Parada kiča

Već dobrih mjesec dana u Podgorici je započela do sada neviđena parada kiča. Bilo da se krećete ulicom, uključite televizor ili čak video na YouTube-u – ne možete izbjeći teror nekulturnih, vulgarnih reklama političkih partija. Premda je primarna funkcija privlačenje pažnje kupca, reklama može da bude malo umjetničko djelo jer predstavlja autoportret njenog tvorca ili ”unutrašnji prejzaž” njenih tvoraca. Ako pažljivije osmotrimo aktuelnu izložbu političkih portreta shvatićemo da se, bez obzira na formalne razlike, stalno ponavlja jedan te isti lik.

U pitanju je muškarac koji pretenciozno ističe svoje statusne simbole bilo da se radi o satu ili majici. U njegovim očima nema empatije. Gestovi su izraz nerazvijene duše, osobe koja glumata lidera. Crte lica odražavaju neprestanu borbu da stekne ili zadrži neku fiktivnu ideju vlasti. Zaslijepljen željom da stekne ”moć nad ljudima” nije sposoban da uvidi realnost. Dosljedno, sigurnim korakom gura kola nad kojima se zapitao: Što je? To je njegova dharma (put istine). It’s my way.

Joana Vasconcelos, True Faith, 2014

On je na beskrajnom putu promocije svog ega.

To što Crna Gora ima jedan od najgorih zdravstvenih sistema u Evropi našeg anti-junaka (anti-junake) ne zanima. On neće smanjiti budžet za samopromociju da bi pomogao nabavku neophodnih medicinskih sredstava nekoj bolnici zato što u slučaju bolesti može otići u inostranstvo da se liječi. Takođe ga ne zanima što u Crnoj Gori postoji preko 300 ilegalnih deponija na kojima se neadekvatno odlaže medicinski otpad i samo je pitanje trenutka kada će se pojaviti neka epidemija. (Da se podsjetimo, kuga koja je pokosila trećinu evropskog stanovništva u srednjem vijeku nastala je zbog neodgovornog odlaganja otpada.) Našeg političkog anti-junaka, zaljubljenog u sebe, ne zanima tragična sudbina žitelja Beransela koji su oboljeli od raka i drugih opakih bolesti. Ne zanima ga ni što je gotovo svako dijete u Pljevljima oboljelo od neke plućne bolesti a naročito ga ne zanima koliko je zdravo rođenih beba izgubilo život zbog neadekvatnih uslova u bolnicama i neodgovornosti partijski zaposlenih kadrova. A zašto bi ga zanimalo kada je zaljubljen u sebe? U njegovoj glavi se neprestano ponavlja film u kom je on (ili mi) ,,heroj(i) koji spašava(ju) Crnu Goru”. Nekada će se predstaviti kao On, nekada kao Mi. Detalj iz pozadine koji neizbježno ostaje isti, bez obzira da li se radi o crvenom ili plavom scenariju, je projekat naftnih bušotina. Naime, naš anti-junak odnosno anti-junaci ne znaju da se prilikom rada naftnih platformi oslobađa ogromna količina radioaktivnog otpada (u kojem su sulfati, radijum 226 i 228 i olovo 210). U Crnoj Gori ne postoji odlagalište opasnog otpada a o transportu istog na neko udaljenije mjesto je suludo govoriti s obzirom na količinu otpada. O posljedicama uništavanja turizma, jedne od rijetkih vitalnih grana privrede, ne vrijedi ni pričati.

S obzirom na nivo ludila našeg anti-junaka odnosno anti-junakâ i agresivnu samopromociju, ne čudi količina straha koja je u atmosferi. Prema poslednjim istraživanjima preko pedeset odsto građana Crne Gore misli da ih u biračkoj kabini čeka Veliki brat koji će odmah javiti ”ključnim ljudima” koga su zaokružili. (Malo)građani, uslovljeni strahom, od nekolicine portreta jednog te istog čovjeka obično biraju onu najstariju verziju.

Ali, uvijek postoji izlaz – i ne samo jedan – iz ove galerije u kojoj na svakoj postavci viđamo jedan te isti portret. Svaki čovjek koji je svjestan stvarnosti oko sebe može pružiti otpor na svoj način. Možete kao humanista voditi jednu porodicu ili odjeljenje ili firmu. Uostalom, sav razvoj čovječanstva je ostvaren zahvaljujući tim osviješćenim pojedincima. Jovan Ćirilov je u svojoj knjizi ,,Majke poznatih” ostavio niz portreta majki koje su podigle velike duhove poput Tolstoja, Tesle, da Vinčija i, s druge strane, Staljina i Hitlera. Prema tome, odluka od koje zavisi ne samo lična budućnost već i budućnost zajednice kojoj pripadamo nije zaokruživanje neke političke stranke. Da li će vaša djelatnost kao roditelja, profesora, političara, rukovodioca biti prožeta humanizmom odnosno profesionalizmom ili ćete to obavljati sa željom da što više novca ili slave prigrabite – jedini je izbor koji oblikuje stvarnost u kojoj živimo.

Milica Kankaraš

Kratki URL: http://zrcalo.me/?p=5167

Objavio dana Oct 1 2016. u kategoriji Komentar, Novinarstvo. Možete pratiti sve u vezi ovog teksta putem RSS 2.0. Ako želite, prokomentarišite ovaj tekst

Ostavi svoj komentar

Photo Gallery

Log in | Administrator SPETROV