Antigona

KREONT: O, vi u mene nišanite svi, k’o strijelci u cilj, a ti vještinom proročkom iskušavaš mene! Ali onog u grob nećete položiti! Tiresija, i čovjek jak zna pasti padom sramotnim, za sramnu stvar zna da lijepo govori samo ako ima koristi.

TIRESIJA: Od svega blaga razum je ono najbolje.

KREONT: A luda pamet, najveći jad.

TIRESIJA: Ta bolest je tebe zarazila.

KREONT: Ne želim, vraču uvredama vratiti.

TIRESIJA: To činiš kad mi kažeš laž da proričem.

KREONT: Svi proroci su koristoljubivi.

TIRESIJA: A carsko je sramotan dobitak voljeti, zar ne?

KREONT: Znaš li da s vladarom svojim razgovaraš?

TIRESIJA: Sa mnom spase grad i steče vlast i slavu.

KREONT: Ti prorok si mudar, ali voliš nepravdu.

TIRESIJA: Primoraćeš me da ti tajnu otkrijem.

KREONT: Pa otkrij, ne otkrivaj je uvijek samo radi koristi!

TIRESIJA: I mislim tako, ali za dobitak tvoj.

KREONT: Moje srce ne možeš potkupiti!

TIRESIJA: Neće mnogo krugova obići sunce, a ti ćeš sam od svoje krvi mrtvima mrtvaca jednog vratiti u zamjenu. S ovog svijeta ti u donji ubaci stvorenje živo, a mrtvaca onog donjim ne daš bogovima, uskraćuješ mu grob i svete obrede. On tebi ne pripada. Had i bogovi su ljuti. K’o osvetnici te vrebaju! Svi gradovi se bune što rastrgano tijelo oskrnaviše psi zvjerad ptice krilate, što smrad se raznosi. Sačekaj pa odmjeri da li to sada govorim za srebro kupljeno. Neće dugo trajati, od plača ljudi, žena grcaće ti dvor. Pusti đevojku iz kuće podzemne a onoga u grob sahrani!

KREONT: Šta da radim? Da pustim đevojku iz kuće podzemne, a onoga u grob da sahranim. Kazne božije brzonoge su, brzo stignu grešnike. Teško je, al’ srce stisnuću da popustim; sa silom zaludan je boj. Poslušaću ga! Treba biti blag! (tri puta)