Moderni sevdah – stanje duše bez roka trajanja

Poznati srpski pesnik Jovan Dučić u osvrtu na lik i delo Borisava Stankovića pronalazi osećanje dubokih čežnji, koje su turskom rečju prozvali „sevdahom“ i osećanje one životne tegobe koje zovu „dertom“. Dučić u Stankovićevim delima vidi jednu „sevdalinku“, on opaža istočnjaštvo kojima veže jug Srbije sa Bosnom, koje stavlja u iste moralne sredine, moralni tip i kaže da Mostar i Vranje imaju mnogo više zajedničkog nego ti sami gradovi sa svojim obližnjim mestima. Mnogo godina nakon ovog pisanija u Vranju u kafanama možete čuti neizostavnu „Čudna jada od Mostara grada“, kao što i u Mostaru možete čuti „Vranjanku“.

Na tragu Himze Polovine, Nedžada Salkovića, Zaima Imamovića, Safeta Isovića, Mehe Puzića, Nade Mamule,Hanke Paldum i Silvane Armenulić, Ekrema Pilića, Bebe Selimović… koji su pre mnogo godina dali jednu novu notu tadašnjem sevdahu, danas imamo nove, mlade, kreativne ljude koji zadržavaju melodiju i tekst, a sve ostalo menjaju u skladu sa duhom vremena u kojem žive i svojim ličnim osećajem za sevdah.

“Tradicionalna muzika Bosne i Hercegovine se deli na gradsku i seosku, pri čemu je gradska muzika poznatija pod nazivom sevdalinka. Sam naziv sevdalinka potiče od arapske reči „sawda“ što znači „crna žuč“, a u turskom jeziku ovaj pojam se veže za melanholično raspoloženje, da bi na koncu u bosanskom jeziku pojam „sevdah“ dobio značenje čežnje, ljubavnog žara, ljubavnih jada.”

“To ti je kad patiš za njom a dobro ti u toj patnji” – Frenkie

Damir Imamović

Damir Imamović rođen je 1978. godine u Sarajevu. Iako se za muziku interesuje od detinjstva, potpuno joj se posvećuje tek nakon studija filozofije 2004. godine zajedno sa Farahom Tahirbegovićem radi na monografiji pesama svoga dede i jednog od najuticajnijih pevača u istoriji sevdaha – Zaima Imamovića.

Sevdah Damira Imamovića zasniva se na strastvenim istraživanjima tradicionalne muzike BiH. Susrećući se s majstorima sevdaha, muzičarima, pevačima i autorima ove umetničke forme, Imamović neprestano proširuje svoj repertoar i svojim interpretacijama stvara jedan poseban stil savremenog sevdaha.

Govoreći o predrasudama koje su vezane za sevdah Damir Imamović ističe:

“Zabluda je da sevdah pripada odredjenoj religijskoj grupi kao i da sevdah slavi patrijahalno i konzervativno društvo. To je jedna poštapalica koja nema nikakve osnove u realnosti. Sevdah malo šta slavi, i ako na neku stranu staje, staje na stranu obespravljenih, poniženih, i uvredjenih, staje na stranu momaka i cura koje odbijaju prisilne udaje i brakove radi novca, ugleda, staje na stranu ljudi koji najposrednije izražavaju svoju emociju.“

“Sevdah je, onako kako je to Dawkins formulirao, mem!“ (eng. -meme- – obrazac koji se imitira, koji opstaje prenoseci se imitacijom, često na štetu drugih obrazaca)

Božo Vrećo & Halka

bozo vrecoBožo Vrećo je rodjen 1983. godine u Foči. Poslednjih godina skrenuo je pažnju na sebe pre svega po prelepoj boji glasa, emociji i stilu kojima iznosi sevdalinke. Kada nastupa solo izvodi akapelu sevdah, odnosno sevdah bez muzike. Od 2013. godine član je sastava Halka, koji iza sebe ima dva albuma. Božo je poslednjih dana u žiži interesovanja srpskih medija zbog angažovanja na predstavi Kokana Mladenovića “Koštana” u kojoj bi trebalo da igra glavni lik Koštane.

Biti svoj, bez kalupa, bez stega, slobodan, jedinstven je ono što nam Božo poručuje:

“ Sevdah je nešto najskrivenije, najintimnije, najtužnije u nama, jer tuga nas spaja mnogo više nego ljubav! “

Divanhana

Divanhana izvodi tradicionalnu muziku u novim aranžmanima koji su nastali kao rezultat fuzije jazz, pop i klasične muzike 20. stoleća. Namera benda je negovanje i prezentovanje ne samo urbane tradicionalne muzike Bosne i Hercegovine, već i tradicionalne muzike zemalja Balkana, sa posebnim osvrtom na sevdalinku.

Leila Ćatić, glas Divanhane:
“Mislim da je za sevdah najbitniji odgoj i ono što nosite iz kuće – taj način života.”

MOSTAR SEVDAH REUNION

Mostar Sevdah Reunion je muzička grupa iz Mostara, čiji se muzički stil gotovo u celosti sastoji od sevdaha, sevdalinki i romske muzike u modernim aranžmanima.

Na pitanje kako naći meru izmedju novog i tradicionalnog sevdaha, Mostarci kažu :
“Ukoliko se slušaju naše obrade sevdaha, sasvim je jasno da smo mi odrasli na drugim muzičkim standardima – rock’n’roll, blues, jazz… Dakle, upliv tih elemenata je bio, zbog samih nas, sasvim prirodan. Normalno, struktura sevdalnike – pjevanje i harmonija – nije se smijela dirati. “

“Riječ sevdah – a to je stanje duha ili duše u koji upadate kad slušate neke pjesme – u ovom slučaju sevdalinke” – Dragi Šestić

Marija Sestic & DrAmmarProject
Marija Šestić rodjena je 1987. godine u Banja Luci. Pevačica je zabavne muzike i pijanista. Sa pesmom “Rijeka bez imena” predstavljala je Bosnu i Hercegovinu na Pesmi Evrovizije 2007. u Helsinkiju. Izdvajamo njenu kreativnu saradnju sa DrAmmar Projectom.

Sevdah se menjao i menjaće se tokom godina. Kako je pre šezdesetak godina primao orkestre, harmoniku, klarinet, tako i danas prima jazz, bluzz, elektronsku muziku…

Za kraj ovog pregleda nove sevdah scene, “Istinski revolucionar žanra sevdalinke!” – kako ga je nazvao sevdalinkas.com, Damir Imamović zaključuje:

“A problem sa umetnošću je što ne trpi granice isključivanja, što odumire kada joj je dosadno, kad se ne dovodi u pitanje.”

Vladislav Stojičić

Kratki URL: https://zrcalo.me/?p=4224

Objavio dana kol 28 2015. u kategoriji Alternativa. Možete pratiti sve u vezi ovog teksta putem RSS 2.0. Ako želite, prokomentarišite ovaj tekst

Ostavi svoj komentar

Prijava | Administrator MATOKAN