Prodali su zemlju koju su preci krvlju zaradili

Milena je obično čas zapisivala kad se oglasi zvono za kraj časa. Čim bi ulazili učenici u njen kabinet ona bi svakog pogledala pojedinačno i odmah počinjala sa pričom. Danas je to izgledalo ovako:

– Crnogorci su nekad voljeli svoju zemlju kao Etiopljani. Crnogorci nekad – Etiopljani uvijek. U afričkoj državi Etiopiji postoji više od 70 etničkih grupa. Glavne vjeroispovijesti su hrišćansvo i islam. Pored zvaničnog jezika ahmarskog govore se još tri druga jezika. Etiopska civilizacija je rezultat sinteze Hamita (domoroci) i doseljenih Semita. Ova mješavina dovela je do etničke raznorodnosti. U srednjem dijelu zemlje naseljeni su Ahmari i njima vrlo srodni Tigreanci. Gotovo polovinu stanovnika čini narod Gala. Oni žive na jugu, hamitskog su porijekla. Pored Falaha, jevrejskog porijekla, ima i sudanskih Crnaca.

Od mješavine ovih naroda nastala je etiopska civilizacija sa sjedištem u Aksumu. Džinovski obelisci su isklesani u kamenu i govore o nekadašnjoj moći (i političkom jedinstvu). Zvanična religija u Etiopiji, još od četvrtog vijeka je pravoslavlje.

Arabljani, veliki osvajači, pokušavali su da osvoje Etiopiju. Naišli su na otpor gorštačkog stanovništva.

Portugalci, u 16. vijeku, zbog začina i kafe pokušavali su da je osvoje bez uspjeha. I Englezi u 19. vijeku nijesu uspjeli da je osvoje.

Krajem 19. stoljeća u želji za stvaranjem kolonijalnog carstva, Italija je napala Etiopiju, ali su ih ratnici negusa Menelika II potukli 1896. u bici kod Adve. Inače Menelik je osnivač Adis Abebe (u prevodu Novi Cvijet). Izabrao je za prijestonicu 1878. Tada je Crna Gora bila međunarodno priznata na Berlinskom kongresu. Vrijeme između dva svjetska rata i poslije Drugog svjetskog rata tadašnji car Haile Selasie činio je sve da modernizuje zemlju.

U tom narodu nastala je čudesna priča ”Zlatna zemlja”. Slušajte me pažljivo jer kao uvijek vaši komentari su veoma važni i meni i vama.

”Jednom su u Etiopiju došla dva istraživača iz Evrope. Išli su na sjever i na jug ispitujući svaki kutak prostrane zemlje. Kud god su išli, ucrtavali su u mape planine, puteve, rijeke.

Glas o tome dođe i do negusa. Kad je čuo da dva čovjeka crtaju neke mape, on posla vodiča da im se nađe pri ruci u tom poslu.

Kad su poslije nekoliko godina Evropljani završili svoj posao, vodič se vrati u Adis Abebu i izvijesti cara o onome što je vidio – sve što su primijetili odmah su bilježili. Posmatrali su izvor Nila kod jezera Tane i išli niz rijeku, spuštajući se sa planina. Ispitivali su stijenje da nađu tragove zlata i srebra. Ucrtavali su u mape puteve i staze, rekao je vodič.

Car je razmišljao o tome poslu koji su obavili Evropljani i najzad posla po njih, da ih vidi prije nego što odu iz zemlje. Kad su došli k njemu pozdravio ih je, počastio i dao im skupocjene darove. A kad su pošli na morsku obalu da se ukrcaju na brod, dodijelio im je svečanu pratnju.

Baš kad su se istraživači spremali da uđu u brod, careve sluge ih zaustaviše i skidoše im obuću. Obrisaše pažljivo sve cipele a onda ih vratiše Evropljanima.

Evropljani su bili zbunjeni, ali su pomislili da je to vjerovatno neki čudan etiopski običaj. I pitali su: ”Zašto to činite?” Carevi izaslanici su odgovorili: Naš car nam je rekao da vam poželimo srećan put i da vam saopštimo ovo:

– Došli ste iz daleke i moćne zemlje. Viđeli ste rođenim očima da je Etiopija najljepša od svih zemalja na svijetu. Njena nam je zemlja prirasla za srce. U nju bacamo sjeme i polažemo svoje mrtve. Na nju liježemo kad smo umorni, i napasamo stoku na njenim poljima. Staze koje ste viđeli i ucrtali u mape i koje vode iz dolina u planine i iz ravnica u šume, ugažene su nogama naših predaka, našim sopstvenim, i nogama naše đece. Etiopska zemlja je za nas otac, majka, brat. Mi smo vam pružili gostorimstvo i dali vam skupocjene darove. Ali etiopska zemlja je najdragocjenija stvar koju imamo, i ne možemo se lišiti ni zrnceta prašine.”

Kad je završila priču Milena je poćutala malo da smiri drhtavi glas, da vrati sebe u ravnotežu. ”Ja volim Crnu Goru. Zbog te ljubavi nijesam otišla da živim u neki drugi kraj svijeta. Vama mogu da kažem jer ćete osjetiti. Teško mi je što se sada prodaje moja zemlja. Rusi, Englezi, Izraelci, svaka sorta kupuje našu obalu, naša brda i planine. To nije više naša, moja zemlja”, rekla je i zaplakala. Jecala je pred svojim učenicima, a oni su nijemo ćutali. Onda je obrisala suze, smirila se i kazala: ”Bog sve vidi. Platiće oholi, neznaveni Crnogorci ovu izdaju. Prodali su zemlju koju su njihovi preci krvlju zaradili. Prodali su slavnu prošlost. Zbog slobode za koju su ginuli naši đedovi i prađedovi koliko je sirote đece raslo bez ljubavi roditeljske. Koliko je malih duša patilo i plakalo jer su očevi ginuli a majke teglile i cviljele u dugim besanim noćima. ”Gorski vijenac”, svetu knjigu crnogorskog naroda i Njegoša treba da bacimo u smeće. To je poruka crnogorskih glavara i njihovih slugu. Njima je smiješan nesrećni Vladika Danilo jer nije dao Turcima – okupatorima, ni jednu stopu svoje zemlje. Zašto naša braća Srbi ne prodaju svoju zemlju? Kako mi je žao što sam glasala za nezavisnost! Dobili smo nezavisnost od svega što je naše”

– Profesorice, šta ćemo da radimo?

– Šta vam bude kazalo vaše srce.

– Kako Crna Gora opet može biti naša zemlja?

– Kad budete svjesni šta ste izgubili. A bićete svjesni kad istinu saznate o sebi, istoriju svoga bića, svoga roda, svoje zemlje. Ako budete imali hrabrosti, srčanosti za istinu – imaćete ljubav koja pokazuje kojim putem treba ići. Samo čista, istinska ljubav zna put. Zašto se kaže: svi bogovi su bili sa mnom?

– Kad nam je nešto suđeno. Nešto što treba da se desi a ne zavisi od nas.

– Ne, Milo. Bog nam je dao energiju koje mi uopšte nijesmo svjesni. Sudbina je u nama, u našoj duši. Sve zavisi koliko svijesti imamo o sebi, koliko poznajemo sebe. Ajde napišite domaći zadatak na temu: Šta najviše volim da radim?

 

Kratki URL: http://zrcalo.me/?p=1305

Objavio dana Mar 14 2011. u kategoriji Proza. Možete pratiti sve u vezi ovog teksta putem RSS 2.0. Ako želite, prokomentarišite ovaj tekst

2 Komentara za “Prodali su zemlju koju su preci krvlju zaradili”

  1. mijo

    nista papteticnije nisam procitao od ovoga, sprdnja

  2. NikolaPG

    Braca Srbi bi prodali, Mike, da je ko oce kupit, ali Mike oni ne smiju prodavat jer ni za njih nema dovoljno. Milena je lik koji postoji u stvarnosti. Mediokritet od profesorice koja zivi ucaurena u ucionici neke osrednje Osnovne skole, indoktirisana hegemonistickom susjednom ideologijom, place za onim sto joj je predstavljeno kao prava istina, gledajuci Farmu, Zvezde Granda i Seherezadu, zaleci za septembraskim ekskurzijama kada je mogla otici u Arandjelovac, Beograd i Zlatibor, jedini kutak svijeta gdje je mogla otici, ali nazalost mediokriteta njenog kova je i tamo bilo previse.

Ostavi svoj komentar

Log in | Administrator SPETROV