Harfa u romantizmu

Harfistički elementi kod Liszta

 

U Godinama hodočašća (Druga godina: Italija) Liszt je pokazao široku paletu raznih vrsta arpeggia. Arpeggia iz komada Spozalizio, se izvode u kombinaciji sa pedalom tako da pedal ”ostavlja” arpeggio da odzvuči i kao rezultat se postiže isto trajanje koje bi imao arpeggio izveden na harfi.

 

hodocasce arpedja_page_001

 

Isti efekat je postignut u Sonetto 104 del Petrarca

arpedjo 2

 

 

Kompozicije izvođene na harfi

 

Maštovitost, senzibilitet i briljantnost Liszta nerijetko prelaze u domen liričnosti. Uvodni taktovi Les jeux d’eaux à la Villa d’Este su napisani stilski isto kao Hasselmansov La Source ali i Zabelova istoimena kompozicija. Interesantno je da su Liszt i harfistiki kompozitori Zabel i Hasselmans, dijelili istu viziju u opisivanju igre vode. Donekle sličnu viziju su predstavili Ravel u Jeux d’eau i Tournier u Vers la Source dans le Bois.

 Među Lisztovima najizvođenijim djelima nalaze se: Un Sospiro, Caprice-Valse br. 2, Romance, Le Rossignol i Liebestraum br.3. Aranžmane odnosno transkripcije pomenutih djela je uradila Henriette Renié. Sve izvođenije su takođe Waldesrauschen i La Campanella.

 Jedina parafraza koja je napisana originalno za harfu je Parafraza na Drugu mađarsku rapsodiju od Carlosa Salzeda. Salzedo je stvorio uspješnu sintezu Lisztove energičnosti i virtoziteta karakterističnog za harfu.

 

 

Komparacija djela Parish Alvarsa i Liszta

 

Parish Alvars i Liszt su dva savremenika.Izuzetno su se međusobno poštovali. Razmjenjivalisu ideje i postali najinovatniviji kompozitori u smislu tehničke i ekspresivne dimenzije koja je otvorila vrata kasnijm romanticima i impresionistima za harfu.

Lisztov stil je otvorio pespektivu za novog poimanja klavira. Finese i sitna tehnika pasaža nadmašile su sva očekivanja i vještinu njegovih savremenika. U Mađarskim rapsodijamaLiszt ostvaruje unikatan spoj izuzetnog virtuoziteta i melodioznosti svog naroda. U njegovim djelima možemo pronaći dijaloge, rečitative i arije koje su mogli uobličiti samo najveći majstori opere. Njegov genije je, dakle, dosezao do mnogih dimenzija muzičkog mikrokosmosa: od filigranske umjetnosti prelaza, pasaža i figura pratnje, lirske nježnosti simfonijskih poema, do grandioznosti hrišćanske misli.

Nasuprot njemu, Parish Alvars je u okviru harfe izgrađivao svoj mikrokosmos. Radeći kao istaknuti solista Hofopertheatrabio je inspirisan operskim ostvarenjima. Operske teme su poslužile za komponovanje djela poput Grande Fantasia su I Capuleti e i Montecchi di Bellini e Semiramide di Rossini, Grande Fantaisie sur Lucrezia Borgia de Donizetti op. 78, Grande Fantasia sul Moïse di Rossini op. 58. Njegova imaginacija je sažimala vokalne teme kreirajući bravurozna djela. Kada se bolje osmotre njegovi prelaze oni više liče na završetke arija. Dakle, melodije imaju više vokalni karakter od instrumentalnog.

Fundamentalna razlika izmedju stila Parish Alvarsa i Liszta nalazi se u melodioznosti. Dok Lisztove melodije posjeduju dimenziju vokalne i instrumentalne muzike (nekada to  srijećemo zajedno, nekada on koristi samo jednu dimenziju od pomenute dvije dimenzije), teme Parish Alvarsa gotovo uvijek posjedujuju vokalni karakter.

Sličnost ova dva muzička velikana ogleda se u kadencama za klavir odnosno harfu. One su raskošne i pokazuju svo bogatstvo virtuzonosti koja se može postići u okviru tonalnog sistema.

 

Moderna harfa

 

Što se tiče romantizma i harfe u tom muzičkom pravcu najvažnije je istaći izgradnju moderne harfe. Za razliku od hromatske harfe, koja je posjedovala sve tonalitete dursko-molskog sistema ali ne i dinamičke mogućnosti, Erardova harfa sa dvostrukim pedalnim sistemom,ostvarila je širok spektar tonskih mogućnosti. To podrazumijeva dinamičko nijasnsiranje od piano pianissima do fortissima, mogućnosti izvođenja djela u svim tonalitetima i upotrebu posebnih efekata kao što su: enharmonski glissando i flažoleti.

Orkestarska literatura je na taj način izuzetno obogaćena. Djela svih kompozitora koji su uključili harfu u svoje simfonije, simfonijske svite i dr. su dobila jednu posebnu orkestarsku boju.

 

Milica Kankaraš

 

 

 

 

1 2 3 4

Kratki URL: https://zrcalo.me/?p=3242

Objavio dana lip 1 2015. u kategoriji Esej, Književnost. Možete pratiti sve u vezi ovog teksta putem RSS 2.0. Ako želite, prokomentarišite ovaj tekst

Ostavi svoj komentar

Prijava | Administrator MATOKAN