Postmoderni dvojac Božinović – Urban

Izvor: Klix.ba

U malenoj Crnoj Gori jedan genijalni čovjek je napisao religiozno filosofski spjev pod nazivom „Luča mikrokozma“, prije 175 godina. Bio je Vladika i Vladar u opako vrijeme. Državica kojom je upravljao bila je okružena Austro-Ugarskom, ostacima Mletačke Republike i Turskom. Najveća opasnost je prijetila od Turaka. Danju se Njegoš bavio zaštitom svoje Države od neprijatelja a noću je razmišljao i pisao o metafizičkim, etičkim, moralnim, religijskim  pitanjima.

Mnogi skorojevići pokušavaju, već 20 godina,  da obezvrijede velikog poetu – Njegoša i radili su predstave, tzv.nova čitanja „Gorskog vijenca“ i „Luče“, ali, uspjeli su samo da pokažu sebe kao samožive egocentrike koji nijesu dorasli velikoj literaturi.

Milton je, u 17-om vijeku, napisao „Izgubljeni raj“, svjetski ep. Drugi svjetski ep na istu temu napisao je crnogorski pjesnik Njegoš. Treći svjetski ep na tu temu još nije napisan.

Dakle, Crna Gora ima tradiciju kojom bi se ponosila svaka zemlja Evrope i svijeta. Da ima ljude od identiteta i integriteta, u Vladi, čuvalo bi se to bogato nasljeđe. Svijetla crnogorska prošlost stalno je na udaru od skorojevića tzv. umjetnika. To im omogućavaju AB revolucionari, oni koji  su prevratom ugrabili vlast 1989. Zapošljavali su polako, ali sigurno, svoje poltrone i kukavice u institucije kulture,  prosvjete i medija. I zato je logično što se u Gradskom pozorištu 20-og ovog mjeseca izvodi prikazanije Božinović-Urban iako u Gradskom pozorištu niko nije odlučivao o prirodi tog  „projekta“ već ga je poručila perjanica DPS kulture Ksenija Popović, direktorica Barskog ljetopisa. Da li je pročitala Servatesovo genijalno djelo? Da jeste ne bi dozvolila da Božinovićka svoj postmoderni, feministički, scenski galimatijas, nazove „Don Kihot“

Da li je namještenici dps kulture Kseniji Popović na pamet pala ideja o favorizovanju muškog potomstva ili je tu „ideju“ gradilo više mediokriteta, ne znam pouzdano. Bitno je to što skorojevići ne znaju da se, u vrijeme ratova slavilo rađanje muške đece u Crnoj Gori jer se ratovalo i ginulo za slobodu. „Mlado žito navijaj klasove/pređe roka došla ti je žnjetva“. To nikakve veze nema s feminističkim pokretom i neoliberalnom ideologijom.

Zašto je glumica V. Božinović napisala feministički tekst o „uništavanju ženskog zametka“? Da bi izbacila neki svoj bijes, ogorčeno nezadovoljstvo,  iz svoje ranjene duše ili boluje od želje da bude moćna pa je zato  uzela „moćnu“ temu i barjači njome. Nije shvatila da je ta feministička tema nastala na ruševinama patrijarhalnog morala u vrijeme evropskog neoliberalizma – devalvacije opštih vrijednosti zarad ostvarivanja profita korporacija.

Jeste crnogorska politička „elita“ prihvatila, nekritički, sve dobro i loše iz Evrope pa živimo vrijeme razvijenog defetizama crnogorskog naroda i klanjanje nekompetentnim idolima. Urušavanje tradicionalnih vrijednosti prihvatile su i sve zemlje Balkana jer imaju  vlastodršce koji ne razlikuju dobro od zla i puštaju da svašta ulazi u zemlju kojom oni vladaju. Nema kontrole kvaliteta jer fali moral.

Ali, pošto je čovjek „slabo živinče te ga zemlja vara“  te je zbog toga sklono zaljubljenosti u nešto što mu je strano. Nema od koga, u porodici, da nauči kako se upoznaje i  poštuje svoja zemlja. Nesrećni roditelji nemaju vremena za đecu jer se klanjaju bogu novca, hedonizmu (ako su u biznis partiji) ili se bore za golo održanje.

Da li da nazovem bezobraznim budalama ovaj dvojac Božinović-Urban koji se proslavio „Kapitalom“u Zetskom domu te dobio nagradu na ovogodišnjem festivalu u Baru?  Bolji naziv bi bio šarlatan – onaj koji se pravi da mnogo zna, koji se izdaje za ono što nije, hvalisavac, obmanjivač, varalica. To na pozornici, u predstavi, može biti zabavno. Ali, kad  Božinovićka, mrtva ozbiljna, izjavi kako je Marksov „Kapital“ čitala na engleskom jer je jako težak za čitanje – nije veselo. Magla se prodaje za velike pare neznavenim konformistima, direktorima pozorišta. 

Iako ovaj dvojac očigledno nije pročitao „Kapital“ djelo koje je Karl Marks (savremenik Njegošev) pisao 40 godina to još niko u medijima nije primijetio. Ni u pozorištu. Radi se o Marksovoj kritici kapitalizma te o radničkoj klasi, osviješćenoj, koja kao Hrist ima mesijansku ulogu. Najbitnija osobina kapitala koju Marks kritikuje je neprestani proces u kojem se novac sve više gomila i ponovo investira te da je način kapitalističke proizvodnje kao carstvo neograničenosti. „Sve postaje namijenjeno prodaji ili kupovini, cirkulacija postaje velika društvena retorta u koju sve pritiče da bi iz nje izašlo kristalizovano u novac. Ovoj alhemiji ne mogu odoljeti čak ni mošti svetaca…“ Naravno Božinović – Urban nije jasno da radnik prodaje svoju radnu snagu kapitalisti i dobija platu a da je razlika između vrijednosti koju je stvorio i plate koju je dobio – višak vrijednosti. Kapitalista uvijek želi da poveća višak vrijednosti zato drži male plate radnicima.

Gospode,  kako su Božinović Urban sve pobrkali,  za nevjerovati je. Ali, moglo im je biti, komotno, kad su naručioci predstava poluobrazovani, postmodernisti u funkciji direktora.

Zbog poštovanja prema velikoj literaturi („Don Kihot“, „Kapital“) o predstavama Božinović – Urban ne mogu da pišem jer mi je pretužno komentarisati ono što je površno, trivijalno, bezvrijedno. Radi se o zloupotrbi vrhunske literature i golemoj krizi moralnih vrijednosti od strane pogrešnih ljudi na važnim mjestima zarad gole samopromocije.  

 

 

Bosiljka Kankaraš

Kratki URL: http://zrcalo.me/?p=7693

Objavio dana sep 19 2019. u kategoriji Stav. Možete pratiti sve u vezi ovog teksta putem RSS 2.0. Ako želite, prokomentarišite ovaj tekst

Ostavi svoj komentar

Prijava | Administrator SPETROV