Don Niko Luković – Ana Marija Marović

DOBROTVORKA

 

Ana Marović nije samo radila na svom ličnom usavršavanju, nego se – prožeta ljubavlju prema  Bogu i bližnjemu – zalagala oko posvećenja svoje okoline i nastojala da bude na korist braći ljudima, sinovima Nebeskog Oca. Rad u javnosti smatrala je ne samo svojom vjerskom, nego i socijalnom dužnošću. Taj njen rad u svijetu stvarno je danas toliko potreban kao lajički apostolat. Lijepo kaže mons. Gracija Ivanović: ,,Poezija Ane Marije Marović nije ostala zatvorena u stihovima. Sa stihova je prešla u život, i život je bio ljepši od stihova’’.[32]

U neprestanom nastojanju da bližnjemu pomogne, osobito onom bijednom sloju mletačkog građanstva, koji živi bez potrebnih sredstava za život u zapuštenim kvartovima lagunskog grada bez sunca i čistog vazduha, u siromašnim, oronulim, vlažnim stanovima, mučila se pronalazeći načine za pomoć. Sabirala je priloge kod imućnijih znanaca, a prihod od prodanih svojih knjiga upotrebljavala je u tu svrhu, kako smo vidjeli. U svojoj ljubavi za ljude njena je pjesnička duša došla do slijedeće nježne misli. Naime, prilikom posjeta, koje je pravila sa svojim roditeljima otmenim krugovima, vidjela je, da ti gospodski krugovi, u cilju razonode, vole kanarince, koji svojim milozvučnim pjevom zabavljaju ljude. Stoga se dala na uzgoj tih nježnih bića, da bi prihodom od prodaje kanarinaca mogla pomagati one siromašne slojeve. Kada bi se spustio mrak, prelazila bi gondolom prljave kanale, zalazila u tijesne ulice bez osvjetljenja, da bi bolesnoj i gladnoj djeci, nemoćnim starcima i staricama i bolesnicima ponese ljekove, hranu i odijela, koje je zaradila kanarinčeva pjesma. Ovaj Anin nježni poduhvat zaista je za pjesmu.

No, jedan udesni istorijski događaj pružio joj je priliku da razvije u velikim razmjerama svoj karitativni, humanitarni rad. To je bila opsada Mletaka od strane austrijske vojske 1849. g.

Revolucionarna 1848. godina prodrmala je temeljima Habzburške monarhije. Osjetila se i u Boki u ustanku u Grblju i u velikoj Narodnoj skupštini 13. juna u dvorištu samostana sv. Nikole u Prčanju. Na glas o ustanku u Beču, ustaje i narod u Mlecima, koji je stenjao pod austrijskim jarmom. Dana 21. marta proglašena je Republika, obrazovana privremena vlada sa advokatom Danijelom Manin i našim Nikolom Tommaseom na čelu. Ali, poslije prvih oduševljenja, došla su razočarenja uslijed poraza pijemonteške vojske kralja Karla Alberta. Mleci su 1849. bili pritisnuti od strane austrijske vojke sa kopna i mora. Opsada je trajala pet mjeseci. U gradu je zavladala nevolja, kakvu nije zabilježila do tada istorija toga izuzetnog grada. Bombardovanje, glad, razne bolesti, osobito kolera, kosili su stanovništvo. Hrabra Dobrojka ne klonu duhom. Kao prava samarićanka obilazila je bolesnike i njegovala ranjenike uz opasnost vlastitog života. Bila je među prvima u svim dobrotvornim akcijama, koje su imale za cilj ublažavanje ljudske bijede. Stizala su joj mnoga priznanja od strane ljudi, kojima je dobra činila, kao i od strane privremene – revolucionarne vlade. Ali ona se ne osvrće na ljudske hvale, nego se raduje, jer čini dobro pred Bogom i pomaže stradalnicima, uvjerena da treba živjeti za dobro svijeta.

_____________________________________________

[32] Gracija Ivanović: Ana Marija Marović, Stihovi, Zagreb, 1962., str. 12.

 

Naredna strana

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15

Kratki URL: http://zrcalo.me/?p=9130

Objavio dana jan 10 2022. u kategoriji Lik i djelo. Možete pratiti sve u vezi ovog teksta putem RSS 2.0. Ako želite, prokomentarišite ovaj tekst

1 Komentar za “Don Niko Luković – Ana Marija Marović”

  1. […] g. spominje se Matija Marović, zapovjednik i vlasnik “tartanele” sa sedam ljudi posade[1]. Zanimljivo je, da se u tom popisu gdje preovladavaju patronimici, spominje prezime […]

Ostavi svoj komentar

Prijava | Administrator SPETROV