Zapisi iz podzemlja

VIII

— Ha-ha-ha! Pa želje, ako hoćete, u suštini i nema! — prekidate me vi s grohotom. — Nauka je već i dosad tako razanatomisala čovjeka da nam je sasvim poznato da želja i takozvana slobodna volja nisu ništa drugo do…

— Čekajte, gospodo, i ja sam htio tako da počnem. Priznajem, čak sam se uplašio. Tek što sam htio da viknem da želja đavo bi znao od čega zavisi, i da za to, možda, treba zahvaliti bogu, ali sam se śetio nauke, i prekinuo. A i vi tada počeste da govorite! Jer, ako nekada stvarno pronađu formulu svih naših želja i kaprisa, to jest, od čega oni zavise, po kakvim zakonima nastaju, kako se šire, čemu streme u tom i tom slučaju, i tako dalje — to jest ako pronađu pravu matematkčku formulu — čovjek će onda možda odmah prestati da želi, sigurno će prestati. Jer, kakvo mi je to zadovoljstvo željeti propisano po tablici? I ne samo to, odmah će se čovjek pretvoriti u čep na orguljama, ili tome slično, jer, šta je čovjek bez želja, bez volje i bez namjera, nego čep na orguljama? Kako vi mislite? Da izračunamo vjerovatnoću — može li se to desiti ili ne?

— Hm… — kažete vi najzad — naše želje su većinom pogrešne zbog pogrešnog shvatanja naših koristi. Zato i želimo ponekad najčistiju besmislicu, što u njoj, zbog svoje gluposti, vidimo najlakši put za postizanje izvjesne, ranije zamišljene koristi. A kad sve to bude ovđe protumačeno i izračunato na hartiji (što je sasvim moguće, zato što bi bilo odvratno i besmisleno unaprijed vjerovati da čovjek nikad neće shvatiti neke prirodne zakone), onda, naravno, neće biti takozvanih želja. Jer, ako se želja nekada potpuno podudari s razumom, onda nećemo željeti, već razmišljati, upravo zato što se ne može, na primjer, pri zdravom razumu željeti besmislica, i na taj način svjesno ići protiv razuma i željeti sebi šteta… A pošto sve želje i svako razmišljanje stvarno mogu biti proračunati, zato što će nekad ipak objasniti zakone naše takozvane slobodne volje, znači da se bez šale može napraviti nešto kao tablice, tako da ćemo zaista željeti po tablici.

Jer, ako meni, na primjer, nekad proračunaju i dokažu da sam nekome pokazao šipak zato što sam ga morao pokazati i da sam baš taj i taj prst morao pri tome upotrijebiti — šta će onda u meni ostati slobodno, pogotovu ako sam naučnik i ako sam svršio neki fakultet? Ja tada mogu cio svoj život planirati za trideset godina unaprijed. Jednom riječju, ako se to i ostvari, onda nećemo više imati šta da radimo, samo ćemo morati da shvatamo i primamo. Uopšte uzev, moraćemo neumorno da ponavljamo da nas u tom i tom trenutku, u takvim i takvim prilikama, priroda apsolutno ni za šta ne pita; da je moramo primiti onakvu kakva je, a ne onakvu kakvu je zamišljamo, a ako mi doista težimo tablici i kalendaru, pa… pa čak… i retorti, onda šta da se radi, treba primiti i retortu! Inače će se ona i bez nas nametnuti…

Da, gospodo, ali u tome i jesu za mene čvor i zagonetka! Gospodo, izvinite što sam udario u filozofiranje; nije šala četrdeset godina podzemlja! Dozvolite mi da malo profantaziram! Vidite, gospodo, razum je dobra stvar, to je van svake sumnje, ali razum je ipak samo razum i zadovoljava samo razumske čovjekove sposobnosti, — želja je izraz cijelog života, to jest cijelog čovjekovog života, zajedno sa razumom i sa svim ostalim burgijama. Iako naš život u svojim manifestacijama često ispada sitničav, ipak je život, a ne golo izvlačenje kvadratnog korena.

Jer ja, na primjer, sasvim prirodno hoću da živim tako kako bih zadovoljio sve svoje snage za život, a ne samo razum, to jest neki dvadeseti dio mojih životnih sposobnosti. Šta zna razum? Razum zna samo ono što je uspio da sazna (izvjesne stvari, možda, neće nikad doznati; ovo, doduše, nije utjeha, ali zašto da se ipak to ne kaže?), a ljudska priroda živi i radi kompleksno, svim svjesnim i nesvjesnim što u njoj postoji, pa i kada laže, ipak živi. Naslućujem, gospodo, da me gledate sa žaljenjem i ponavljate mi da prosvijećen i obrazovan čovjek jednom riječju, takav kakav će biti budući čovjek — ne može svesno poželjeti nešto nekorisno po sebe, i da je to matematički jasno. Ja se potpuno slažem, to je doista matematika.

Ali vam ponavljam po stoti put da u jednom slučaju, samo u jednom, čovjek može svjesno i hotimično da poželi nešto štetno i glupo, čak i najgluplje, i to u ovom: da bi imao pravo da poželi čak i najgluplje i da ne bi bio obavezan da želi samo pametno. Jer, gospodo, možda je baš to najgluplje, taj kapris, nama ljudima korisniji od svega što postoji na zemlji, a naročito u izvjesnim slučajevima. A ponaosob može da nam bude korisniji od svih koristi čak i u takvom slučaju kad nam otvoreno nanosi štetu i protivrječi našim zdravim i najrazumnijim shvatanjima o koristi — jer nam u svakom slučaju čuva najglavnije i najdragocjenije, to jest našu ličnost i individualnost. Poneki, eto, tvrde da je to čovjeku zaista najdragocjenije; želja, naravno, može ako hoće i da se složi s razumom; i ako se to ne zloupotrebljava, već koristi umjereno, to je i korisno, a ponekad čak i pohvalno. Ali želja se vrlo često, čak većinom, uporno i dijametralno razmimoilazi s razumom i… i… i znate li da je i to korisno, pa čak ponekad i vrlo pohvalno?

Recimo, gospodo, da čovjek nije glup. (I, stvarno, to se o njemu uopšte ne smije reći, samo zato što, ako je on glup — ko će onda biti pametan?) Ali, ako i nije glup, ipak je čudovišno nezahvalan! Fenomenalno nezahvalan! Ja čak mislim da je njegova najbolja definicija ova: čovjek je biće na dvije noge, i nezahvalno. Ali, to još nije sve; to još nije njegova glavna mana; glavni nedostatak je — njegova večita moralna slabost — počev od svjetskog potopa, pa do šlezvig-holštajnskog perioda ljudske istorije. Da, njegova moralna slabost, prema tome i nerazumnost, jer je odavno poznato da moralna slabost potiče od nerazumnosti. Pokušajte, bacite pogled na istoriju čovečanstva: šta ćete viđeti? Veličanstvena djela? Možda I veličanstvena, jer koliko vrijedi samo, recimo, rodoski kolos! Nije uzalud, kaže g. Anajevski, to što jedni tvrde da je to djelo ljudskih ruku, a drugi da ga je stvorila sama priroda. Možda vidite šarenilo? Bogami šarenilo: samo kad čovjek pogleda kroz sve vjekove vojničke i civilne paradne uniforme svih naroda — šta samo to znači! A đe su tek još obične uniforme — tu čovjek može šenuti! Nema istoričara koji bi mogao izaći na kraj. Ili, možda, vidite jednolikost? Pa i jednolikost: vječito se ratuje; i sad se tuku, i prije su se tukli, i docnije će se tući — priznajte i sami da je to isuviše jednolično.

Jednom riječju, o svetskoj istoriji se može reći sve što čovjeku bolesne mašte može pasti na pamet. Samo jedno se ne može reći — da je razumna. Pri prvoj riječi čovjek ima da se zagrcne. I evo šta se još svakog trenutka srijeta: u životu uvijek ima pristojnih i razumnih ljudi, mudraca i ljubitelja roda ljudskog, koji stavljaju sebi u zadatak da cijelog svog života postupaju što moralnije i razumnije, da, takoreći, svojom ličnošću zrače svojim bližnjima, samo zato da bi im dokazali kako se na svijetu zaista može živjeti moralno i razumno. A šta se dešava? Poznato je da su mnogi od tih ljubitelja, ranije ili kasnije, pred kraj žkvota izdavali svoje principe i počinili neki skandal, pokoji put čak najnepristojniji. Pitam ja vas sada: šta se može očekivati od čovjeka kao bića obdarenog tako čudnovatim osobinama? Ta pružite mu sva zemaljska blaga, usrećite ga preko glave, dajte mu da zaroni u
sreću tako da klobuci počnu iskakati na površinu sreće, kao na vodi; dajte mu takvo ekonomsko blagostanje da ništa drugo ne mora raditi sem spavati, jesti kolače i brinuti se da se ne prekine svjetska istorija — i tada će taj isti čovjek učiniti neku gadost samo zato što je nezahvalno stvorenje željno paskvila.

Staviće na kocku čak i kolače, i za inat će zaželjeti i najporazniju ludost, najštetniju glupost, samo da bi u svu tu pozitivnu razumnost unio i svoj kobni fantastični element. I upravo svoje fantastične snove, i svoju banalnu glupost zadržaće za sebe, samo da bi samom sebi dokazao (kao da je to baš neophodno) da su ljudi još uvek ljudi, a ne klavirske dirke na kojima, doduše, sviraju lično zakoni prirode, ali prijete da će se toliko isvirati da čovjek mimo tablica neće više smjeti ništa ni da poželi. Ali, to još nije sve: čak i u slučaju kad bi čovjek odista bio samo klavirska dirka i kad bi mu to čak dokazali prirodnim naukama i matematički — on se ni tada ne bi opametio; naprotiv, učinio bi šta bilo, samo iz nezahvalnosti — upravo da bi bilo po njegovom. U slučaju da nema šta da uradi izmisliće rušenje i haos, izmisliće sve moguće patnje, i ipak će biti kako on hoće! Prokleće svijet, a kako samo čovjek može da kune (to je njegova privilegija, kojom se uglavnom razlikuje od drugih životinja), on će samim tim prokletstvom postići svoje, to jest stvarno će se uvjeriti da je doista čovjek, a ne klavirska dirka.

Ali, vi kažete da se i to sve može izračunati po tablicama: i haos, i mrak, i prokletstvo, — tako da će već sama mogućnost prethodnog proračuna zaustaviti sve, i razum će pobijediti — onda će čovjek, u tom slučaju, za inat poluđeti, da bi se oslobodio razuma, i opet će biti kako on hoće! Ja vjerujem u to, i garantujem za to, — jer, cijela se čovjekova misija, izgleda, stvarno i sastoji samo u tome da čovjek svakog trenutka dokazuje samom sebi da je čovjek, a ne čepić na orguljama. Dokazivao i svojim leđima i trogloditstvom — ali, dokazuje! A poslije svega ovoga, kako da ne griješimo i da se ne pohvalimo što toga još nema, i što zasad sam đavo zna od čega zavisi želja čovjekova! Vi mi dovikujete (ako me još udostojavate svoga krika?) da meni niko i ne oduzima volju, već se samo ide za tim da se lična volja po svom nahođenju podudari s mojim normalnim interesima, s prirodnim zakonima i aritmetikom.

— Eh, gospodo, kakva će nam to biti svoja volja kad doćeramo do tablica i aritmetike, kad bude gospodarilo: dva puta dva su četiri? Jer dva puta dva biće četiri i bez moje volje! Zar je to slobodna volja?

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24

Kratki URL: http://zrcalo.me/?p=2889

Objavio dana Nov 21 2014. u kategoriji Priča. Možete pratiti sve u vezi ovog teksta putem RSS 2.0. Ako želite, prokomentarišite ovaj tekst

Ostavi svoj komentar

Photo Gallery

Log in | Administrator SPETROV