Daj još jednu ljutu za zimsku sezonu u Žabljaku

Sunovrat turizma u Žabljaku više nije od važnosti ni za koga čak ni za desetkovano i nasamareno stanovništvo koje čeka božiju milost. Lokalne činovničke glođaje turizam ne interesuje te se radije bave igrokazima na kojima pred očima puka igraju komedije u kojima šklapaju stanove, dnevnice, naknade, kobasice, lome službena auta, filuju državne organe sa rođacima i sa čašicom veselo zarađuju hljeb. Koga više interesuje uopšte turističko rasulo i raspad te varošice u kojoj nema čiste ulice padne li više od 30 cm snijega. U toj varoši imaju devet čistača snijega a deset ulica od kojih ni jedna nije duža od 300 metara. Za svaku ulicu u varoši može se opredijeliti po jedan čistač, ali zaludu.

Dopisnik TV Bastilje za Žabljak je u duhu patriotskog turističkog izvještavanja izgovorio par ofucanih fraza o uzbudljivom dočeku Nove godine u tom budžaku. Mogli bi bastiljaši da stalno reemituju jednu te istu sliku, isti tekst i g. Krla za svaku Novu godinu. Čaplinovske scene su kada brdske tv novinarke krenu u jurcanje za nekim stranim turistom ili nekom pripitom novosađankom koja treba da očara provincijsko gledalište sa: „prelepo se provodim“ i „sve je prelepo“ ili „ovo je divno mesto“. Na drugoj strani gorjanici se tope kada čuju kako im je zemlja lijepa i da ta karakondžula obećeva da će doći ponovo. A u stvarnosti neće nikad više. Na nesreću kamera ne može sakriti čemer, taljiganje, krparenje i propast žabljačke turističke priče.

Sezona 2018-e godine je bolje počela nego prošlogodišnja jer prošle godine u Žabljaku nije bilo nikoga. Polovina varoši je bila bez vode cijelu zimu. U normalnim zemljama vodovod bi se naplaćao odšteta za izgubljenu sezonsku zaradu a u ovom tamnom vilajetu niko od stanovnika i turističkih poslenika nije se na to požalio a kamoli jeknuo što je izgubio uloženi novac. Jasno su šaka turističkih poslenika u Ž. u stvari politički turistički saradnici koji ćute po zadatku jer većina njih živi od političke milostinje i mimikrije.

Zato je i potpuni slom veličanstvena pobjeda.

Hotel Planinka je prošle godine završio sezonu trećeg januara i pametnom poslovnom odlukom su ušteđeli bar 50.000 eura samo za januarsko grijanje. Ostali hotelčići danima su rovili kroz smrznutu zemlju u nadi da će doći do mjesta đe je voda zaledila.

Problem sa vodom je ništa u odnosu na problem kanalizacije jer smrzne i ono malo tekućine u kanalizacionim cijevima pa se cijevi zapuše i sve se na kraju vrati nazad pošiljaocu. Brđani su iznosili bidone sa vodom po hotelima i sobama za potrošnju u nužnicima u čudnom ubjeđenju da je i to turizam. E, sada se brđanski preśednik može s pravom pohvaliti da im je sezona mnogo bolja nego prošlogodišnja – ima vode.

Čuvene puškonoše iz Pobjede juče objaviše da je na Žabljaku u neđelju, 14-og, bilo 800 turista i više od 1000 skijaša a objavljuju fotografije prije 15 dana. Uuuuuuuu. To je smjehotresna Pobjeda ali radi dobrog sagledavanja stvarnog stanja, da bi se nešto pomjerilo unaprijed, loše je uljuljkivati se u besprizorne laži Pobjede i političkih glođaja o turističkoj pośeti. Lokalne glođaje talambase o broju turista jer time žele dokazati kako zavrijeđuju svoje debele plate. Niti jednom lokalnom podatku se ne može vjerovati jer su izmišljeni radi opravdavanja svoje neugodne pozicije u brđanskom ekonomskom posrtanju. Na otvaranju sezone na skijalištu S.kuk nije se plaćala karta a bilo je 300 skijaša. Śutra dan ni 150. Hvalisanje da im je u objektima za par dana Novu godinu bilo dnevno po 500 ljudi je skoro komično. Pa to ima jedan podgorički kafić svaki dan. Na otvaranju sezone na Kopaoniku je bilo 20.000 ljudi, krkljanac neviđen, a radilo je samo 6 žičara.  Upoređenja sa regionom i sa prošlošću pokazuju fijasko.

Većina žabljačkih turista je, tokom dana, za Novu godinu bila na skijalištu S.Kuk đe se moglo izbrojiti oko 170 automobila i oko 350 ljudi. Prilažemo slike. Od tih „turista“ polovina su bili žabljačani koji žive neđe drugo i došli su kući starim roditeljima. 31-og decembra 2017-te u tom „skijaškom centru“ se nije mogao viđeti niti jedan turista u skijaškom odijelu. Trideset godina ranije, 1987, se nije mogao viđeti niti jedan čovjek koji nije bio u skijaškom odijelu. Svi novogodišnji turisti žabljački su sada siromašna omladina, smrznuta, nastrnula, promukla i pripita. Od toga se ne živi. Omladinci su zbrisali prvog i drugog januara i ostavili ostatke birokratije koja je spojila praznike. Trećeg januara na skijalištu je bilo ko u pustinji. Dnevni pazar je bio jadan i žalosan.

Više prometuje kiosk u centru varoši od skijališta.

Prije 10 godina, 2008, 11 autobusa je čekalo na stanici u Žabljaku da vrati nazad novogodišnje slavljenike a ove godine su svi vraćeni prolaznim kombijima na redovnim linijama iz Pljevalja za Podgoricu. Hotela Planinke više nema (a ni Durmitora ni Jezera) a sama Planinka je nekada, čak i prije 10 godina, za doček primala i po 450 gostiju. Jednom je bilo čak i 570 gostiju na dočeku u Planinci kada se saznalo da će u njoj dočekati Novu godinu g. Đukanović. Prije 30 godina u četiri hotela, Planinka, Jezera, Durmitor i Žabljak, Novu Godinu je čekalo 1200 gostiju. Stari konobari se śećaju i po 1000 maraka bakšiša za noć a dnevni pazari su se nosili i predavali u plastičnim kesama. Stavljanje katanca na hotel Planinku je metastaza turističkog kancera koji je zahvatio Žabljak.

Pucanjem u hotel Planinku osuli su plotunom u žabljački turizam jer se kroz ovaj čin odustaje od velikih turističkih zamisli i višeg novoa turističke usluge. Ako napuštaju jednu viziju turističkog razvoja šta nude? Odgovorno tvrdimo – na komandnom mostu našeg broda su kapetani piromani. Temelj turizma im je na koljenima a brđanske glođaje ćute kao da ih se to ne tiče dok Premijer obigrava po seoskom skijalištu S.kuk i daje nesuvisle izjave. Za sunovrat Žabljaka mora se uprijeti prst u Vladu CG i Premijera i u lokalne turističke glođaje i prvi korak ka ozdravljenju je prihvatanje dijagnoze, koju svi znamo.

Žabljak je izgubio imidž i turističku klijentelu koju je imao i izgubio je svu infrastrukturu hotela, žičara i ski liftova, očuvane prirode, Mjesta Svjetske baštine UNESCO-a, i mjesta sa durmitorskom planinskom tradicijom i šarmom. Sadašnji imidž budžaka ne mogu da promijene šarlatani i paraziti, hijene, zlokrpi i šićardžije. Ne može šarlatanska vlada Premijera Markovića bez ikakve strategije i plana, sa kusim i repatim činovnicima, da povrati razvaljeno i urnisano. Mogu samo da obmanjuju i opsjenare preko TV Bastilje babe i đedove i dokone domaćice, tek sazrelu odojčad i svoju političku sirotinju.

 

Darko Stijepović

Kratki URL: http://zrcalo.me/?p=5979

Objavio dana Jan 18 2018. u kategoriji Stav. Možete pratiti sve u vezi ovog teksta putem RSS 2.0. Ako želite, prokomentarišite ovaj tekst

Ostavi svoj komentar

Log in | Administrator SPETROV