Novac


Bogat i moćan čovjek može da utiče na druge tako što će ih zastrašiti ili kupiti; otud on pribavlja u svoj posjed slavu i divljenje. Karl Marks daje divnu analizu: „Što za mene postoji pomoću novca. što ja mogu platiti, tj. što novac može kupiti, to sam ja, sam posjednik novca. Kolika je snaga novca, tolika je moja snaga. Svojstva novca su moja – njegovog posjednika – svojstva i suštinske snage. To što ja jesam i što mogu, nije, dakle, nikako određeno mojom individualnošću. Ja jesam ružan, ali mogu kupiti najljepšu ženu. Dakle, ja nisam ružan, jer je djelovanje ružnoće, njena odbojna snaga, uništena pomoću novca.

Ja sam – prema svojoj individualnosti – hrom, ali mi novac pribavlja 24 noge; dakle, ja nisam hrom; ja sam rđav, nepošten, nesavjestan, glup čovjek, ali je novac cijenjen, dakle cijenjen je i njegov posjednik. Novac je najviše dobro, dakle i njegov posjednik je dobar; novac me, osim toga, oslobađa muke da budem nepošten; dakle, unaprijed se pretpostavlja da sam pošten; ja sam bez duha, ali novac je zbiljski duh svih stvari, pa kako bi njegov posjednik bio bez duha? Osim toga, on može kupiti umne ljude, a onaj koji ima moć nad umnim ljudima, nije li on umniji od umnih! Ja, koji pomoću novca mogu sve za čim čezne ljudsko srce, ne posjedujem li ja sve ljudske moći! Ne pretvara li dakle, moj novac sve moje nemoći u njihovu suprotnost?Ako je novac veza koja me vezuje za ljudski život, za društvo, za prirodu i ljude, nije li novac veza svih veza! Ne može li on razriješiti i vezati sve veze! Nije li on zato i opšte svojstvo razdvajanja? On je prava moneta razdvajanja kao što je i pravo sredstvo veze galvano-hemijska snaga društva. (…) 

Budući da novac kao postojeći djelotvorni pojam vrijednosti, zamjenjuje i razmjenjuje sve stvari, on je opšta zamjena i razmjena svih stvari, dakle, izopačeni svijet, zamjena i razmjena svih prirodnih i ljudskih kvaliteta. Ko može kupiti hrabrost, taj je hrabar, ako je i plašljiv. Budući da se novac razmjenjuje ne samo za određeni kvalitet, za određenu stvar, za čovjekove suštinske snage, on onda zamjenjuje – gledano sa stanovišta njegova posjednika – svako svojstvo za svako svojstvo – pa takođe za njemu protivrječno svojstvo i predmet; on je bratimljenje nemogućnosti. On prisiljava protivrječnosti da se ljube.Ako pretpostaviš čovjeka kao čovjeka a njegov odnos prema svijetu kao ljudski odnos, ljubav možeš zamijeniti samo za ljubav, povjerenje za povjerenje, itd. Ako želiš uživati u umjetnosti, moraš biti umjetnički obrazovan čovjek; ako želiš vršiti uticaj na druge ljude, moraš stvarno biti čovjek koji djeluje podstičući i unapređujući druge ljude. Svaki od tvojih odnosa prema čovjeku – i prema prirodi – mora biti određeno ispoljavenje tvog zbiljskog individualnog života koji odgovara predmetu tvoje volje. Ako ti voliš a ne izazivaš ljubav partnera tj. ako tvoja ljubav kao ljubav ne izaziva uzajamnu ljubav, ako kao čovjek koji voli ne postaneš kroz životno ispoljavanje voljeni čovjek,  tvoja ljubav je nemoćna, ona je nesrećna.““

Kratki URL: https://zrcalo.me/?p=1071

Objavio dana sij 14 2011. u kategoriji Uvjerenja. Možete pratiti sve u vezi ovog teksta putem RSS 2.0. Ako želite, prokomentarišite ovaj tekst

Ostavi svoj komentar

Prijava | Administrator MATOKAN