Harfa u romantizmu
Franz Liszt
,,Nikada prije nijesam imao tako nestrpljivog, talentovanog ili marljivog studenta… Nakon samo godinu dana, rada sa njim, mogao sam mu dozvoliti da nastupa javno.Međutim, on je izazvao takav zanos publike u Beču kakav je samo nekoliko umjetnika moglo postići.”
Carl Czerny
Franz Liszt spada u red najvećih umjetnika romantizma. Njegova djelatnost se odvijala na nekoliko područja: bio je pijanista, kompozitor, dirigent, pedagog, muzički kritičar. Na svim pomenutim područjima ostvario je izuzetan doprinos. Kao pijanista stekao je slavu. Prilikom takmičenja 1837., u Parizu, na kojem mu je konkurent bio Sigismund Thalberg, izrečeno je duhovito mišjenje: ,,Thalberg je prvi pijanista svijeta, ali Liszt je jedini” (Andreis, Histroija muzike). Kao kompozitor Liszt je izuzetno obogatio klavirsku i orkestarsku literatru. Izvršio je značajnu reformu i u crkvenoj muzici. Programska muzika, koja je, do doba romantizma, bila na nivou tonskog slikanja, postaje zasebna muzičko-estetska disciplina. Na polju pedagoškog rada stvorio je zasebnu školu. Organizovanjem muzičkih festivala Liszt je utemeljio novonjemačku školu. Kroz dirigentsku djelatnost stvorio je povoljan ambijent za razvijanje programske muzike.
Franz Liszt je rođen je.1811. u Raidingu, Austija. Njegov otac je bio nadzornik imanja koje je pripadalo knezu Esterhazyju. Nekolicina aristokratskih porodica, zadivljena brzim napretkom, mladog Lisztu finansijski mu pomaže, u daljem školovanju. Zato on odlazi u Beč. Czerny ga podučava kao pijanistu a kompoziciju uči kod Salierija. Ohrabren velikim uspjesima pred bečkom publikom Liszt želi nastaviti studije u Parizu. Međutim, nije mu dozvoljeno da tamo studira jer nije Francuz.
Dvije žene su, u Lisztovom životu, odigrale ključnu ulogu. Prva je grofica d’Agoult (koja je pisala pod pseudonimom Daniel Stern) ga je inspirisala da se iskaže kao virtuoz i ostvari zavidne uspjehe (1839. – 1847.). U tom periodu komponuje Mađarske rapsodije, Godine hodočašća: Italija. Uz to piše brojne obrade, parafraze, varijacije.
Velika slava, kao pijaniste, u Lisztu budi unutrašnji sukob. Reproduktivni umjetnik se bori protiv produktivnog. Razrješenje donosi ljubav sa Karolinom Wittgenstein. Ona ga podstiče da se bavi komponovanjem i Liszt odlučuje da napusti pijanističku karijeru. Tokom svog boravka u Vajmaru (1848.-1861.) nastaju Granska misa, niz simfonijskih poema, klavirski koncerti, Sonata u h-molu.
Liszt podržava Wagnera i diriguje njegovim operama. Zahvaljujući autoritetu koji je uživao, Liszt uspijeva da otvori vidike Evropi za nove poruke koje su nosile Wagnerove opere i time ublažava kritizerstvo. Zavidljivost odnosno malograđanština je klevetala Liszta. Tokom izvedbe opere ”Bagdadski brijač” njegovog učenika Corneliusa, neznaveni zavidljivci su izviždali Liszta kao dirigenta i učinili da on da otkaz. Prijateljstvo između njega i Wagnera se nastavilo do Lisztove smrti 31.7.1886. u Bajrojtu.
Lisztova umjetnička zaostavština je prebogata. Njegov najveći doprinos se ogleda u pijanističkoj i orkestarskoj muzici. Klavirska djela se mogu podijeliti u dvije skupine. U prvu spadaju transkripcije tuđih djela, parafraze, varijacije i fantazije na teme drugih kompozitora. Istaknuto mjesto pripada ciklusu od 19 mađarskih rapsodija. Liszt je u njima obradio nacionalne teme Mađara i mađarskih Roma. Drugu skupinu čine originalna djela. Među njima se nalaze i kompozicije prepune bravuroznih prelaza, pasaža. Tim mladalačkim djelima nedostaje snaga muzičke ideje, kakvu je Liszt ispoljio u svojim kasnijim kompozicijima. Dakle, kada izuzmemo pomenuta djela iz mladosti, ostaju izuzetne romantične sonate, balade, koncertne etide.
Années de Pèlerinage, Deuxième année: Italie
Raphael, Sposalizio
Godine hodočašća predstavljaju sintezu Lisztove umjetnosti: njegovog pijanističkog umijeća i kompozitorske tehnike (dobar dio muzičkog materijala potiče iz njegovog ciklusa Album d’un voyageur). Inspirisan Goetheovom novelom Wilhelm Meisters Wanderjahre (Godine lutanja Vilhema Majstera), poezijom Byrona, Liszt je proveo svoje godine hodočašća da bi ,,pretvorio umjetnost u život… Da bi osjetio iskustvo ovih književnih likova (misli se na Goetheovog Wilhelma Meistera i Sénancourovog Obermanna, prim.prev.), da bi ih unio u sopstveni život i onda ih vratio ponovo u umjetnost u formi muzičkih kompozicija.” (Kirby, ”Liszt’s Pilgrimage”). Druga godina hodočašća je inspirisana ostvarenjima renesansnih umjetnika kao što su Petrarca, Alighieri, Raffaello, Michelangelo. Ona se sastoji od osam numera (1. Sposalizio, 2. Il penseroso, 3. Canzonetta del Salvator Rosa, 4. Sonetto 47 del Petrarca, 5. Sonetto104 del Petrarca, 6. Sonetto123 del Petrarca, 7. Après une lecture du Dante: Fantasia quasi Sonata) uz dodatak ,,Venezia e Napoli” (1. Gondoliera, 2. Canzonetta, 3. Tarantella). Liszt je prilikom komponovanja primijenio kompozitorske tehnike tipične za francusku i italijansku operu. Dakle, obično je primarna jedna melodija uz koju slijedi pratnja koja sadrži virtuozne elemente poput arpeggia, skala i tipičnih Lisztovskih oktava. Komadi ne posjeduju tradicionalnu formalnu šemu ABA pjesme, već su pisani slobodnijim stilom. Dante sonata jedina posjeduje sonatnu formu.
Lisztova muzika nas vodi na put kroz italijansku duhovnu baštinu tvoreći sintezu muzike, sllikarstva, vajarstva, pjesništva. Jedan od najljepših primjera njegovog sinkretizma se da uočiti već u prvom komadu, Sposalizio. Backus primijećuje da su ,,dva plana Raffaellovog platna ujedinjena kroz konvergentne linije perspektive na isti način kao što su dva zvučna plana Lisztove kompozicije ujedinjena u uspješnoj sintezi.” (Joan Backus, “Liszt’s ‘Sposalizio’: A Study in Musical Perspective,” 19th Century Music 12/2 (October 1988).
Kratki URL: https://zrcalo.me/?p=3242
Objavio Urednik
dana lip 1 2015. u kategoriji Esej, Književnost.
Možete pratiti sve u vezi ovog teksta putem RSS 2.0.
Ako želite, prokomentarišite ovaj tekst