Šklopocija kao sudbina

Skijanje za Novu 2018-tu

Premijer Marković već dva puta sa skijališta S.kuk daje veličajše izjave o srećnoj budućnosti na Žabljaku. 30 godina bijednog preživljavanja u Žabljaku je Premijer zaboravio i zaboravio je da je vrhuška sunovratila do dna jedan od najvećih skijaških centara SFRJ. Prija mu slikanje na zahrđaloj i šklopotavoj žičari koja vapi za željezarom. Znakovita je veza skijališta S.kuk, primjera tehnološke zaostalosti, tranzicione bahatosti i neodrživog razmišljanja o razvoju skijanja, sa premijerima zastarelih shvatanja, ljubiteljima prevaziđenih tehnologija i vožnje u rikverc.

Broj skijaša na skijalištu S.kuk, u špicu svih špiceva to jest za Novu Godinu, je oko 300 plus oko 300 neskijaša odnosno ispijača kafa i besposlenih. Nedođija i selendra koja se izbjegava postala je i vašarište. Inače na tom skijalištu radnim danom skija oko 30 ljudi. Ova dika skijaška premijerova je više kuriozum nego što može poslužiti čak za ozbiljno razmatranje poražavajućih zimskih sezona u Žabljaku. Prije 45 godina na gradskom skijalištu Javorovača je bilo više skijaša nego danas na S.Kuku. Ne zaboravimo kakvo je siromaštvo tada vladalo i koliko je skija uopšte bilo tada u Crnoj Gori. Razlika je u neukim, šarlatanskim, i nemoralnim elitama nekada i danas.

Odlazak na skijanje u Žabljak danas je kao putovanje vremeplovom u prošlost. Putniku u prošlost se pred očima odjednom pojavljuje škripava šklopocija, željezni fosil žičare S.kuk, a oko nje vašarište i pazarište, glibavi parking i zgomilana auta, gunjaši, čengele, sankaroši, skijačine, bespošljenjaci, ispijači kafa, gungula, zaglušujuća mjuza, bijahu jedan dan i kobasičari i pivopije; vojni šatori fale i trbušne plesačice.

Sadašnje seoska skalamerija u S.kuku i medijsko paradiranje Premijera pred 50 radnika žičare, skijaša i njihovih medijskih puškonoša je mjera znanja naših elita i njihovog duhovnog domašaja. Zašto sada na Kopaoniku u redu na jednoj žičari ima 300 ljudi a prije 45 godina tamo su zavijali vuci? Odgovor se sam nameće.

Za kormilom našeg broda su nesposobni kapetani, bez morala i zrnca ekonomskog pariotizma. Poređenja i istorijska i sadašnja regionalna pokazuju fijasko ove nečastive strukture koja je Crnu Goru pretvorila u sirotište Evrope. Minijaturnost duhovnog pregnuća ne može se pravdati minijaturnošću zemlje već malim duhovnim kapacitetom vrhuške – koja je nekadašnji elitni ski centar svela na par stotina skijaša za nove godine. Čak i da je skijaša dva puta više smiješno je i govoriti o ozbiljnosti takvog skijaškog centra i mogućnostima za zaradu.

Skijališta ovih dimenzija su budžaci za normalna mjerila skijanja. I najgore za gorjanike – neodrživa su. Naše elite su trule i prevaziđene, one su polukvalifikovani elitni škart. I zato će se nastaviti ovo brđansko posrtanje, egzodus, pečal i životarenje i borba još jedne generacije brđana za prva nekolika mjesta u ovom evropskom sirotištu.

To što TV Bastilja nađe nekog zaostalog lunatika iz Herceg Novog ili gospodičnu iz Novog Sada, fasciniranih devetnestovjekovnim željezom, da ciknu od sreće kad vide željezarin otpad u pokretu jeste samo dokaz primitivizma i šarlatanstva žurnalista a možda i priprostosti gledališta koje lagano proguta udicu za krapove. Ne izaziva javnu sablazan ni činjenica da je g. Đukanović za škripavu i šklopotavu skalameriju željezarinu u S.kuku potrošio 5.000.000 eura. Ljuti pocinkovani čelik na osam stubova mazao je farbom te tako prokurlao 640.000 eura. Ovako raspikućstvo nije novo, śetimo se onog Franovića što je bio u željeznici i dao bratu da ofarba sve sto se moglo ofarbati na prugama Crne Gore. Za poređenje: g. Parača ofarba sve puteve Crne Gore za 50.000 eura a Fond za razvoj 8 stubova za 640.000.

Divlje dograđeni ski rental

Kako je na skijalištu S.kuk pustinjska atmosfera paceri iz NTO CG i lokalane glođaje razgalamili se o ponudi na skijalištu za krpljanje i skijaško trčanje. Oni hoće na skijalištu da ponude ono što je suprotno alpskom skijanju tj smislu, mjestu i aktivnosti. Postoji li iđe u svijetu da neko trči i krplja oko početne barake nekog skijališta. Prošle godine su državni turistički smetenjaci čak i besplatno nudili krplje – ali niko nije čak ni upitao za ovu specijalnu i ekskluzivnu turističku ponudu tj turističko batrganje. Po ovim turističkim pacerima turista treba da dođe na skijalište da bi se bavio krpljanjem i trčanjem. Kuda da trči lunatik na skijama trkačicama? Kud ga oči vode i noge nose?

Skija za trčanje nema a staze za njih ne postoje.

Odatle, sa tog mjesta nam Premijer Marković odašilje dimne signale o boljem životu i budućim razvojnim priključenijima. Samo treba biti dovoljno naivan i povjerovati u bajku a ne vjerovati svojim očima.

 

Centar za razvoj Durmitora,

Darko Stijepović

Kratki URL: http://zrcalo.me/?p=6003

Objavio dana Feb 2 2018. u kategoriji Stav. Možete pratiti sve u vezi ovog teksta putem RSS 2.0. Ako želite, prokomentarišite ovaj tekst

Ostavi svoj komentar

Log in | Administrator SPETROV