Ključ je u dobrim profesorima

Povodom premijere kompozicije za solo violinu ,,Semper iuvenis” autorke Slobodanke Bobane Dabović na Svečanoj akademiji KIC-a Budo Tomović i prošlonedjeljne premijere filma ,,Ruske kape” za koji je muziku pisala pomenuta autorka, redakcija Zrcala je obavila razgovor sa mladom kompozitorkom, velikom nadom crnogorske muzičke scene.

Boki

Kada te je zainteresovalo komponovanje?

Interesovanje za kompoziciju počelo je u školi za muziku i balet ”Vasa Pavić”, gdje sam završila nižu i srednju muzičku školu – instrumentalni smjer: klavir, u klasama profesora Miladina Peruničića i profesorke Anke Asanović. Znanje koje sam stekla, pohađajući klavirski odsjek, stvorilo je snažnu osnovu za moje dalje muzičko obrazovanje. Klavir razvija sluh, a samim tim i  osjećaj za muzičke komponente što podrazumijeva harmoniju, melodiju, ritam. To je, po mom mišljenju, instrument koji dominira u muzičkom stvaralaštvu. Mnogo puta  se dogodilo, da na javnim časovima klavirskog izvođenja,  krenem da improvizujem zadatu kompoziciju. Sjećam se da mi je profesorica Anka Asanović jednom rekla: ,,Bobana, ti komponuješ li komponuješ”. Taj momenat je bio presudan, shvatila sam da ću krenuti tim putem.

Da li je srednja muzička škola koju si pohađala doprinijela tvom razvoju kao kompozitorke?

Imala sam veliku sreću da su dar za komponovanje prepoznali moji cijenjeni profesori i polagano me počeli usmjeravati u tom pravcu. Danas sam im na tome neizmjerno zahvalna. Moram istaći njihova imena: direktor škole Ilija Dapčević, profesorka i kompozitorka Olivera Dakić, profesorke solfeđa Milica Milović, Ksenija Martinović i drugi. Njihova nesebičnost, otvorenost i podrška učvrstili su moje samopouzdanje i namjeru da pokušam razviti svoj talenat. Već tada sam počela da komponujem vrlo skromne radove, koji su kasnije omogućili da konkurišem za upis na Muzičku akademiju umetnosti u Novom Sadu – smjer kompozicija.

BobanaKada si konačno odlučila da se posvetiš komponovanju?

Odlučila sam da se posvetim komponavanju nakon položenog prijemnog ispita na Muzičkoj akademiji u Novom Sadu. Prijemni ispit je bio težak i presudan kada je u pitanju bilo moje dalje školovanje. Bez Muzičke akademije moj talenat za komponovanje ostao bi pasivan, sa skromnim tehničkim znanjima. Imala sam divnog mentora, profesora Zorana Mulića, koji je znao da razvije moj talenat, da me usmjeri i uputi u tehnike komponovanja i prije svega nauči da kroz muzičko stvaralaštvo iskažem svoje emocije. Možda sam imala sreću, da sam bila jedini student smjera Kompozicija na prvoj godini Akademije, tako da sam uživala privilegiju da imam veliku posvećenost profesora, ali isto tako i veliku obavezu da odgovorim svim zahtjevima i programu studiranja.

Koje iskustvo sa studija bi izdvojila kao najznačajnije?

Moje najveće iskustvo su koncerti koje Akademija organizuje svake godine. Na tim koncertima je zastupljen timski rad studenata sa svih muzičkih smjerova (kompozitori, instrumentalci, teoretičari itd.). Podrška kolega studenata, želja da koncert uspije i timski rad oslobađaju studenta treme.Tada se osjećate hrabri i sigurni da ono što radite ima određeni kvalitet. To što nikada neću zaboraviti je moj prvi nastup, kada sam izvodila svoju klavirsku kompoziciju i doživjela prvi aplauz. Taj osjećaj se ne može opisati riječima. Drugo nezaboravno iskustvo je odbrana master rada, kada su mi rekli da sam prva dobila zvanje: master kompozitor u istoriji Akademije umetnosti u Novom Sadu. Tada sam nesvjesno uporedila moje prvo izvođenje kompozicije sa odbranom mastera i nakon pet godina postala svjesna vremena iza sebe. Novosadsko okruženje učinilo je moj život duhovno bogatijim, a Akademija je dala obrazovanje o kojem sam sanjala. Da ponovo upisujem studije, uradila bih isto, to bi bila Muzička akademija u Novom Sadu.

Kratki URL: http://zrcalo.me/?p=4548

Objavio dana Dec 18 2015. u kategoriji Novinarstvo, Razgovor. Možete pratiti sve u vezi ovog teksta putem RSS 2.0. Ako želite, prokomentarišite ovaj tekst

Ostavi svoj komentar

Photo Gallery

Log in | Administrator SPETROV