Nenagrađeni uspjesi

b_350_237_16777215_00_images_kultura_2015-07_kotorski_festival_vjecita_slikaNeobično je kako su neke dobre predstave ostale nenagrađene na ovogodišnjem Kotorskom festivalu pozorišta za djecu iako su bila čak tri žirija: Dječji žiri , Žiri grada i ASSITEJ Crna Gora. Svi su bili gluvi za predstave poput ,,Kako rastu veliki ljudi: Njegoš za djecu” i ,,Priča o konju”. Četvri, nezvanični, žiri je zanemario predstavu ,,Karmen”, koja je bila možda i najbolja predstava cijelog festivala.

Obje predstave Gradskog pozorista iz Podgorice (,,Mačor u čizmama i ,,Čarobnjak iz Oza) su dobila prve nagrade – jednu od Dječjeg žirija drugu od Žirija grada. Iako su to bile dobro izvedene predstave koje su poštovale kazane bajke – ništa novo nije rečeno. Ali, to su bile samo lijepo predstavljene dječje bajke – koje su uz to i vrlo poznate. Ovakvih predstava treba uvijek da bude ali se ne mogu po sadržini porediti sa nekim sa ovog Festivala, po prenešenoj poruci. Predstava za đecu uobličava karakter nadolazećih pokoljenja i zbog toga treba da prenese žive poruke. Mačor i Čarobnjak nijesu dovoljno toga pokazali.

,,Kako rastu veliki ljudi: Njegoš za đecu” je inovativan pokušaj koji ima za cilj približavanje jednog velikana đeci. Na vrlo duhovit način prikazano je odrastanje Njegoševo, što đeci brzo prijene za dušu, a to je najvaznije. Stvaralac je sam po sebi dijete i zbog toga se đeca moraju suočiti sa njegovim likom još od malena. Možda je bolje reći da suština đeteta vapi za tim. Ovakve predstava ište naše podneblje. Nije lako velike misli đeci iznositi ali je ovđe to u potpunosti uspjelo. Gluma je nevjerovatna. Glumci Mišo Obradović i Slaviša Grubiša su prosto pođetinjili a to je baš ono za čim vapi scena kad biva igrana dječija predstava. Čak su i stupili u kontakt sa publikom! Napravili su vrlo prirodnu igru. Nagrada za najbolju predstavu trebalo je ovoj dvojici da pripadne. Postoje samo dvije zamjerke koje se mogu naći. Prva je muzički vremeplov. Predstava počinje tako što se vraćamo u prošlost uz pomoć muzičkog vremeplova koji pušta sve starije i starije  pjesme i kompozicije i tako sve do 1813. Ideja je kreativna ali je napravljen veći propust u njenom sprovođenju u djelo. Potonja pjesma kad su se vraćali u prošlost bila je Carmina Burana, koja je djelo iz 20. stoljeća, tačnije 1936. godine. Ovaj propust moraju hitno otkloniti. Druga zamjerka je govor. Malo je smiješno viđeti malog Njegoša koji veli: Gdje to mogu da pronađem? Sa “pravilnim naglaskom”, idući zvaničnim standardima i nekorišćenje glasa ś ama baš niđe. Znamo kako se govori u podneblju u kojem je Njegoš odrastao i to treba da se poštuje. Lična je stvar upotrebljavanje jotovanih oblika, ali ovđe nije trebalo da se oni izbjegavaju.  Liše ovog – predstava je izvanredna bila. Nažalost, nikakva nagrada joj nije dodijeljena.

Subotička predstava ,,Priča o jednom konju” je vrlo prijazna. Za posebnu pohvalu je što je uzeta manje poznata bajka. Mora se reći da nije dovoljno sprovedena u djelo, nije se otjelotvorila na pozornici ali se mora reći šta je u njoj zbilja valjalo. Poruka predstave je zasjenila njenu izvedbu. Ovđe je bilo govoreno o jednom vrlo aktuelnom problemu: sujeti. Danas je ona u porastu a ljudi toga nijesu svjesni. Nije mala hrabrosti otvarati ovako škakljivo pitanje đeci. Reditelj je imao za cilj da objasni pojmove “Moje”, “Tvoje”, “Naše”, “Vaše” a prije svega “Moje”. Đetetu je ovo jedno od najvećih nedoumica u izrastanju, koja, u slučaju da biva pogrešno riješena, stvara krupne društvene probleme. Lijepo je da se o ovome misli.

,,Karmen”, ruskog lutkarskog pozorišta Teremok,  zanemarena je od strane nezvaničnog žirija. Nečuveno je da do te mjere dobra predstava bude nedovoljno pośećena! Ovako lutkarsko pozorište odavno nije dolazilo u Crnu Goru. Ipak, mora se reći da početak predstave nije bio previše impozantan. Kada su se lutke uključile – slika se radikalno promijenila. Za posebnu je pohvalu korišćenje simbola tokom predstave.  Nevjerovatno lutkarsko predstavljanje Karmen je u potpunosti uspjelo. Ali najbolje od svega je što su đeca mogla slušat’ samu muziku iz istoimene opere.

Predstava koja je najvise razočarala publiku bila je ,,Ivica i Marica”. Do te mjere je reditelj imao želju da osavremeni ovu bajku da ju je potpuno obezličio i izvitoperio. Toliko đece je izašlo uplakano tokom igranja ove predstave da se mora postaviti pitanje: za šta je ASSITEJ Crne Gore nagradio ovu predstavu? Za idiotsku dreku Ivice i Marice koja ja opuvala preko dvjesta gledalaca sa Ljetnje pozornice? Za izobličenje bajke? Pohvalno je pronaći sadržaj bajke u savremenom svijetu, ali  do toga se ne stiže preko obezličenja iste. Svaka bajka ima svoju psihologiju i svoj lik. Ne treba je tu remetiti. Ovđe se bajka svela na dreku, psovčice, korišćenje fraza youtubera- gamera, raspravu “da li je koka-kola štetna” i slične gluposti. Većina đece koju smo pitali je odbojno odreagovala, iako je bilo i onih kojima se i sviđela predstava.

Ipak, nečuveno je dati ikakvu nagradu dječjoj predstavi koja makar i jedno dijete do suza dovede.

 

Mato Kankaraš

Kratki URL: http://zrcalo.me/?p=3716

Objavio dana Jul 15 2015. u kategoriji Komentar, Pozorišna kritika. Možete pratiti sve u vezi ovog teksta putem RSS 2.0. Ako želite, prokomentarišite ovaj tekst

Ostavi svoj komentar

Photo Gallery

Log in | Administrator SPETROV