Miodrag Bajković: Školski druže Ivice Miloševiću,

Povodom navoda našeg dopisnika Miodraga Miška Bajkovića vezanih za devastaciju crnogorskih manastira od strane Srpske pravoslavne crkve, na portalu in4s se pojavio članak koji grubim jezikom dovodi u pitanje stavove koje je Bajković naveo. Uzimajući u obzir da ovaj portal nema namjeru da objavi reagovanje samog autora, on je nas  zamolio da mi to u naš časopis postavimo što ovom prilikom i činimo.  

Redakcija Zrcala

 

Piše: Miodrag-Miško Bajković

 

Prošli put sam ti pisao na ”službeni” e-mail, zarad toga što nijesam imao tvoj privatni – ne očekujući da ćeš/ćete to moje obraćanje tebi i objavit.

No, vi ste našli svoje ”propagandno-pragmatične” razloge za takvo nešto – što je za mene OK, tijem prije – što sam sad miran i ”siguran” da ćete mi integralno objavit i sve ovo koje ti/vam upravo pišem.

 

Počeću od kraja tvojega komentara, koji je uslijedio nakon prenošenja mojega e-mail-a, u kojemu veliš:

”Pozdrav za sve moje drugare iz „IVb“ i baš je lijepo što čitaju moje tekstove.”

 

Grdno si se, Ivice, prevario u procjeni da naši školski drugovi čitaju tvoje tekstove.

Naime, do mene je sa nekoliko dana zakašnjenja stigao ”link” tvojega teksta: ”Bestraganje montenegrinah: Upraj onadijer” sa portala ”in4s”, od 2.6.2019. g., kojega sam ja onda proslijedio našoj gimnazijskoj ”viber” grupi (odjeljenje ”IV-b”) – da te naši drugari (bolje) upoznaju!

Da toga mojega šiljanja na ”viber” grupu nije bilo – naši školski drugovi (orgomna većina njih) nikad ne bi ni znali da ti uopšte išta pišeš, a ne ”tamo neđe” neke tekstove.

Eto, teke toliko da (i u tom detalju) ne živiš u zabludama.

 

Ti lijepo znaš (ako želiš bit iskren i pošten) da je tvoj drug Bajko i u gimnaziji bio vrlo prepoznatljiv i upadljiv po naglasku i po arhaizmima (iako ne u ovolikoj mjeri ka’ danas – čovjek uči dok je živ (zar ne)).

To me je izdvajalo svuđ i vazda i u svakojem okruženju đe gođ sam živio.

 

U mojem e-mail-u ti spočitavam ”nivo” koji si sebi dozvolio (to nijesi u ”odgovoru” komentarisa’?)!

 

Tako, veliš-pišeš:

 

”Tako se manastir naziva manastirah, sakralno se naziva sajralno, upravo se piše upraj, onda onadijer, uložit je valjda ući, …”

 

Na početku odma’ da izdvojim ovo ”sajralno”.

U mojoj studiji ”Devastiranje (bestraganje) crnogorskijeh manastirah” na 7-8 mjesta upotrebljavam riječ ”sakralno”.

 

Ako se neđe (može bit na jednom mjestu) i dogodilo da piše ”sajralno” (što nijesam primijetio), ti odlično znaš da je u pitanju nenamjerna greška ili čak štamparska greška (imajući u obzir da je u svim ostalim slučajevima napisano ”sakralno”), ali, ne – ti ne možeš mimo sebe, no ”proglasi” da ”sajralno” po ”novocrnogorskom novogovoru” znači – ”sakralno”.

 

Navičas gore opisano je jedan od detalja koji zbori – kako bijedan i tužan nivo si sebi dozvolio i na kakve sve sitne prevare je tvoj/vaš portal – naredan!   

 

Ali, ima prođu kod nežnavenoga naroda kojega je potrebito još izdebzijat, je li tako, Ivice!

Za sve nejasnoće konsultuj: ”Građa za crnogorski rječnik” Milorada Latkovića, ”Iz narodnih govora Crne Gore” Milana Brajevića, itd.

 

Ovo ”upraj” sam ti već (prošli put) objasnio i obrazložio, ”teke” nije ”ali”, no je ”tek”, a ”uložit” nije ”ući” (vjerovatno si mislio ”uljeć”), no ”uložit” znači – ”preduzeti, krenuti, započeti”.  

 

Đe u tekstu moje Studije nađe primjesu ”hrvatskog sindroma” i ”novohrvatskog novogovora”, Ivice?!?

Preciziraj to (te riječi), ali dobro pazi – jesu li to što budeš (može bit) tvrdio – upotrebljavali Sveti Petar Cetinjski, Njegoš, …!

Ovo te savjetujem (ili śetujem) sporad toga što ti se može dogodit da – nešto što je za tebe (ka’ intelektualca) ”novocrnogorski (i novohrvatski) novogovor” na kraju ispadne ”starocrnogorski govor”!   

 

Ne pripadaju, Ivice, nekoje ”moje” riječi ”novocrnogorskom novogovoru”!?

To su, Ivice – stare ili starinske i lijepe crnogorske riječi, koje su na neprirodan i, za čak neizbježan ”razvoj” jezika (ka žive stvari), previše šokantan način – u potonjih 100-njak godinah zamijenjene uvezenim i prepuštene dubokom zaboravu.  

 

Ne sprdaj se, Ivice, sa pojedinijema riječima i/ili njihovijem oblicima-završnicama, zarad toga što se tijem sprdaš sa  svojim/tvojim precima (u desetinama generacija), koji su svakodnevno koristili mnoge riječi kojih više nema, a na koje ja želim – (samo) podśetiti. I, podśećaću i dalje. 

 

Ne kome(n)dijaj sa samijem sobom!

 

Mnogo značajnije (od tvoje kome(n)dije sa samim sobom) je nepoštovanje i ruganje sa Njegošem i Svetim Petrom Cetinjskim, … – i onijem kako su oni zborili.

 

Primjerice radi:

 

Sveti Petar Cetinjski, odgovarajući (marta 5. dnje 1826. goda.) na pismo koje mu je uputio ruski konzul u Dubrovniku Jeremije Mihailovič Gagić, a na čijoj kuvijerti je (ovi fini g-din konzul) bio napisa’: ”slavenoserbskomu narodu” – veli-piše (citiram – iz knjige Jevta Milovića o Petru I Petroviću Njegošu (pisma)):

 

”Mene je udivitelno što ova tisuća cekinah ne ide pravo cernogorskomu, nego slavenoserbskomu narodu! Može bit neka pulitičeska pričina tomu!”

 

”Pričina” je – ”uzrok, razlog”, Ivice!

Ostalo ti je valjda (po smislu) jasno, ka’ i ova ”tisuća”.

Zamisli na tren da u korespodenciji s’ tobom upotrijebim (slavensku ili slovjansku) riječ našeg vladike Petra I ”tisuća” – đe bi sve to ti takav ”odveo”.

 

Inače – vaskolika akademska rasprava (ovo spominjem samo sporad toga što ti napisa da smo ”jedno” – a nijesmo):

 

Ko smo Crnogorci?; Jesmo li u nacionalnom smislu Crnogorci ili, ne daj Bože – ”tamo neko” drugi? – za mene (i za svakoga normalnoga i zdravorazumskoga čoeka) počinje i okončava se ovijem citatom Svetog Petra Cetinjskog (koji je bio stariji od Petra II, pa je i znatno više pamtio iz starih vremena, tako da Sima Sarajlija nije ”uspio” napravit (nacionalni) upliv na njega)!

 

Naš svetac (kojemu je već spomenuti S.S. za ”tamo njihove” ciljeve i Testament krivotvorio, uđenuvši ono ”srbskoga naroda u Crnoj Gori”) – u pjesmi još veli (citiram):

 

”I vi Rusi izdajnika imate,

Ka no Serblji Brankoviću Vuka.”

 

Ne veli: ”ka mi Serblji …”, no veli: ”ka no Serblji …” (tj. – ka tamo (oni) Serblji …)

 

No, da se vrnem tvojem tekstu (od 2.6.2019.) i odgovoru na moj e-mail (od 11.6.2019.).

 

Znači – svakome je jasno da se ”manastir” po ”novocrnogorskom” ne naziva (kako veliš) ”manastirah”!

I to dobro znaš, a ako, kojijem slučajem, ne znaš (što sumnjam) – onda ne dozvoljavaj sebi da pišeš o nečemu što ne znaš.

Nije to sramota priznat, Ivice!

Biće, ipak, prije da si ”hrišćanski” i ”bratcki” previše ”zaplovio” u vode koje su suprotnost od ”dobronamjernijeh”!

 

Dalje – što će ti ruganje slovu ”ś”?

Opetujem ti ono odozgo – pitaj se: kome se tijem rugaš?

Drugi narodi bi bili ponosni da imaju slova koja nijedan drugi narod nema – ka’ što mi Crnogorci imamo tri naša divna slova (Ś, Ź, 3)!

 

Veliš, Ivice – da si pisa’ o ”novocrnogorskom novogovoru” ka’ pojavi, a ne da napadaš školskog druga, pa ću i ja o tvojoj pisaniji i ”istinitosti” tvojih tvrdnji, ka’ i o vašem portalu na kojemu je dana 3.6.2019., objavljen (pozivajući se na (moj) tekst iz ”Pobjede” i sa portala ”CDM”) i tekst: ”Kad Mitropolija „degradira“: Kako je izgledao i kako danas izgleda manastir Beška (FOTO)”, u nastavku napisat nešto – ka’ o pojavi!

 

Prije opisa najavljene pojave da naglasim što je u gorespomenutom tekstu ”sporno”.

Uz tekst su priložene fotografije Manastira Beška – nekad i danas (posebice imam u vidu Crkvu Svetog Đorđa).

Nekad ruinirana – danas obnovljena (”ka’ nova”).

 

Sve bi bilo u redu da se autoru teksta nije namjerno ”omaklo” da priloži fotografiju ove crkve prije 1966. godine, i tako prikaže i pokaže kako je i u kakvom stanju SPC ”zatekla” ovu crkvu, koja je istu ”dovela” do ”sjaja”.

 

1 Manastir Beška - Crkva Svetog Đorđa, prije sanacije od strane Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture sa Cerinja, 1966 godine

1 Manastir Beška – Crkva Svetog Đorđa, prije sanacije od strane Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture sa Cerinja, 1966 godine

Ali – namjerno je preskočeno da se čitaocima portala ”in4s” pokaže stanje (priloži fotografija/e) crkve iz perioda pomeđu 1966. i 2002., kad se (nažalost i na zastiđe vaskolike Crne Gore) uložilo u sad već dokončanu, ali ne još uvijek i okončanu ”obnovu” (slijedi ”tamo vaša” fresko-slikarska podvala sa likovima ona dva  tkz. svetaca Simeona i najmlađega mu đetića), da se vidi u kakvom je stanju bila, tj. kako je crkva Svetog Đorđa zaista izgledala na početku sramne ”obnove”.

 

A, to su dva u većoj mjeri različita izgleda crkve i dva njena različita stanja!

 

Nije vam odgovaralo reći istinu, no (radije ste ”rekli”) ono suprotno od istine!

A, čitaoci ka’ čitaoci – sve upijaju i svakome vjeruju!

2 Manastir Beška – Crkva Svetog Đorđa, prije 15-ak godina i najnovije sanacije od strane SPC znači – nakon sanacije Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture sa Cetinja, 1966 godine

U mojoj studiji naglašavam:

 

Zavod za zaštitu spomenika kultur” sa Cetinja je 1966. godine, izveo zaštitne konzervatorske radove na crkvi Svetog Đorđa, koji su podrazumijevali čišćenje crkve od bujne vegetacije, uklanjanje nestabilnih djelova zidova i njihovo preziđivanje.

Tom prilikom je rekonstruisan i gornji dio monumentalnog zvonika, đe su bila okna na preslicu.”

  

Inače – u mojem tekstu sam sve stručno, potanko i odgovorno opisao i analizirao i – još se niko s ”tamo vaše” bande ne usudi da mi slova jednoga u strogo stručnom dijelu protivurječi ili me – u jednoj jedinoj mojoj tvrdnji demantuje.

Teško se to može i pokušat učinjet.

E, sad: lažni  navodi, etika do struke bačena pod noge, ka’ i sama ”stručnost”, koja je ispod svakojeg nivoa i ”analiza” bez obraza i obzira nekojega autora (istoričara umjetnosti, moje koleginice ili kolege, …) – su sasma druge stvari i domen koji je meni zanago stran!   

 

Neću više o toj podvali, liše toga da sam od autora teksta od 3.6.2019., istom prilikom saznao da crkva Svetog Đorđa:

 

”Kao i ostale crkve na ostrvima Skadarskog jezera trikonhalne je osnove, po ugledu na moravsku školu, ali je majstor zapadne škole, vjerovatno iz primorja, ostavio svoj potpis.”

 

3 Manastir Beška – Crkva Svetog Đorđa, tokom stručne sanacije od strane SPC (u ovome milenijumu)

Prosto nevjerovatno!

 

A – đe su vam (barem) ostaci trikonhalne crkve na Topolici u Baru iz VI-VII vijeka?!?

Čini mi se da je to ipak bilo nešto ”malo” prije Nemanjine krvave okupacije Duklje, tj. prije Nemanjića sa kojima po ”vašemu” (bajagi) sve počinje i/ili ”mora” sve započet’ u Duklji-Zeti-Crnoj Gori!?!

Moradoše li Balšića majstori ‘odit baš do Morave za svoje arhitektonske ”uzore”, a imadoše na pjenu od mora svoj (mediteranski) krasni uzor star cca 800 godinah!?!

No su, ”tamo oni” (teke da dodam) našega Fra Vita iz Kotora angažovali da im podari svoju a ovdašnju umjetnost, tj. arhitekturu! 

 

Mimogred otkrito rečeno – taj isti mudri ktitor crkve Svetog Đorđa, Đurđe II Stracimirović Balšić, vaskoliki je jun mjesec 1389. godine – preśedio doma i nije šilja (tastu) svoju vojsku na ”tamo njihovo” Kosovo, koje je neke jade prostorno čak i bliže od te Morave.

 

Sad o onoj gore najavljenoj pojavi – znači: i ja ću ka i ti (mada si ti raspravljao) samo konstatovat na nivou pojave.

 

4 Manastir Beška – Crkva Presvete Bogorodice, nekad i danas (desno), znači – nakon nemilosrdne sanacije i rekonstrukcije od strane SPC (u ovome milenijumu)

Zar ama baš sve kod vas Srba mora bit u skladu sa onom izjavom-tvrdnjom Dobrice Ćosića koja glasi (citiram):

 

– „Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja.

Lažemo zbog slobode.

Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije.

Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno.“

– „Laž je srpski državni interes.“

– „Laž je u samom biću Srbina“.

– „U ovoj zemlji svaka laž na kraju postaje istina.“

– „Srbe je toliko puta u istoriji spašavala laž …“

 

Ne zaboravite – ovo je bio citat, mada riječ ”laž” nije tuđa portalu ”in4s” – znate je metnut i u (sa vaše strane osmišljenom) naslovu priloga-vijesti!

 

Oba ova autora spomenutih ili predmetnih tekstova sa portala ”in4s” su – namjerno ne zboreći istinu (pomalo i na trenutke i neznanja im ne manjka ), tj. svojom podmetačinom i tako i tijem – sprdačinom i sa čitaocima portala ”in4s” – na (još jedan) sjajan način pokazali da smo Crnogorci i Srbi dva ”svijeta” ili dokazali da smo (i) po mentalnome sklopu dvije apsolutno različite ”galaksije”!

 

 

Ukoliko ovaj moj odgovor ili reagovanje na vaš medijski ”profesionalizam” (uopšte – pa još integralno) objavite i ukoliko Ivica (ili bilo ko) imadne nešto da napiše ka odgovor ili komentar, želim da znate da ja ovijem stavljam tačku na dopisivanje sa vama – što gođ on (ili bilo ko) – u njegovom, tj. vašem – ”srbaljskom stilu” – napisao!

Kratki URL: http://zrcalo.me/?p=7323

Objavio dana jul 6 2019. u kategoriji Reagovanja. Možete pratiti sve u vezi ovog teksta putem RSS 2.0. Ako želite, prokomentarišite ovaj tekst

1 Komentar za “Miodrag Bajković: Školski druže Ivice Miloševiću,”

  1. Miodrag Bajković

    Poštovano uredništvo ”Zrcala”, želim da vam ovijem putom iskreno zablagodarim na objavljenom reagovanju!

Ostavi svoj komentar

Prijava | Administrator SPETROV