Suđenje zbog klavirske škole

Na zakazano ročište došla je Jovana bez advokata. Pored nje sjela je zastupnica muzičke škole. Fluid između sudije i zastupnice muzičke Jovana je odmah registrovala. Šesto čulo je alarmiralo: dogovorile su se da me izbace iz igre. Jaka u sebi, potpuno uravnotežene energije osjetila se nadmoćno jer se bori za više ciljeve. Muzička drama koju bude pravila otvaraće srca ljudima. ”Kako ste jadne, male, privremene, primitivke. Koliko će vremena proći dok shvatite da je ono što ja radim za opšte dobro” – mislila je Jovana dok je sudija diktirala daktilografkinji: ”Tužilja u svemu kao u tužbi te podnesku kojim je preciziran tužbeni zahtjev koji se primjerak uručuje tuženom ističe da je tužena 21. 05. 2006. u dnevnom listu ”Pobjeda” objavila konkurs za izbor direktora te da je konkurs poništen odlukom tužene. Kako postupak po konkursu po kome je konkurisala za mjesto direktora nije okončan, to je ustala sa tužbom, tražila da se utvrdi da je odluka o poništaju konkursa ništava i ne proizvodi pravno dejstvo i precizirala tužbeni zahtjev podneskom tražeći da se, kao i odluka o raspisivanju drugog konkursa i odluka o raspisivanju te škole po drugom konkursu. Takođe je tražila predlog izdavanje privremene mjere, kojom bi se zabranilo tuženoj da objavi novi konkurs za izbor direktora, prije donošenja odluka po konkursu…” Jovana je na trenutak prestala da sluša jer joj je jezik sudije bio odvratan. Mislila je u sebi: ”Kako odvratan – nejasan jezik! Sudaranje praznih i šupljih riječi. Zaboga, je li ova mlada žena, ikad, pročitala ijednu knjigu?”
Ispade da je Jovana zaludu tužila muzičku školu jer po sudijinom namještenom mišljenju poslodavac ima pravo da raspisuje konkursa koliko hoće. Prirodni Jovanin osjećaj za pravdu dizao je glavu ali joj sudija nije dala progovoriti. Zastupnica škole (po dogovoru sa sudijom) prišla je sudijinom stolu i teatralno stavljala neke papire ispred organa vlasti: ”Evo mišljenje nastavničkog, Savjeta roditelja, učenika, saglasnost našeg Ministarstva… sve je tu.” Pobjedonosno je pogledala Jovanu i sjela pored nje. Sudija je nastavila da diktira: ”…kako tužilja ostaje pri podnijetom tužbenom zahtjevu odnosno preciziranom to sud nalazi da se u konkretnom radi o tužbenom zahtjevu koji ovako kako je postavljen ne uživa sudsku zaštitu to jest ne može se tražiti poništaj odluke kojom je poništen konkurs za izbor direktora i nalagati provođenje postupka izbora kandidata po ranije objavljenom konkursu, pa donosi rješenje: nalaže se tužilji da u roku od osam dana uredi tužbu, pod posljedicama propuštanja…”
”Trtlja, prtlja, ti ćeš me naučiti! Ti ćeš odlučivati o mom projektu a ne znaš jede li se to ili pije”, smijala se u sebi Jovana dok je kretala ka izlazu iz sudnice. Znala je, tačno, šta hitno mora preduzeti, zbog pravnih drkalica. Otišla je kod školskog druga advokata da joj napiše tužbu i onda sjela za kompjuter i napisala pismo predsjedniku Osnovnog suda:
”Zašto je Vaš sudija, u liku Krivde Kurjak, ignorisao privremenu mjeru od 07. 06. 2006. po tužbi (P. br. 2076/06) i tako omogućio kršenje zakona o obrazovanju i vaspitanju, Zakona o obligacionom odnosu, Zakona o autorskom pravu?
Desilo se da Sud, na čijem ste Vi vrhu, po tumačenju Vašeg sudije bude pokrovitelj bezdušnog poslodavca – onoga, koji varajući uništava dostojanstven život.” Jovana Trebješanin, u potpisu.
Jovani je odjednom sinulo u glavi: ”On, jadnik, ništa nije kriv. Njega vode ko mečku Simanu. On je jedna budalica koju treba žaliti. Oko njega je crno.” Shvatila je zbog čijih interesa nema strategije razvoja instrumenata. Ko je ubica svega lijepog i zdravog? Violeta. Milena je skenirala njen unutrašnji prostor. To je ona čiji je karakter formirao otac koji je nije želio. Za nju je to bila izdaja. To neprihvatanje očevo ona je kompenzirala kontrolom svih svojih osjećanja. Sve je zadržavala: bol, bijes, radost… Nikad nije mogla opustiti osjećanja jer ”predati se” za nju predstavlja užas. Sve svoje potrebe ostvarivala je manipulacijom. Ljubav i ponos za nju su jedno te isto. Strah je da ne ispadne smiješna i zato je suzdržana. I zbog straha od izdaje zaustavlja svoja osjećanja. Stalno se trudi da bude kao ostali svijet ali u njoj pobjeđuje želja za takmičenjem. To je specijalna agresija. Živi u uvjerenju da je iznad svih i da joj se niko ne može primaći jer ona misli da sve zna. Njen jako razvijeni ego kontroliše osjećanja i zato što je strah od onog nesvjesnog u sebi. Njeno unutrašnje Ja ima zidove. Ne dopiru osjećanja do njega. Seks za nju nije ljubav jer nikad ne može da opusti sebe, svoja osjećanja. Zbog toga se u njoj stvara još veći ponos. Koketira, izaziva muškarce, želi da bude voljena, poželjna, i tu se zaustavlja. Manipuliše da bi ostvarila ono što želi. Možda je nekad poželjela da se preda osjećanjima ali je strah blokira. Vjeruje da će biti povrijeđena i odustaje. Njen seks nije povezan sa srcem. Ona živi umom i voljom. Kroz srčanu čakru ne protiče energija.
Jovana je bila zadovoljna svojim pronalascima. Jedva je čekala Veljka da mu sve ispriča. Pripremila je lazanje, salatu od povrća i uživala u serviranju stola. ”Kako je život lijep” – osjećala je punim plućima. Zvono je objavilo Veljkov i Vjerin dolazak.

 

B.K.

Kratki URL: https://zrcalo.me/?p=1478

Objavio dana svi 4 2011. u kategoriji Proza. Možete pratiti sve u vezi ovog teksta putem RSS 2.0. Ako želite, prokomentarišite ovaj tekst

Ostavi svoj komentar

Prijava | Administrator MATOKAN