V. St. Kinjo – IZGRADNJA I OBNOVA CARSTVA…

(U kafanu ulaze zagrljeni, dvojica krupnih ljudi u uniformama teritorijalne odbrane, gromoglsno pjevajući)

Teritorijalci:

– „Mi nećemo ništa novo… nako Carstvo Dušanooovo…“

Miraš:

– Ti se, Miloje, kano sprdaš i ka da nijesi čuo da su 30.000 Ustaša potpomognutih kurdskom plaćenicima i mudžahedinima bili navalili da nam otmu Prevlaku. A o onome što čine po Krajinama i da ne govorimo…

Miloje ( okrećući se Pulu):

– Pule! ´Ajde, obraza ti, reci jesi li na frontu vidio koga od te sile neprijatelja te Miraš pominje?

Pule:

– Ma kakvi… Vidio sam da se nešto mrda po onijeh glavica i da ponekad nešto zadimi pa onda oko nas nastane fijuk i tutanj, ali da sam se s nekim srio oči u oči ili vidio iz blizine, nijesam, osim onih preteklih baba i đedova te su ih nekudijen sprovodili teritorijalci ka ovi….

Prvi teritorijalac:

– Ma što ti nama, oĎen – teritorijalci sprovodili… Malo bi mi koga sproveli, ja ti jemac…, no bi mi to po kratkom postupku. I nemo´ se tun činjeti važan e si bio na front, pošto smo i mi otuda… a danas se ponovo vrćemo.

Drugi teritorijalac:

– Ma pušti ga, još je on zelen, no daj, vikni još jednu turu, pa da zapjevamo…!

Teritorijalci (u glas):

– ´Oćemo li moj jarane,

– niz lovćenske slazit strane,

– isukati po tri prsta,

– pa gaziti sve do Trstaaaa,

– Ojha!

Miloje:

– Viđi, viđi…, evo buduće vlastele obnovljenog Carstva Dušanova…! E pa nije no ljudima treba to priznat´! Kakva veličanstvena vizija svijetle budućnosti u kojoj će se jesti pašadom od zlatnijeh piruna i ožica. Pardon, kašika i viljušaka… Mada mi se čini da je kašika turska riječ ali nećemo sitničariti.

Prvi teritorijalac:

– Ma što se ti glaskaš iz toga upretnjaka, drtino stara… Izgleda da ti je ža´komunizma i boračke pemzije te si je bratskom krvlju zaradio a sad óćeš nama da držiš pridiku.

(U tom momentu u kafanu-čekaonicu ulazi slikar-umjetnik Vuk, s mukom tegleći svoje utenzilije)

Miloje:

– Aaa, Ďe si to krenuo Vučino…? Ma ču li kako me pozdravi novokomponovana turbo – vlastela ove slavne „Obnove i Izgradnje..“ nekadašnjeg carstva?

Vuk:

– Ma pušti, Miloje.., nemoj bit tako strog s njima… Sve ti to njima, jadan, dolazi od puste nejebice. Mo´š misliti kako im je doma kad su ovako sretni e idu u rat!?

Drugi teritorijalac (razočarano šireći ruke):

– Ala se množe ovi izdajnici, Bog te vidio!? Gori su od pete kolone… A ni ovi rezervisti, ka ovaj o´đen, te umjesto muda ceca dvije bombe i kurči ovudijen, nijesu ništa bolji, pa ih po frontu Zenge i Mudžahedini rašćeruju na buljuke… A jedva čekaju da dođu doma i zavuču ženi pod rašu…

Prvi teritorijalac (Pulu):

– Anu junače, jesi li barem „omrčio“ pušku, pošto znam da im nijesi mnogo naudio…

Pule:

– Ne da nijesam no više tamo neću obrtati.

Drugi teritorijalac:

– A, zdajniče..! A kukavice,,! Dezerteru! Trebalo bi te, smjesta, strijeljati na licu mjesta!

Pule:

– A, da me vi, po čemu, ne bi strijeljali?

Prvi teritorijalac:

– Ne! Ali ima ko hoće…

Pule:

– E, pa kad nećete, onda imam razloga da ve častim. Evo odma…

(Okrenu se ka šanku i od zabezeknute cure naruči dvije manje vinske čaše, potom se okrenu, polako prđe teritorijalcima i na sto im stavi čaše u kojima se nazirahu dvije jajaste, otkočene, zelene bombe. Teritorijalci se ukočiše od iznenađenja ali ipak ostadoše pribrani)

Prvi teritorijalac:

– E čoeka… Oli da ne sve pobiješ.., obraza ti kojega nemaš.

Pule:

– Ne, no ove bombe ionako moram da razdužim a kod koga bih drugog no kod vas dvojice, oprobanih ratnika… Da barem malo osjetite od onoga što ste drugijeme učinjeli… A to što je ovi narod okolo, samo uvećava vašu odgovornost. Zato ovu „čast“ lijepo uzmite i prošetajte tamo đe nikome neće nauditi a ja odoh…

(praćen napregnutim mukom, hitro nestade kroz otvorena vrata. Teritorijalci ćutke uzimaju čaše sa bombama i, osvrćući se, izlaze za njim)

Vuk:

– Auuu, Miloje jadan, viđe li što se učinje..?

Miloje:

– Viđeh, viđeli ih jadi ka što hoće…

Vuk (trojici zapanjenih demonstranata):

– Jeste li i vi, s tijem parolama, krenuli u obnovu i izgradnju carstva..?

Miraš:

– Ne mi, no protiv ovoga embarga i sankcija…

Miloje:

– Vučino, pušti njih no, kao zreo i uspješan umjetnik, reci kako ti vidiš ovu pomamu za tim ojađelim carstvom..?

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15

Kratki URL: http://zrcalo.me/?p=2539

Objavio dana apr 11 2014. u kategoriji Drama. Možete pratiti sve u vezi ovog teksta putem RSS 2.0. Ako želite, prokomentarišite ovaj tekst

Ostavi svoj komentar

Prijava | Administrator SPETROV