Opet tvoja j***** priča

Milena je Pavlov najbolji drug i prijatelj. On neće u sebi ništa da promijeni. Zato strah, koji je usađen u njemu, u ranom djetinjstvu, blokira njegovu energiju u samom korijenu. Mileni je poklanjao trenutke iskrenosti i ona mu je pokušavala da pomogne. Nije imao strpljenja ili hrabrosti za spuštanje u dno sebe samog. Radije je o drugima razmišljao – Kako me prevari oca mu očinskoga, sjećala se njegovih sinoćnih riječi.

– Pa želio si biti prevaren.

– Molim! Opet tvoja jebena priča.

– Konačno bi trebalo da me saslušaš. Bog je u tvom srcu. Ako želiš biti prevaren poslaće ti prevaranta. Ali, da bi mogao čuti svoje srce, dušu koja je u tvom srcu treba da se odrekneš seksa izvan braka, duvana, alkohola.

– Pa od svega toga samo je ostao alkohol.

– Alkohol ti je najveći neprijatelj pogotovu što bez njega ne možeš više. Znači, nijesi zainteresovan za duhovni život. Kao i ostali ljudi si. Zanima te jedenje, spavanje, razmnožavanje, stvaranje odbrambenih mehanizama.

– Valjda me još nešto izvan toga interesuje?

– Samo na trenutke se zainteresuješ za duhovni svijet. Postoje stroga duhovna pravila koja treba prihvatiti. Ali, ti ne možeš da izdržiš.

– Ti stalno oćeš da komanduješ, da me prepravljaš.

– Opet se braniš jer ne vjeruješ. Ne predaješ se Bogu. A on je u tvom srcu. Svaki čovjek koji se oslobodi alkohola, duvana, droge čuće svoje srce, dušu svoju koja je u srcu. To je ono božansko u nama, zadatak koji imamo na zemlji. Sve je u čovjeku ali on neće da vidi ili ga je strah od saznanja.

– Ti propovijedaš neku novu religiju.

– To je vjera u sebe koja je najveća snaga. čovjek će imati pravi identitet kad shvati da smo svi mi čestice Boga.

– Ti stalno oćeš da me promijeniš.

– Ja oću da ti pomognem da upoznaš dušu svoju.

Zvono Pavlovog mobilnog telefona prekinulo je priču kao obično. Opet ga je zvao neki prijatelj ili rođak zbog nekoga ili nečega. Kakvi su mu prijatelji bili! đeca su se zabavljala čitajući poruke sa njegovog mobilnog telefona. Marija je u tome prednjačila. Naglas je čitala, smijala se i zapisivala poruke: ”Poštovani, Ja nemam osnovni novac za hranu koja je uslov disanja a ulica bez stana hladni mrak bezakonja u državi.”, ”Dragi Pavle, menadžment Kombinata aluminijuma je dužan da mi dodijeli odavno pripadajuću garsonjeru u Podgorici i mjesečne prinadležnosti od 300 eura preko PIO fonda i PG banke.”, ”Dragi Pavle, zakonitost je zapovijest sudijama i advokatima da je krajnji cilj zakonitosti priznanje dostojanstva koje je čovjek.”, ”Neprijateljski prijatelji ni u oko da mi punu, ni u mojoj oluji kuge da znaju da moram da budem čovjek.”, ”Prijateljski je imati zakonite naočare koje u svojoj razumnoj razboritosti traže zakoniti kompas koji je Amerika u ruci.”, ”Poštovani Doktore govorim i dok znam da sam ?ovjek. Amerika je moj sud bogatstva da moram biti bogat čovjek.”, ”Vidim da su ljudi zlotvori jedan za drugog a znam da je spas sunca sunce koje je čovjek za čovjeka.”

B.K.

 

 

Kratki URL: http://zrcalo.me/?p=886

Objavio dana Dec 14 2010. u kategoriji Proza. Možete pratiti sve u vezi ovog teksta putem RSS 2.0. Ako želite, prokomentarišite ovaj tekst

Ostavi svoj komentar

Log in | Administrator SPETROV