V. St. Kinjo – IZGRADNJA I OBNOVA CARSTVA…

Miloje:

– E, moj Marko, bogomi ako ćemo pošteno, eto ispade da baš ti imaš pravo…

Miraš:

– Miloje, ti si barem proskitao svijet i vidio što treba i ne treba, ajde čoče, reci što je s ovijema parama. Koji im je đavo te se tope ka snijeg na suncu?

Miloje:

– A jesi li ti, crni druže, kad čuo za bolijest zvanu – leukemija? Eto to bi ti bio najkrači odgovor, pošto su pare za jednu zemlju isto što i krv čoeku…

Miraš:

– A nije, dati, do toga došlo, majka mu stara…!?

Miloje:

– Jes´i biće još gore.

Miraš:

– Uh, ako Bog da da sve to nekako preživimo. No reci ti nama otkud parama vrijednost i ko je stvara?

Miloje:

– To bi ti, kao samoupravljač , jedan od slavnih vlasnika fabrike i sredstava za proizvodnju, morao znati. Dati znaš ko u tvome pogonu stvara vrijednost, jer ako to ne znaš niko ti ne može objasniti što su pare. Nesreća je u tome što velika pamet treba da bi se one zaradile a potrošit´ ih može bilo koja avetinja.

Marko:

– A ono te pričaju o nekakvoj zlatnoj podlozi..? Znaš li što o tome…?

Miloje:

– To su ti – pričine priče, jer te, bez rabote, ni zlato spasiti ne može a koliko su pare važne, sjeti se da bez onih trideset dinara Jude Iskariota, ni hrišćanstva ne bi bilo. No o tome, ovi popovi te se sada pomamljuju, ništa ne pričaju, no vam umjesto para uvaljuju priče o – carstvu nebeskome.

Marko:

– E, Miloje, ti ga baš prećera… Otkud ti to, da se do hrišćanstva došlo su tako malo para? Posigurno se zna da je Juda izdao Isusa i za to izdajstvo primio te pomenute pare.

Miloje:

– Jes´! U jevanđelju stvarno piše da je Juda izda´ Isusa za trideset srebrnjaka, pa onda poša i objesio se… Eto ti priče dostojne, ništa manje no jedne svjetske vjeroispovijesti!? Nije – nego!

Marko:

– E, vala, ne mo´š reći da ga nije izda…!

Miloje:

– Vala, da to nije učinio, ništa od cijele hrišćanske rabote ne bi bilo. Pod garantu! A onda, ukoliko to nije učinio zbog para, bilo bi pošteno da su ga proglasili za sveca… No se popovima, izgleda, više isplatilo da ovu njegovu misiju proglase izdajom i njom opravdaju prolaznu slabost Mesije, koji to ne bi postao da ga Juda nije „izdao“ te su ga poslije razapeli… No vama izgleda teško pada da to vidite, a i stari Rimljani su još davno rekli: Veni , vidi vici! što znači da niko nije tako ćor ka´oni što neće da vidi… A za pare ti oči ionako ne trebaju jer one tako prepoznatljivo – šuškaju.

Miraš:

– A, što to, jadan pričaš…!? Po tvome ispada da se ništa mimo para ne događa i ne može dogoditi.

Miloje:

– I ne može! Jer da može, ne bi ih ni bilo niti bi kome trebale, kad bi ovim svijetom vladalo iskonsko poštenje a ne kupovna ljubav. Ove današnje pare ne gube vrijednost tek tako već nju, neko moćan, presipa u svoj džep dok vi mlatite parolama i tuturičete ulicama i trgovima. Na kraju krajeva, jedino što parama u svakom vremenu i na svakom mjestu osigurava vrijednost i služi kao konačna podloga, jeste – jebačina i ovi čas bi se s vama moga kladiti da ona danas nominalno vrijedi ama baš isto onoliko koliko je vrijeđela i u drevnom, biblijskom – Vavilonu.

Miraš:

– E, pa kad sve znaš reci – koliko je to moglo biti?

Miloje:

– Raspitaj se, garagane, kod ovih nakurčenih, razgaćenih i obrivanih dilera te ve šišaju ka ovce! Ili kod ovijeh vaših izabranika što ve jebu u to malo pameti… E to će ve jebanje zaisto skupo koštat´, ja vi garant…

Marko:

– E Miloje, ti i tvoji savjeti… A đe baš dilere da pitamo koliko košta jedna jebačina…!? Ali ti misliš da smo poajvanili ili oćeš da ne zajebaješ. Po tvojemu, izgleda da bi kurve mogle biti jedini dileri… ´Ajde, bogati, batali priču!

Miloje:

– Aaa, viđi Miraša, ko bi reka da je ovako bistar…!? Pa sigurno da su kurve jedini pravi i neprolazni dileri pa ako to shvataš, onda bi ti mogla biti jasna ova situacija u kojoj ste spali na razgaćene i nadrkane dilere, koji suvereno vladaju vašim sudbinama.

Miraš:

– Miloje, batali više e si počeo da iznaodiš…!

Miloje:

– E moj Mirašu, kad bi ti znao čega sve nema po bijelom svijetu, tamo đe su banke – banke, a burdelji i javne kuće u stvari menjačnice višega reda, đe čoek svoje pare može na gospodski način da mijenja za pomenutu deviznu podlogu, a ne kod ovijeh ćelavaca te drežde po ovijeh ćoškova i povazdan zunče -…vize,…vize…! Ako ćemo pravo, u stvari su oni neka vrsta vaših makroa – podvodača – koji vas podvode onijema te vas šišaju ka ovce i bjesomučno jebu u mozak… Ako ga imate.

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15

Kratki URL: http://zrcalo.me/?p=2539

Objavio dana apr 11 2014. u kategoriji Drama. Možete pratiti sve u vezi ovog teksta putem RSS 2.0. Ako želite, prokomentarišite ovaj tekst

Ostavi svoj komentar

Prijava | Administrator SPETROV