Status i uloga nastavnika danas

Sinoć je u Multimedijalnoj sali KIC-a ‚‚Budo Tomović” održan okrugli sto na temu Status i uloga nastavnika danas u organizaciji Prosvjetne zajednice Crne Gore koja je osnovana 2. septembra tekuće godine s ciljem da se se povrati ugled prosvjetnih radnika i  istakne značaj ove profesije u društvu kao i da se izvrši uticaj na obrazovnu politiku Crne Gore formiranjem stručnih tijela za sve oblasti vaspitno-obrazovnog rada. Pored toga, namjera PZCG je da razvije saradnju sa srodnim udruženjima, sindikalnim organizacijama i državnim organima nadležnim za oblasti od interesa za prosvjetne radnike.

U skladu sa pomenutim ciljevima a povodom svjetskog Dana učitelja, odabrana je tema koja se bavi prvim i osnovnim pitanjem prosvjetnih radnika danas: njihovom ulogom i statusom u društvu.

Nakon uvoda u kom je prof.harfe Milica Kankaraš odsvirala jednu kompoziciju na renesansnoj harfi i pročitala priču prof.biologije Petra Špadijera, ‚,Za prstohvat eura”, medijator večeri, Tanja Rađenović Stanojević, pozvala je učesnike se ukratko predstave.

Okrugli sto je otvorila Mileva Radulović kao predstavnica roditelja. Radulović je naglasila važnost uloge koju roditelji imaju za odgoj ali je skrenula pažnju na to da roditelji često doprinose stvaranju konflikta između učenika i nastavnika ako zauzmu negativan stav prema nastavniku kao da je njegova lična krivica što reforma obrazovanja nije usklađena sa dječijim emocionalnim, intelektualnim pa ni fizičkim razvojem. Konstatovala je da je neophodno nastavnike konsultovati prilikom izrade udžbenika jer se udžbenici svake godine mijenjaju odnosno za neke razrede se koriste čak i udžbenici nekog drugog razreda.

Miruna Maksimović, dugogodišnja vaspitačica, nakon citata Ljubivoja Ršumovića (,,Odrasli nisu dorasli djeci.”) vrlo koncizno je opisala glavne probleme sa kojima se vaspitači srijeću. Nedostatak poštovanja i odnos prema vaspitačima kao prema nekom pomoćnom osoblju, nedostatak prostora i brojnost grupe zbog koje se vaspitač ne može posvetiti svakom učeniku koliko je neophodno – neki su od gorućih problema.

Olivera Leković, učiteljica, potpredsjednica Prosvjetne zajedenice, prvo je pozdravila prisutne i čestitala im Dan učitelja.

Leković je izjavila da joj je žao što okruglom stolu ne prisustvuju predstavnici nadležnih institucija niti medija, iako su pozvani. Ona se u svom izlaganju fokusirala na jaz između roditelja i nastavnika kao i jaz između vaspitača i učitelja. Pomenula je neke slučajeve kada su učitelji i vaspitači uspijevali da premoste pomenuti jaz odnosno da stvore saradnju. Miruna Maksimović se tu uključila govoreći o praksi učitelja i vaspitača u Sloveniji jer je Ministarstvo prosvjete Crne Gore po uzoru na slovenački model odlučilo da uvede vaspitače u niže razrede osnovne škole. Međutim, ono što je kod Slovenaca realizovano kao prirodna i funkcionalna saradnja u Crnoj Gori nije adekvatno implementirano i rezultat je jaz između vaspitača i učitelja. Leković je nastavila navodeći primjer njemačkog školstva u kom roditelji daju aktivan doprinos pomažući u zavisnosti od svojih mogućnosti održavanje škole koju njihovo dijete pohađa.

Petar Špadijer, prof.biologije u osnovnoj i srednjoj školi, osvrnuo se na nedostatak komunikacije između prosvjetnih radnika i nadležnih institucija jer se veliki broj prosvjetara za pitanja u vezi reforme i školskih programa obraća samo kolegama umjesto npr. Zavodu za školstvo iako Zavod, u ovom slučaju, nudi svoju pomoć. Opisujući ovu situaciju Špadijer je indirektno pokazao da je nedostatak ove komunikace bitno doprinio tome da se posle više od mjesec dana nastavnici ne mogu uhodati sa postojećom reformom. Kao jedan od uzoraka nefunkcionalnog sistema naveo je i neprihvatanje incijative aktiva profesora biologije da se napiše kvalitetan udžbenik biologije od strane nadležnih institucija. Krajnja posljedica ovih međuljudskih odnosa je potpuni izostanak interesovanja kod učenika da budu po zanimanju učitelji odnosno nastavnici.

Krsto Vuković, prof.sociologije u srednjoj školi ‚‚Danilo Kiš”, govorio je o opštim stvarima: nezavidnom finansijskom položaju prosvjetnih radnika, odnosu institucija i medija prema prosvjetarima, kadrovskoj politici i političkom nepotizmu prilikom zapošljavanja u obrazovne institucije. Kao sociolog uporedio je naš odnos prema prosvjetnom radniku i odnos prema njemu u razvijenim zemljama poput Finske.

Nakon njihovih izlaganja uključila se publika sa sugestijama i prijedlozima.

Na kraju je zaključeno da ovakvih tribina treba da bude više kako bi se što više prosvjetnih radnika uključilo odnosno oslobodilo straha da govori o aktuelnim problemima u prosvjeti i time doprinese rješavanju istih.

Milica Kankaraš

Kratki URL: http://zrcalo.me/?p=5826

Objavio dana Oct 6 2017. u kategoriji Izvještaj, Novinarstvo. Možete pratiti sve u vezi ovog teksta putem RSS 2.0. Ako želite, prokomentarišite ovaj tekst

Ostavi svoj komentar

Photo Gallery

Log in | Administrator SPETROV