Predstava Univerziteta u državi Gora Crna

16nqyb1-680x360Nakon više napravljenih predstava koje su ostvarile državna priznanja, samozvana profesorica je odlučila da priredi posebno iznenađenje. Njen potonji izgrokaz je došao iznebuha, a zbog scenarija a zbog izvedbe. Osobitu pažnju izvazvala je glumačka trupa. Naime, ona sama joj i pripada a tumači ulogu nekvalifikovane rektorice Univerziteta Crne Gore. Donekle zastarjela predstava oživljava se, iz dana u dan, pošto se uvijek nađe ko da ju osvježi. Zbilja, posljednji igrokaz rediteljice Vojvodić zaslužuje dvostruke pohvale: koliko zbog modernih tokova flosofije koje pothranjuje (prije svega apsurdizam) toliko i zbog sijaset zapleta koji konstatno, naprasno, i niokle nastaju.

Posljednja vijest koja je studente UCG zatekla bila je ona po kojoj je naš Univerzitet do te mjere uznapredovao, da to niko primijetio nije. Po zvaničnim, kojim barata rektorat, UCG je uznapredovao na skorašnjoj listi sistema međunarodnog ocjejivanja univerziteta  “Webometrics”, za koju je nadležan  „Cybermetrics Lab“, istraživačka grupa Španskog nacionalnog istraživačkog savjeta (CSIC). Kako se može viđeti, dati sajt nema opciju, za pojedine univerzitete a među njima i za UCG, dugoročnog izvještaja o kotiranosti univerziteta na ovoj listi. Dakle, onaj kojemu je servirana ova vijest a koji nije duže pratio listu ne može imati pravi uvid u rangiranje univerziteta za određeni period. Okle ovaj podatak i kome? O kakvoj se malverzaciji radi? Niđe se, nako na sajtu UCG, ne može pronaći podatak o rapidnom razvoju našeg univerziteta! Nijedan mediji u državi to nije ispratio, nijedna akademija nauka i umjetnosti, no nam je ovo tako prosto servirano te im mi ovo moramo uzeti na vjeru.

Ne, ne vjerujem u ovaj podatak, koji sam krišom uočio, pošto eto studiram na istom univerzitetu i to baš kao brucoš u godini njegovog “vrtoglavog uspona”. Kvalitet nastave je isti, nastavni kadar je nepromijenjen, program je nepromijenjen, i nijedan novi smjer otvoren nije već je samo jedan dupliran. Štaviše, koliko mene śećanje služi, na ovoj listi nijesmo od prošle godine padali ispod 2500-tog mjesta.

Dakle, da se priśetimo, šta se zbilo prošle godine na našemu univerzitetu? Smijenjeno je rukovodstvo Ekonomskog fakulteta, omalovažen je Filozofski fakultet u Nikšiću, nastavljena je hiperprodukcija određenih kadrova, napravljen je Sportski kulturni studentski centar, dupliran je program koji je predviđen za izučavanje crnogorkog jezika, proglašen je Filološki fakultet koji zasad predstavlja samo formalno fakultet, avugustovski rok je izmijenjen iako je način bodovanja završnih ispita u potpunoj nesaglasnosti sa ovom odlukom. Što bi narod rekao: ista meta isto odstojanje, a napredak se može kvalifikovati kao uspješna izgradnja Potemkinovog sela.

Najgore od svega je što se još uvijek student u Crnoj Gori ne ośeća kao student, nema slobodu, ne pita se ni za šta; ćuti i dreždi da završi studije. Ono na šta valja obratiti pažnju po ovom pitanju su studenti kojima se glasa ne čuje i studenti koji kolo vode. Ko kolo vodi od studenata i ko su predstavnici? Po zdravoj logici, taj bi posao neplaćeno obavljali neki od najboljih studenata koji se izdvajaju po harizmatičnosti i odlučnosti. Umjesto toga, kod nas kolo vode nečemurni studenti-pioniri cjeloživotnog studiranja; ako neko ne vjeruje pređe rečenoj tvrdnji, sam može provjeriti kako se gruba većina istih tih studenata kotira na sopstvenim završnim ispitima i kolokvijuma. Takođe, oni za svoja “zalaganja za studente” dobijaju redovnu platu, dok se to zalaganje “u vrh glave” svede na izmaljanje profesora da odloži završni ispit, što se moglo obaviti i bez ikakvog njihovog udjela.

Izbor studenata predstavnika takođe predstavlja nešto bespravno, taman kao i njihovo djelovanje. Naime, studenti predstavnici se biraju svake dvije godine tako što se za to mjesto prijavi nekoliko kandidata od kojih, po pravilu, najizdržljiviji “pregalac”  koji sakupi najviše potpisa dobije željenu funkciju. Dobijanje potpisa se uglavnom svodi na salijetanje brucoša, koji jedva da poznaju ikoga sa Univerziteta te i ne znaju šta potpisuju. Niti se zna za koga se glasa niti se zna ko bira i kako to hoda. Konačno, kad kandidat zaśede đe mu je naum bio, može da ogrezne u plaćeno besposličenje.

S druge strane, na pojedinim fakultetima, kako iz pouzdanih izvora saznajem, bahatost ponekih profesora i  pečobrazno nedolaženje na predavanja prevršuje svaku mjeru. Ne treba imenovati profesore, ali stoji da ova pojava uzima maha u kulturnom središtu Crne Gore, prijestonici Cetinje, koja podosta trpi od savremene crnogorske politike. Naravno, ima i onih profesora kojima je razmetljivost, podrugljivost i samovolja karakterna osobina zbog kojih ispaštaju i najbolji studenti fakulteta. A šta je s tim profesorima? Oni nastavljaju svoju bezobziru politiku koja jedino njima ne pravi problem, a studentsko “rješenje” tog problema se pretežno ograniči na ogovaranje profesora i srdžbu prema njemu. Izlišno je reći koliko studente-predstavnike briga za ovu smetnju.

Zadivljujuće koliko se ne možemo osloboditi nekih kidoljaka i okrajaka crnogorskog komunizma, koji je zarad održivosti sopstvenog plana pravio podmladak u liku poltrona. Mahom su se mladi “komunisti”, koji veze sa konceptom toga društveno-političkog pravca nijesu imali, zagrijavali za buduće partijske funkcije upravo na mjestima studenata predstavnika, za šta imamo slavnih primjera. Ova nesrećna tradicija je nastavljena i, po svemu sideći, ne jenjava.

Najžalosnije od svega je ćutnja studenta koji ima šta da reče. Ova ćutnja prati isuviše dugo najvišu školsku instituciju u Crnoj Gori.

Mato Kankaraš

Kratki URL: http://zrcalo.me/?p=4658

Objavio dana Feb 28 2016. u kategoriji Reagovanja, Stav. Možete pratiti sve u vezi ovog teksta putem RSS 2.0. Ako želite, prokomentarišite ovaj tekst

Ostavi svoj komentar

Photo Gallery

Log in | Administrator SPETROV