Tranzicioni „Danzen“ u Crnoj Gori

dd7d3929ca8592a8d0859c3f47fb4051Četrnaestog septembra u velikoj hali preminule firme „Radoje Dakić“ odigrana je predstava ,,Danzen” (1939.) po tekstu Bertolda Brehta, pri čemu je za režiju zadužen bio student dramaturgije sa Fakulteta dramskih umjetnosti na Cetinju Damjan Pejanović. U pitanju je kratak komad, koji je nastao spajanjem komada Danzen Koliko košta to tvoje gvožđe. Izvedba je u skladu sa tim trajala sat vremena mada je došlo do kašnjenja predstave. Oba komada su  prije neka vrsta onovremske karitkaure tadašnjih političkih zbivanja i postupaka određenih zemalja, prevashodno Danske i Švedske spram tada nacističke Njemačke. Pozorište je ovđe više u ulozi Škole za narod u kojoj se obznanjuje ono što svako vidi ali niko ne smije da reče. Poznato je da su te zemlje ćutke prihvatile njemačka fašistička stremljenja; Švedska je opskrbljivala Njemačku prevashodno gvožđem, dok je uloga Danske bila manje-više minorna. Upravo zbog toga se potencira riječ „Ja sam poštovan čovjek ali mali“ i nameće se mnjenje da je Danzenu nađenut status prodavača prasadi iz iste pobude. Danska je njemački prijatelj tada bila, ma kako izvitoperen bio taj pojam. Pokunjila se i prihvatila ulogu njemačke zemlje. Došlo je do kratkotrajnog rata, koji je nazvan prijateljskom okupacijom. Ćutnja je svojevrsna saglasnost, poruka koju nam šalje Breht.

Danzen je 1939. ( kada je komad nastao) bio  vid Brehtovog bunta i opomene. Međutim, to je tek u naznakama u ovoj izvedbi bilo. Šta ovaj komad danas znači? Đe je danas Danzen? Da li je takva karikatura primjenjiva na današnju Crnu Goru? Nažalost, odgovor je u potpunosti odrečan jer priroda ovoga djela ne dozvoljava višeznačnost – ovo je karikatura! Simboli ovđe ne mogu pomoći jer karikatura kao djelo nije duboka nego samo dośetljiva i strogo je vezana za kontekst.

Scenom su prodefilovala svega dva lika, Danzen i Stranac. Početak komada je propraćen svojevrsnim iznenađenjem koje nije urodilo plodom u nekom pozorišnom smislu; na scenu nas je dočekao Danzen koji nudi gledatelje kuvanim kukuruzom! Nažalost, neka simbolika ovog kukuruza je promakla većini publike, novinarima Zrcala pa čak i nekim glumcima. Radnja je posve jednostavna; na sceni vidimo prodavača svinja koji je riješio da ih se u što većem broju otarasi, kad je došao Stranac. Nagoviješteno je, preko video bima, da isti Stranac ubija čovjeka ili neku firmu prije nego što dolazi do svjedoka Danzena. Danzen ponizno prima čovjeka u svoju radnju i prihvata ugovor koji mu nudi Stranac. Uz to mu prodaje jedno od svojih krmadi i nudi ga kuvanim kukuruzom. Ista ta scena se ponavlja tri puta sa manjim izmjenama; Danzenov san i Danzenov telefonski razgovor sa Svensonom su unijeli neku promjenu. Tokom razgovora, Danzen je sakriven od Stranca i upravo ga i ovaj dijalog otkriva. Potkraj imamo Danzenov san u kojem je uspio da sačuva ključ za Svensonovo skladište gvožđa pred kojim stražari. Pri njegovom buđenju uviđamo da taj slučaj nije blizak stvarnosti – pri prvoj prijetnji Strančevoj predaje ključ.

Režija za ovaj komad nije prećerano zahtijevna bila, ali smo viđeli nekoliko dosta dobrih rješenja. Ipak, suštinski zadatak reditelja bio je da ondašnja poruka ovoga djela dobije neki odziv u današnjem vremenu. To nije urađeno. Pokušaj je bio da se Stranac uporedi sa tranzicionim vlastodršcem koji upropašćuje fabrike jednoga podneblja. Ova analogija jeste neuvjerljivo djelovala na sceni, zbog želje za pojačanjem utiska. Na kraju na video bimu prikazan je spisak crnogorskih firmi iz socijalističkog vremena koje su u tranziciji propale. Čak, jedno je krme bilo u korpi iz Volija zatvoreno, kako bi se podvukao neki tržišni prizvuk ovog komada.

Gluma i kostimi nijesu za duže komentarisanje. Stranac (Marko Todorović) nije imao zahtijevnu ulogu. Njegov lik je obilježen bio škrtošću emocija i jednoličnim tonom, što je ispunjeno bilo. Danzen (Dejan Ivanić) je sve bio osim prodavač svinja! Moglo bi se reći da je glumac, iako dosta iskusan, polagao više računa na kako izvodi nešto nego li što izvodi. Danzen kojeg smo viđeli nije bio prodavač svinja, iako je to toliko bilo važno da je naloženo da živa prasad budu na sceni! Prevelika potreba za teatralnošću je iskrivila je njegov lik. Ovome u prilog je došlo neodgovarajuće odijelo koje je Danzen tokom cijelog igrokaza nosio.

Mato Kankaraš

Kratki URL: http://zrcalo.me/?p=5142

Objavio dana Sep 16 2016. u kategoriji Pozorišna kritika. Možete pratiti sve u vezi ovog teksta putem RSS 2.0. Ako želite, prokomentarišite ovaj tekst

Ostavi svoj komentar

Photo Gallery

Log in | Administrator SPETROV