Ogrijev za duhove

Ogrijev k'o olovke

Iako broj seoskih domaćinstava u cijeloj državi, pa i u Opštini Žabljak, strmoglavo pada a oni koji opstaju već su u dubokim sedamdesetim i osamdesetim godinama količina ogrijeva koja se daje iz državnih šuma se ne smanjuje. Nema drugog objašnjenja osim da se šuma daje za grijanje ne samo živim već i mrtvim dušama. Mrtvim dušama ne treba grijanje pa je nejasno zašto Uprava za šume i Ministarstvo šumarstva daju ogrijeve duhovima. Shvatamo šumarsku inspekciju, policiju i tužilaštvo da je teško ući u trag mrtvim dušama koje su nevidljive i opasne ali mogu bar pokušati da utvrde kuda se kreće pośečena šuma jer je ona vidljiva.

Uprava za šume dijeli na Žabljaku seoskom stanovništvu koje gravitira šumama kojima ona gazduje 4.500 m3 četinara za zimski ogrijev. To je područje 6 sela na prostoru Šaranaca, na planini Sinjajevini, i 4 sela na obodu kanjona Tare tzv tepačke šume. Stanovništvo dobija 7,5 m3 ogrjevnog drveta po domaćinstvu. Kada podijelimo 4.500 m3 sa 7,5 saznaćemo da je 600 domaćinstava dobilo ogrijev.

Ali, na teritoriji planine Sinjajevine do Njegovuđe zimuje svega 18 domaćinstava dok se posiječe 3.000 m3 šume za ogrijev.

Potrebe ovih domaćinstava se zadovoljavaju sa 135 m3 šume. A ostatak?

Ostatak se podijeli na nepostojeća domaćinstva tj domaćinstva duhove.

Kako je moguće duhovima dodijeliti šumu? Postoji mogućnost da se šuma daje fiktivnim domaćinstvima ali to je nemoguće jer bi reagovala inspekcija, policija i tužilaštvo. Kako oni ne reagiraju onda nam ostaje da povjerujemo u duhove. E, sad, postoji i mogućnost da su inspekcija, policija i tužilaštvo korumpirani  pa bi taj argument srušio teoriju o postojanju duhova.

Ogrijev koji dijeli Uprava za šume ne obuhvata naselje Žabljak i Njegovuđu niti sela ispod Durmitora, u kojima živi 90% stanovništva. Podjela ne obuhvata ni ona sela koja dobijaju ogrijev od Nacionalnog parka Durmitor. Na ovoj čitavoj teritoriji Uprave za šume nijesmo mogli nabrojati više od 45 domaćinstava. Dakle, potreba za ogrijevom ima oko 340 m3. Ko je jamio 4.150 m3? Najviše je završilo kod Pelengijetransa u Bijelo Polje a par stotina kubika i kod lokalnih šegača. To je valjda taj premijerov ravnomjerni razvoj śevera – iz Žabljaka šume u Bijelo Polje a u Žabljak nazad pelet, namještaj i građa. Ja tebi šumu po 15 ti meni građu po 80 ili stolicu 40 puta skuplje. Stanovništvo čak ne mora ni da radi jer sve poslove oko śeče ogrijeva urade pelengijini Bosanci. A i kako će stvarno stanovništvo seoskih područja koje je prisukalo 70 godina raditi najteže šumske poslove śeče, izvlačenja i capinanja. Tako stvarni stanovnik za ogrijev dobije 150 eura što je neka crkavica koja zadovoljava siromahe a i dovoljna je za izbornu ujdurmu. Kod ovih drugih fantoma šumskih važi jedna druga logika dogovora ali i ona je slična i naravno vrlo precizna.

Za potrebe loženja i grijanja propisi definišu mogućnost dodjele samo  ogrijevnog drveta treće klase jer bi skupocijeno tehničko drvo spaljivali za grijanje samo ludaci. Na slikama vidimo da se za grijanje domaćinstava duhova ipak daje tehničko drvo a ne propisano drvo nižeg kvaliteta. U čemu je kvaka?

Domaćinstva duhovi dobijaju najkvalitetnije drvo po cijeni ogrijevnog drveta i odmah ga prodaju prerađivačima, praktično još u dubećem stanju. Kako može duh tj nepostojeće domaćinstvo prodavati svoje drvo dobijeno od Uprave za šume? U papirima Uprave za šume moraju postojati imena domaćinstava duhova. Fiktivni stanovnik proda svoju šumu još na panju a prerađivač bajagi otkupluje drvo, siječe ga, izvlači i transportuje u Bijelo Polje ili na lokalnu šegaru na preradu. Kvalitet drveta koje se siječe i izvozi iz šume se ne kontroliše tj obrnuto – daje se tehničko drvo kao ogrijevno te se time galantno čašćavaju iz državne kase kompanjoni u poslu. Shvatamo inspekciju, policiju i tužioce jer kako uloviti šumske fantome kad žandari i revizori nijesu osposobljeni za lov fantomskih stanovnika. Možda mogu utvrditi imena iz spiskova Uprave za šume ali kako uloviti duha koji ne postoji. Tako se

Deset godina naši ošamućeni žandari i čemer inspektori bore i batrgaju sa fantomskim stanovništvom.

Cijena ogrijevnog drveta je od 9 do 28 eura, prośečno 15 eura. Na izlazu iz pilane cijena je 30 eura. Na tržištu je cijena tehničkog drveta oko 80 eura pa se prostom preprodajom zaradi oko 250.000 eura. Sve se ovo zaradi poslom sa stanovnicima duhovima koji dobijaju kao ogrjevno drvo najkvalitetnije tehničku drvo. Uprava za šume se pravi naivna, šumarska inspekcija se pravi toše, policija i tužilaštvo kao obneviđeli.

Kako objasniti ove paradokse? Pa, početkom izborne kampanje. Ovakve ujdurme se ponavljaju godinama ali svi se prave Englezi, uključujući lokalne politikante i medijske poslenike. Na račun državnih sredstava dešavaju se malverzacije prvo u namjeni drveta a zatim falsifikovanjem broja stanovnika tako da se na tržištu nađe preko 4.000  m3 najkvalitetnijeg četinarskog drveta. A kad to umnožimo sa ostalim opštinama dobijamo prave dimenzije pojave zvane pohara resursa i šumska mafija.

Tako Ministar Simović, Radulović i drugi činovnici hoštapleri i karakondžule posade po drvce u podgoričkim parkovima a iza leđa šićare i čerupaju državu marifetlucima sa ogrjevima i građanima duhovima. Tako ovaj narod ne viđe koristi od svoje države i zelenog zlata koje se bere na njihovoj zemlji a ovakvim marifetlucima se sigurno ne razvija nerazvijeni śever i ne uravnotežava regionalni razvoj.

 

Darko Stijepović

Kratki URL: http://zrcalo.me/?p=7791

Objavio dana nov 1 2019. u kategoriji Stav. Možete pratiti sve u vezi ovog teksta putem RSS 2.0. Ako želite, prokomentarišite ovaj tekst

Ostavi svoj komentar

Prijava | Administrator SPETROV