putovanje u Jevropu“. Podmićivali su ga odavde i za Referendum. Nije se odazvao. će ga nađoše za jubilej? U CG bolje prolaze podmićeni nego iskreni.

Jedna mala samohrana radio stanica iz PG, jedina u CG propagira Crnogorski jezik svakodnevno izvikuje: „Crnogorski bez predrasuda!“ Ali državnu usje?elicu RTV nagoni Savjet na ustavnu obavezu. Ovo je država za samce. Svi koji je brane su usamljenici ili u najboljem slučaju zbjeg samotnjaka.

Mihailo Radojičić