TESLA

NOVINAR: U mladosti ste šćeli da stvorite Perpetuum Mobile.
TESLA: Otkada postoji nauka, a postoji otkada i ljudski rod, ništa drugo nije činila, već pravila Perpetuum Mobile. Sve što je izmišljeno i stvoreno samu su točkovi, poluge, zamajci, spojnice i ostali djelovi te mašine. Ubijeđen sam da je bila stvorena od mnogih genija i potom uništena.
NOVINAR: Ne shvatam zašto bi je uništavali ako je san cjelokupne Nauke?
TESLA: Zato što je ona savršenstvo, a u savršenstvu je uvijek kraj. Ja je stvaram čitavog života, ali se trudim da je ne napravim.
NOVINAR: Šta to znači?
TESLA:  To da je imam gotovu u glavi ali je ne ostvarijem kao druga svoja otkrića. Perpetuum Mobile je spiritualna mašina i, ako se prenese u fizičku realnost, ona prestaje da radi. Da smo u nekom svijetu izvan Zemlje, to bi bilo u redi: radila bi i bila vidljiva. A možda će to ipak biti moguće u času odlaska odavde? Priredićemo sjajnu pozorišnu predstavu, pozvati na nju elitu grada Njujorka, novinare i fotografe. Bilo bi zabavno!
NOVINAR: Gospodin Tesla je veliki ljubitelj pozorišta. On je pisac komada, reditelj i glavni glumac.
TESLA: Ne prećerujmo. Ja sam samo Mađioničar na trgu zvanom planeta Zemlja.
NOVINAR: Gospoda Edison, Markoni i još mnogi drugi bijesnili su i pravili vam grdne štete zbog toga.
TESLA: Bile su to šale koje su oni shvatili kao nešto protiv njih. Glavne predstave su one na Čikaškom sajmu i na Pariskoj izložbi. Izvodio sam smijurije sa metalnim jajetom koje se obrće na moju komandu, oglede sa plamenim mačevima, propuštanje velikih struja kroz tijelo, topljenje čelične žice sopstvenom tjelesnom strujom. Bilo je i nepredviđenih predstava, kao ona sa zemljotresom izazvanim vibracijama. Višespratnice u kvartu su se ljuljale, pogotovo zgrada policijske stanice. Sjećate li se biblijske priče o Isusu Navinu?
NOVINAR: Onome koji je, obilazeći oko Jerusalima zaposjednutog neprijateljem, trubama porušio bedeme i kule toga grada?
TESLA: On je iste vibracije pretvorio u zvuk. To je ipak ljepše… pozorište su i moje čuvene večeri; ljudi si smatrali za izuzetnu čast da budu pozvani na njih. Imali su kraljevsku trpezu i mogli da vide Teslina Čuda. Pravio sam mala sunca i držao ih u ruci, pleo vijenac vatrenih munja oko svoje glave, ili raznobojnim svjetlostima koje su isticale iz mojih prstiju ukrašavao odaju. Nikada nisam ponovio neki ogled, te je goste uvijek čekalo iznenađenje. Uživao sam da priređujem takve večeri, a uživao sam i kada su ih drugi meni priređivali. Posebno mi je draga ona u Londonu; posadili su me u Faradejevu naslonjaču i častili viskijem iz zaostavštine tog najvećeg među fizičarima.

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16

Kratki URL: http://zrcalo.me/?p=1686

Objavio dana Jul 13 2011. u kategoriji Razgovor. Možete pratiti sve u vezi ovog teksta putem RSS 2.0. Ako želite, prokomentarišite ovaj tekst

Ostavi svoj komentar

Photo Gallery

Log in | Administrator SPETROV