Redakcija

BOSILJKA KANKARAŠ, glavna urednica časopisa za kulturu Zrcalo.

Bosiljka Kankaraš je rođena u porodici Novaka i Mileve Medojević. Prije pete godine života počinje da pravi pozorišne predstave, u pljevaljskom vrtiću. U osnovnoj školi „Ristan Pavlović“ nastavlja pozorišnu aktivnost, piše i objavljuje pjesme; u sportskom klubu „Partizan“ trenira klasičnu gimnastiku. U gimnaziji, sa profesorom i piscem, Vukom Bezarevićem, pravi pozorišne predstave (Dramski studio „Živko Džuver“) a u „Partizanu“ trenira ritmičnu gimnastiku. Osvajala je međurepubličke nagrade u SFR Jugoslaviji.

Deceniju, prije početka građanskog rata, radila je više poslova istovremeno: profesorica književnosti, novinarka, pozorišna kritičarka za „Omladinski pokret“, „Prosvjetni rad“, „Pobjedu“, „Mladost“… Bila je reditelj i scenarista alternativnih predstava u Dodest-u, KUD Aluminijum, Građevinska škola…

Za vrijeme građanskog rata rodila je troje đece i borila se za suverenu Crnu Goru pišući komentare za „Liberal“. Godine 1996.osnovala je prvo Udruženje žena Crne Gore „Jakvinta“ sa namjerom da utiče na razvoj ekološke svijesti. Ovo udruženje je imalo svoju emisiju „Ljepša strana svijeta“ na Radiju Antena M koju je Bosiljka Kankaraš uređivala i vodila. U emisiji su gosti (među kojima su bili psiholozi, književnici, lingvisti, pravnici…) diskutovali o vaspitanju đece u najranijem uzrastu odnosno ekologiji svijesti.

Sredinom 2000. godine objavljuje sociološku knjigu „Komunikacija među ljudima i narodima na području Crne Gore“ i priprema projekat – časopis za đecu „Vjeverica“ koji će živjeti godinu dana.

Početkom 2001. godine okuplja đecu u Domu omladine „Budo Tomović“ i režira predstavu „Glas djetinjstva“ koja je imala ogromni uspjeh u osnovnim školama u Podgorici.

Zbog propadanja Banke za razvoj doživljava finansijski krah i vraća se u Telekom 2003. Radila je na poslovima PR-a ali dobija otkaz 2006. jer se usprotivila prodaji Telekoma. Pored ostalog, u Telekomu je uređivala list Nezavisnog sindikata „Glasnik“koji je otvoreno kritikovao neoliberalnu politiku rukovodstva.

Prepisuje život i iz štampe izlazi roman „Đe ste Crnogorcine bilo ve“ (2007.).

Godinu dana kasnije objavljuje prvi „Priručnik za crnogorski jezik“.

Pokrenula je online časopis za kulturu www.zrcalo.me (2010.) i Alternativni teatar (2011.).

Objavila je knjigu „Drame“ 2013. koja sadrži drame: „A što će mi muž“, „Mamin sin“, „Sve je to cool“, „Jovana zove Cecu“. Završila je autorski projekat „Sve je to cool“ u Alternativnom teatru, Podgorica.

Autorski projekat „Poklon Blaženoj Ozani“ premijerno je izveden u crkvi Sv. Pavla u Kotoru, juna 2015.

Iste godine priredila je prvo online izdanje Njegoševe „Luče mikrokozma“ sa prevodom crkvenoruskih i staroslovenskih riječi (http://zrcalo.me/?p=3979).

Uradila je dramatizaciju i režiju Tagorine poezije pod nazivom „Daleko u nama“ koja je premijerno izvedena u KIC-u „Budo Tomović“ u februaru 2016.

Roman „Šćer” izašao je iz štampe 19. decembra 2016.

MATO KANKARAŠ, za Zrcalo je angažovan kao član uredništva, novinar i kolumnista. Rođen je u Podgorici 1995. godine đe završava osnovnu školu i gimnaziju te upisuje fakultet.  Još kao gimnazijalac počinje da radi za časopis Zrcalo.me kao novinar te potom kao jedan od urednika. Književnost mu predstavlja osobitu strast. Aktivno se bavi pisanjem iako do sada nije objavio nijedno djelo, što namjerava da prenebregne u što skorijem roku.
 
Između ostalog u rodnom gradu završava nižu muzičku školu na dvama odsjecima – za gitaru i za klavir. Uprkos prekida muzičkog obrazovanja, nastavlja njome da se bavi i to prvenstveno kao gitarista.
 
Trenutno je student III godine Prirodno-matematičkog fakulteta u Podgorici.
 
 
 
SAŠA PETROVIĆ, marketinški menadžer, dizajner. Cijeli život mu se vrti oko pisane riječi, jer od projekata koje piše samostalno, pokreće ideje i koristeći svoje organizacione sposobnosti – ideje realizuje bilo samostalno, bilo sa svojim mnogobrojnim poslovnim partnerima.

Photo Gallery

Log in | Administrator SPETROV