Kad čopor spopadne čovjeka
Milo: Ima i onih koji misle da je marksistička estetika prevaziđena.
Lalić: Da, ima ih koji tvrde, ali ne znam da li to misle.
Milo: Šta znači biti angažovan pisac?
Lalić: Svi pisci su angažovani, samo neki od njih svoj angažman ne otkrivaju ili ga prikrivaju. Angažovan pisac, vjerovatno jeste angažovan čovjek. On u nešto vjeruje, nešto želi, i to kao pisac ne može da prećuti. Ono što piše oboji svojim htjenjem. Mislim da su i larpurlartisti na neki na?in angažovani, valjda za status kvo, za nepokret, izolaciju književnosti, za neku svoju orakulsku misiju, šta li. Očišćenje književnosti od društvenih zakona, od pokreta, mijenjanja, prolaznosti.
Milo: Koju vrstu spisateljskog angažovanja vi najviše volite?
Lalić: Volim stvaraoca koji se izjasnio za humaniziranje života, za oslobađajuće tendencije u životu, za mijenjanja, za napredak.
Milo: Šta može pisac danas u vrijeme nečitanja? Šta može da postigne pisac koji se izjasnio za napredak?
Lalić: Pisac i književnost imaju danas velike i jake konkurente – sredstva masovnih komunikacija. Književnost se sve manje vidi i manje osjeća, ali ne bi trebalo i tog malog uticaja njenog da se odreknemo. A što se televizije i radija tiče: oni se služe književnošću i pozorištem, kad nemaju čime drugim da popune program, ali ih skrajnu neće u ponoćne sate, u termine kad se spava te da nikom ne naude.
Milo: Sartr je napisao negdje da je ćutanje angažovanje. Da li vi mislite tako? Da li ste se nekada ćuteći angažovali?
Lalić: Vjerovatno je bilo i toga.
Kratki URL: https://zrcalo.me/?p=3805